REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-95/2026-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JARNEC j.d.o.o. Varaždin, Ul. Katarine Patačić 13, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. Zagreb, Budmanijeva 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Varaždin, Ivana Milčetića 10, radi dozvole za boravak i rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2839/2025-7 od 20. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2839/2025-7 od 20. studenog 2025.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u predmetu koji se vodi kod tog suda pod poslovnim brojem Us I-2839/2025.
2. Tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba upravnog spora. U bitnom ukazuje na postojanje prakse ukidanja dozvola za boravak i rad zaposlenih stranaca bez provođenja individualne ocjene i pravomoćne osnove, te na postupanje nadležnih tijela, koja odugovlače postupak produljenja radnih dozvola. Na navedeni način mu se onemogućuje nastavak poslovanja jer gubi većinu svojih, zakonito zaposlenih, radnika. Prigovara što sud prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir navedene okolnosti. Navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je ABC zaposlen kod drugog poslodavca. Ističe da mu je nastala šteta jer je doveden na rub poslovnog opstanka. Predlaže da ovaj Sud usvoji žabu, poništi osporeno rješenje i donese odluku o odgodnom učinku tužbe. Potražuje trošak za sastav žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnom navodi da je tužitelj na popisu poslodavaca kod kojih je u inspekcijskom nadzoru utvrđeno postojanje neprijavljenog rada. Poziva se na članak 94. stavak 1. točku 9. Zakona o strancima („Narodne novine,“ 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) prema kojemu Ministarstvo po službenoj dužnosti ukida dozvolu za boravak i rad ako je poslodavac odnosno subjekt domaćin na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada i/ili je pravomoćno sankcioniran zbog nezakonitog zapošljavanja. Napominje da je Policijska uprava varaždinska ukinula četiri dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja zaposlenima kod tužitelja. U odnosu na žalbene navode o ugroženosti poslovanja tužitelja tuženik ističe da je prema javno dostupnim podacima tužitelj osnovan 2023. s temeljnim kapitalom od 10,00 kuna te da je 2024. godine ostvario prihod od 1,3 milijuna eura, a dobit od 10.645,00 eura. Na dan 15. prosinca 2025. imao je prijavljena 53 radnika od čega 16 hrvatskih državljana i 37 državljana trećih zemalja. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da žalbenim razlozima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost rješenja prvostupanjskog suda.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u upravnom sporu radi ukidanja dozvole za boravak i rad njegova zaposlenika ABC predložio određivanje odgodnog učinka tužbe, ističući da strani radnici čine srž njegove poslovne djelatnosti i da bez njih nije u mogućnosti izvršavati svoje ugovorne obveze. Smatra da bi pobijano rješenje tuženika dovelo do štete koja bi se teško mogla popraviti, te nenadoknadivih štetnih posljedica za njegovo poslovanje, ali i za pravni položaj drugih stranih radnika zaposlenih kod njega.
7. Prvostupanjski sud je odbio tužiteljev prijedlog s obrazloženjem da kod određenja odgodnog učinka tužbe nije dovoljno da postoji eventualna mogućnost nastanka štete, već ona mora biti jasno konkretizirana i takve naravi da bi se teško mogla popraviti, a što u ovom slučaju nije učinjeno vjerojatnim. Budući da je stranac SK zaposlen kod treće osobe, prvostupanjski sud smatra da odgoda izvršenja u konkretnom ne bi imala nikakav utjecaj na poslovanje tužitelja.
8. Ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u konkretnom slučaju nije osnovan jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 36/24.; u daljnjem tekstu: ZUS). Navedenom zakonskom odredbom propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
9. Imajući na umu podatke iz spisa predmeta koji se odnose na tužiteljevo poslovanje, Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije učinjeno vjerojatnim da su ispunjeni kumulativno propisani uvjeti iz naprijed citirane odredbe članka 42. stavka 2. ZUS-a, odnosno da bi se izvršenjem osporenog rješenja tuženika, tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti te da odgoda ne bi bila protivna javnom interesu. Zbog navedenog žalbeni navod da zaposlenik na kojega se odnosi predmetno rješenje o ukidanju dozvole za boravak i rad nije zaposlen kod drugog poslodavca, nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.
10. S obzirom na to da tužitelj u žalbi ne iznosi navode koji bi doveli do drugačije odluke, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je o zahtjevu tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe primjenom odredbe članka 147. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
