Poslovni broj: Usž-534/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske komore fizioterapeuta, Zagreb, Donje Svetice 46c, kojeg zastupa opunomoćenik Tin Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tin Matić i partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Vlaška 95, protiv tuženika Ministarstva zdravstva, Zagreb, Ksaver 200a, radi izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4369/2023-14 od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4369/2023-14 od 7. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje o izvršenju Ministarstva zdravstva, klasa: UP/I-041-01/23-01/03, urbroj: 534-07-1-2/1-23-01 od 1. rujna 2023. (točka I.), te je nalaženo tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura (točka II.), dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu odbijen (točka III.).

2. Rješenjem tuženika od 1. rujna 2023. utvrđeno je da je rješenje od 8. svibnja 2023. postalo izvršno 24. svibnja 2023. (točka 1. izreke), te je određeno izvršenje tog rješenja na način da se tužitelju nalaže da u roku od 10 radnih dana izda svim prvostupnicima fizioterapije navedenim u točki 1. izreke izvršnog rješenja odobrenje za samostalan rad, te da ih upiše u Registar fizioterapeuta (točka 2. izreke), uz izrečenu opomenu odgovornoj osobi tužitelja na ispunjenje obveze prinudnom novčanom kaznom u iznosu od 13.803,20 eura (točka 3. izreke).

3. Izvršnim rješenjem od 8. svibnja 2023. naloženo je tužitelju da izda odobrenje za samostalan rad prvostupnicima fizioterapije u svim nedovršenim predmetima i u predmetima obnove postupka izdavanja odobrenja za samostalan rad, u skladu s člankom 171. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i člancima 14. i 15. Zakona o fizioterapeutskoj djelatnosti, a sukladno obvezujućoj uputi navedenoj u 3. mjeri Izvješća o provedenom izvanrednom upravnom nadzoru 040-01/21-01/01, ur.broj: 534-07-1-2/4-21-02 od 21.05.2021. i uputi klasa: 040-01/21-01/01, ur.broj: 534-07-1- 2/4-21-07 od 14.09.2021. u roku od 10 radnih dana od dana primitke ovog rješenja (točka 1.), te je određeno da je provedba naložene mjere u točki 1. izreke obvezujuća i njezinu provedbu u zadanom roku obvezna je osigurati predsjednica Hrvatske komore fizioterapeuta, u protivnom će se oduzeti daljnje mjere po članu 227. - stavku 2. točki 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (točka 2.).

4. Tuženik je protiv presude prvostupanjskog suda izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. Navodi da je pravomoćnim i izvršnim rješenjem od 8. svibnja 2023. naloženo tužitelju da izda odobrenje za rad prvostupnicima fizioterapije u svim nedovršenim predmetima. Osporava pravilnost obrazloženja prvostupanjske presude u pogledu sadržaja rješenja o izvršenju od 1. rujna 2023., navodeći da je rješenje od 8. svibnja 2023., čije izvršenje se nalaže osporenim rješenjem pravomoćno, te isto ne može biti predmet ovog upravnog spora. Smatra da osporavano rješenje sadrži valjane razloge (veliki broj pritužbi prvostupnika fizioterapije) iz kojih proizlazi da su ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o izvršenju propisani odredbom članka 139. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da obveza tužitelja da dostavi podatke o rezultatima provedbe naloženih inspekcijskih mjera proizlazi iz Izvješća o upravnom nadzoru od 21. svibnja 2021. Zbog navedenog smatra da nije bilo potrebe provoditi upravni nadzor prije donošenja osporenog rješenja. Navodi da je na tužitelju , koji u tužbi navodi da je dobrovoljno postupio po izvršnom rješenju od 8. svibnja 2023., teret dokaza da je u cijelosti i postupio po tom rješenju. Predlaže poništiti presudu prvostupanjskog suda i odbiti tužbeni zahtjev, podredno poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje.

