Poslovni broj: Usž-2553/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PO, [adresa], državljanin Sirijske Arapske Republike, kojeg zastupaju opunomoćenici Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/1 i Matko Ostojić, odvjetnik u Zagrebu, Nova Ves 3, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4988/2024-16 od 13. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4988/2024-16 od 13. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-216-03/23-06/7697, urbroj: 511-01-212-24-15 od 25. listopada 2024. (točka I. izreke). Tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć te je naloženo tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točka II. i III. izreke), dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora za zastupanje po opunomoćeniku odvjetniku Matku Ostojiću odbijen (točka IV. izreke).
2. Rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja, državljanina Sirijske Arapske Republike, za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
3. Protiv pobijane presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Ponavlja navode iz tužbe u svezi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. Ističe da Sirija nije sigurna zemlja, već da je u tijeku rat. Navodi da pripada vjerskoj skupini suniti, zbog koje vjerske pripadnosti mu je otac ubijen. Smatra da bi povratkom u Siriju bio izložen mučenju, te da bi mu život bio ugrožen zbog činjenice da mu je ranija vlast izdala poziv za služenje vojnog roka, a pripadnici bivše organizacije Alqaida su legitimni nositelji vlasti u cijeloj Siriji pa tako i u Damasku. Citira izvještaj Međunarodne organizacije Amnesty International za Siriju 2025. godine u odnosu na smanjenje humanitarnog financiranja, kao i ulaganja napora za smanjenje broja ljudi u kampovima i objektima. Napose ukazuje na stanje unutar kampova za izbjeglice. Smatra da iz navedenog izvještaja proizlazi da bi i njegov život povratkom u Siriju bio ugrožen. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu prvostupanjskog suda i predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ukazuje na to da tužitelj ponavlja navode iz upravnog spora te da izražava generalno nezadovoljstvo osporenom presudom. Smatra da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno , te da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen materijalni propis. Ističe da je tužitelj u pogledu pogibije oca u Siriji iskazivao različito u tužbi i žalbi u odnosu na ispitivanje na ročištu pred Upravnim sudom u Zagrebu gdje je priznao da je lagao, i naveo da mu je otac živ i zdrav te i dalje živi u Siriji, ali da ga iz obiteljskih razloga smatra mrtvim. U pogledu stanja u Siriji ukazuje da se u posljednjih šest mjeseci 350.000 Sirijaca vratilo u zemlju podrijetla, te da su države (SAD i EU) ukinule sankcije Siriji kako bi toj zemlji omogućili da se izvuče iz ekonomskih problema s kojima se suočava. Čak se i prema navedenom izvješću američki predsjednik Donald Trump osobno susreo s trenutnim vođom Sirije . Navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja kao i odgovoru na tužbu, te predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje ZUS), ovaj Sud ne nalazi žalbene razloge osnovanim niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke.
7. Prvostupanjski sud je presudu temeljio na činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu, te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene odredbe članka 20., 21. i 37. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj: 70/15., 121/17. i 33/23– dalje: ZoMPZ). Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je sukladno članku 28. ZoMPZ-a proveo postupak procjene činjenica i okolnosti, te s obzirom na dokaze koje je tužitelj priložio, prikupljena izvješća i opće informacije zemlje podrijetla tužitelja, ocijenio da tužitelj nije dokazao postojanje osnovanog straha od progona u zemlji podrijetla (članak 20. ZoMPZ-a), niti da postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde, zbog čega ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (članak 21. ZoMPZ-a).
8. Prvostupanjski sud je, imajući u vidu osobne okolnosti koje je tužitelj iznio tijekom postupka u tužbi, kao i rasprave pred sudom, svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih odredbi ZoMPZ-a u pogledu tvrdnje tužitelja da bi povratkom u Siriju bio životno ugrožen, te pravilno ocijenio da tužitelj iznesenim navodima nije dokazao postojanje osnovanog straha od proganjanja, niti da postoje opravdani razlozi koji ukazuju da bi se povratkom u zemlju podrijetla suočio sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud iskaz tužitelja u pogledu vjerske pripadnosti kao razloga stradavanja njegova oca ocijenio nevjerodostojnim, jer se iskazi dani u upravnom postupku i sporu u bitnome razlikuju.
9. Imajući u vidu naprijed navedeno, provedeni dokazi u upravnom postupku i sporu ukazuju na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda i tuženika. Tužitelj navodima žalbe, kojima ukazuje na izvještaj o činjenicama i situaciji u kampovima za izbjeglice, nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da nije iznio konkretne i dostatne razloge zbog kojih bi mu povratkom u Siriju život bio ugrožen, a iz izvještaja Amnesty International na koji se poziva u pogledu stanja u kampovima za izbjeglice, ne proizlazi osnovanost navoda da bi on, kao državljanin Sirije, povratkom u zemlju svog podrijetla bio proganjan od strane trenutne vlasti. Pri tome pravilno tuženik u odgovoru na tužbu ukazuje na podatke prema kojima se u posljednjih šest mjeseci stanje u Siriji stabiliziralo uz provođenje mjera koje omogućuju ekonomski oporavak, zbog čega se veliki broj Sirijaca i vratio u zemlju svog podrijetla.
10. Budući da tužitelj u žalbi ne iznosi navode kojima bi doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske presude, kao ni navode koji bi doveli o drugačije odluke, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
