Poslovni broj: Usž-40/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČFŠĆ, državljanina Egipta, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, Zaprešić, Drage Švajcara 4, radi ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4342/2025-9 od 3. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4342/2025-9 od 3. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, klasa: UP/I-216-01/25-03/812, urbroj: 511-19- 37-25-1 od 16. listopada 2025., kao i zahtjev za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke), te je odbijen zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći (točka II. izreke).
2. Rješenjem tuženika tužitelj je smješten u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, s tim da je smještaj određen na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do jednog mjeseca od dana donošenja rješenja.
3. Tužitelj u žalbi izjavljenoj protiv pobijane presude navodi da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da se svrha ograničenja kretanja nije mogla postići blažim mjerama. Ističe da prvostupanjski sud unatoč tome što je naveo okolnosti koje ukazuju na rizik od izbjegavanja prisilnog udaljenja (nezakonit boravak, neprijavljen boravak, izjava da neće dragovoljno napustiti EGP, prekršajna osuda), nije proveo individualnu analizu nužnosti smještaja u centar. Na navedeni način prvostupanjski sud je povrijedio načelo razmjernosti te odredbu članka 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Navodi da prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava pritvor mora biti zakonit, donesen u postupku udaljenja koji se provodi s dužnom pažnjom, te trajati nužno za postizanje svrhe. Ističe da nužnost pritvora mora biti dokazana u svakom pojedinom slučaju i ne može biti automatska posljedica utvrđenih okolnosti. Osporava pravilnost odluke o odbijanju zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć navodeći da je prvostupanjski sud formalistički obrazložio da punomoćnik tužitelja nije na listi pružatelja besplatne pravne pomoći za postupke povrata stranaca, već za postupke međunarodne zaštite. Navedeno formalističko tumačenje nacionalnih propisa predstavlja povredu temeljnih prava na pravično suđenje i učinkovito pravno sredstvo, čime je povrijeđena odredba članka 47. Povelje EU i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže uvažiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu, kao i rješenje tuženika te naložiti tuženiku da nadoknadi troškove upravnog spora, kao i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava navode tužitelja. Ističe da određena mjera nije automatski izrečena, već su prije donošenja odluke u obzir uzete konkretne okolnosti koje su utvrđene u provedenom upravnom postupku. Navode u svezi formalističkog tumačenja zahtjeva za odobrenje besplatne pravne pomoći smatra neosnovanim. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda, kao i postupak koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. – dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić rješenjem, klasa:
UP/I-216-04/25-01/446, urbroj: 511-19-37-25-1 od 16. listopada 2025. određeno protjerivanje tužitelja iz Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP). Osporenim rješenjem tužitelju je određena mjera ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar na najkraće moguće vrijeme, a najduže na mjesec dana.
8. U upravnom postupku utvrđeno da se tužitelj nalazi u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj u trajanju od 79 dana, da nema osigurani smještaj, kao ni prijavljenu adresu boravišta, te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj: Pp-4295/2025-4 od 16. listopada 2025. pravomoćno kažnjen za prekršaj primjenom Zakona o suzbijanju zlouporaba opojnih droga. Iz iskaza tužitelja danog na zapisnik od 16. listopada 2025. proizlazi da tužitelj neće dragovoljno izvršiti obvezu napuštanja EGP-a.
9. Polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja o smještaju u Prihvatni centar za strance, a koji tužitelj svojim navodima u sporu nije doveo u sumnju, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio zakonitom odluku javnopravnog tijela donesenu na temelju članka 212. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25. – u daljnjem tekstu: ZOS). Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je proveo individualnu procjenu svih razloga te pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju postoji rizik od izbjegavanja jer tužitelj nezakonito boravi duže vrijeme na području Republike Hrvatske, nema smještaj i prijavljen boravak, ne izvršava te u upravnom postupku izjavljuje da ne želi izvršiti obvezu napuštanja Republike Hrvatske, odnosno EGP-a. Pri tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude iznio bitne činjenice te ocijenio provedene dokaze i dao valjane razloge iz kojih je odbio tužbeni zahtjev, koje prihvaća i ovaj Sud.
10. Prvostupanjski sud je pravilno odbio zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći u odnosu na opunomoćenika Stjepana Babića, s obzirom na to da se navedeni opunomoćenik ne nalazi na listi pružanja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku protjerivanja, a koji popis opunomoćenika je tužitelju dostavljen u upravnom postupku, što je i potvrdio potpisom na zapisnik. Stoga se žalbeni navodi tužitelja izneseni u tom pravcu ocjenjuju neosnovanim , jer činjenica da je tužitelj, iako upoznat s listom pružatelja besplatne pravne pomoći, osobno angažirao opunomoćenika koji nije na toj listi ne utječe na ostvarivanje prava tužitelja zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskim prava i temeljenih sloboda.
11. S obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi navode kojima bi doveo u sumnju zakonitost prvostupanjske presude, kao ni navode koji bi doveli do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke. O troškovima žalbenog postupka, primjenom odredbe članka 147. stavka 1. i 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