5. Tužitelj u odgovor na žalbu osporava navode žalbe kao neosnovane. Smatra pravilnim zaključak prvostupanjskog suda prema kojem je nalog u izvršnom rješenju u dostatnoj mjeri odrediv, te da je na temelju istog bilo moguće provesti ovrhu i odrediti sve prvostupnike fizioterapije kojima nije izdano odobrenje za rad, a što je tuženik propustio učiniti prije donošenja osporenog rješenja. Ističe da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo da razloge koji se odnose na zakonitost pravomoćnog i izvršnog rješenja nije posebno analizirao, jer se ne mogu s uspjehom isticati u predmetnom upravnom sporu. Ponavlja da je tužbom osporavao vrijeme, mjesto i način izvršenja određen osporavanim rješenjem. Smatra da je tijekom upravnog nadzora povjerenstvo tuženika trebalo utvrditi poimence kojim osobama nije izdano rješenje za samostalan rad i dati mu priliku da se o tome očituje. Ističe da tuženik u osporenom rješenju nije naveo broj pritužbi, kao ni imena i prezimena podnositelja, odnosno prije donošenja osporavanog rješenja nije utvrdio odlučne činjenice, niti je tijekom upravnog spora dostavio dokumentaciju i dokaze na kojima temelji osporeno rješenje. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troška za odgovora na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24.-ZUS ), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložene su sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te su, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, dani odlučni razlozi zbog kojih je prvostupanjski Sud poništio osporavano rješenje.

9. Prema odredbi članka 139. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku (stavak 1.). Rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja, a rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah (stavak 2.). Rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja (stavak 3.), dok se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak (stavak 4.).

10. Prvostupanjski sud je poništio osporavano rješenje uz obrazloženje da nije ispunjen nužan uvjet za određivanje izvršenja rješenja propisan naprijed citiranom odredbom članka 139. stavka 1. ZUP-a, odnosno da prije donošenja osporenog rješenja nisu utvrđene odlučne činjenice i to je li izvršenik prethodno dobrovoljno u cijelosti ili djelomično izvršio nalog iz izvršnog rješenja. Također, prvostupanjski sud obrazlaže da osporavano rješenje u izreci niti u obrazloženju ne sadrži broj neriješenih zahtjeva prvostupnika fizioterapije u trenutku donošenja izvršnog rješenja od 8. svibnja 2023., kao ni podatke jesu li određeni predmeti riješeni prije donošenja osporenog rješenja, a koje činjenice su sporne među strankama (tužitelj je u upravnom sporu dostavio 27 odobrenja, od čega tuženik priznaje 16 odobrenja valjanima).

11. Imajući u vidu naprijed navedeno, pravilno prvostupanjski sud nalazi da tuženik prije donošenja osporavanog rješenja nije utvrdio odlučnu činjenicu je li izvršenik prije donošenja tog rješenja u cijelosti postupio po izvršnom rješenju. Stoga je postojala osnova za poništavanje osporavanog rješenja kao nezakonitog, što tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

12. U odnosu na navode tuženika u svezi izvršenja mjera određenih u Izvještaju o provedenom nadzoru potrebno je ukazati da se sukladno odredbi članka 225. stavka 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22, 156/22 i 33/23) kontrolni upravni nadzor nad provedbom javnih ovlasti provodi radi kontrole postupanja po izvješću iz članka 226. stavka 1. tog Zakona, koje sadrži prikaz utvrđenog stanja i mjere koje u određenom roku nadzirana pravna osoba i tijelo trebaju poduzeti radi otklanjanja utvrđenih nedostataka.

13. S obzirom na to da tuženik u žalbi ne iznosi navode koji bi doveli do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, to je primjenom odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke presude.

14. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Tuženik je izgubio spor te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, pravilno pobijanom presudom naloženo da tužitelju nadoknadi opravdane izdatke učinjene u prvostupanjskom sporu, a koji obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika. U odnosu na traženi trošak sastava odgovora na žalbu, ovaj Sud nalazi da nije riječ o opravdanom izdatku, nužnom za donošenje odluke o žalbi. Stoga je primjenom odredbe članka 144. stavak 1. i članka 148. stavak 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu, 9. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Marušić-Babić