Poslovni broj: Usž-3805/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Mihovil Lucić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d., Zagreb, Ulica kneza Domagoja 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, OIB: 03744272526, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 4048/2024-8 od 8. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4048/2024-8 od 8. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za ponišenje rješenja tuženika Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije , KLASA: UP/II-502-03/24-01/408, URBROJ: 338-01-06-05-24-02 od 21. kolovoza 2024., kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/24-02/807, URBROJ: 338-21-02-02-24-4 od 3. travnja 2024. kojim se tužiteljici, zaposlenoj kod poslodavca Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., ozljeda nastala 6. veljače 2024., izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S22 (Prijelom rebara, prsne kosti i torakalne kralježnice) ne priznaje ozljedom na radu (točka 1. izreke) te se tužiteljici u vezi s tom ozljedom ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točka 2. izreke).
3. Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da su tijekom upravnog spora bili nesporni način i vrijeme nastanka predmetne ozljede, pri čemu smatra pravilnim zaključak prvostupanjskog suda o postojanju vremenske povezanosti i da se ne radi o njezinom skrivljenom, nesavjesnom i neodgovornom ponašanju. Međutim, pogrešnim smatra tumačenje suda što se smatra redovitim putem od stana do posla jer je isto protivno zakonskim odredbama i činjeničnom stanju koje nije potpuno utvrđeno. Smatra da „redoviti put od stana do mjesta rada“ započinje izlaskom iz stana, a u konkretnom slučaju je nesporno izašla iz stana i krenula na posao. Navodi da se ozlijedila na međi vanjskih stepenica zgrade i javne površine, iz čega proizlazi da je izašla iz stana i krenula na posao. Ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo i da je u odnosu na sporno pravno pitanje ostavio neutvrđenim činjenično stanje, zauzimajući paušalan zaključak o točnom mjestu njezina ozljeđivanja. Smatra da je sud nedvojbeno i precizno trebao utvrditi mjesto gdje se ozlijedila. Prigovara da ju je sud odbio saslušati tijekom spora, zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba upravnog spora iz članka 126. stavka 3. točke 5. ZUS-a jer joj nije omogućeno sudjelovati u sporu. Posljedično ističe da su povrijeđeni članak 6. i članak 7. ZUS -a. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u cijelosti suglasan s pobijanom presudom i da ostaje kod svih navoda iz osporenog rješenja. Smatra da je činjenica o točnom mjestu ozljeđivanja tužiteljice nedvojbeno i pravilno utvrđena na temelju njezinog pisanog očitovanja, odnosno da se ozljeda dogodila na vanjskim stepenicama zgrade u kojoj tužiteljica živi. Smatra da je sud pravilno ocijenio nepotrebnim saslušavati tužiteljicu, kao i da je pobijana presuda donesena u skladu s dosljednom sudskom praksom u istim činjeničnim i pravnim situacijama. Iako nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, nije suglasan s ocjenom suda da se u konkretnom slučaju ne radi o skrivljenom, nesavjesnom i neodgovornom ponašanju tužiteljice. Predlaže odbiti žalbu.
5. Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana, nije odgovorila na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud nije utvrdio osnovanim razloge zbog kojih tužiteljica pobija presudu, a ne postoje niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku , na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu sa člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.
9. Imajući na umu mjerodavnu odredbu materijalnog prava, odnosno članak 66. točku 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23. – dalje: Zakon), koja odredba je citirana u pobijanoj presudi, pravilno je prvostupanjski sud obrazložio i razloge zbog kojih se tužiteljici ozljeda koja se dogodila 6. veljače 2024. ne može priznati kao ozljeda na radu.
10. Iz spisa predmeta proizlazi je da je poslodavac tužiteljice Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., ovdje zainteresirana osoba, podnio prijavu o ozljedi na radu u kojoj je navedeno da je tužiteljica 6. veljače 2024. prilikom izlaska iz stana pala na stubama na adresi [adresa], dok iz (nedatirane) pisane izjave tužiteljice proizlazi da je oko 7:30 sati žureći se na posao pala niz stepenice na leđa na izlasku iz zgrade u kojoj stanuje.
11. Tužiteljica se pri odlasku na posao na vanjskim stepenicama stambene zgrade u kojoj živi poskliznula i pala prije nego što je izašla na javnu površinu i zaputila se prema mjestu rada. Imajući na umu činjenicu da provedeni dokazi upućuju na zaključak da je ozljeda tužiteljice nastala na zajedničkom dijelu stambene zgrade u kojoj živi, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ozljeda tužiteljice nastala u okolnostima koje se ne mogu prostorno povezati s redovitim putem od stana do mjesta rada, a kako to propisuje članak 66. točka 3. Zakona. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je u brojnim odlukama ovog Suda (primjerice, Usž-2846/20 od 6. studenoga 2020.) iz čega proizlazi da se radi o ustaljenoj sudskoj praksi u tumačenju mjerodavnog materijalnog prava.
12. Prvostupanjski sud, u skladu s člankom 49. stavkom 1. i stavkom 3. ZUS -a, slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Prvostupanjski sud je dostatno obrazložio zašto u konkretnom slučaju, imajući na umu članak 66. i članak 67. Zakona, smatra da je činjenično stanje dostatno utvrđeno i naveo razloge zbog kojih navodi tužiteljice nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Dokazni prijedlog tužiteljice za njezinim saslušanjem odnosi se na činjenice koje su tijekom upravnog postupka i upravnog spora utvrđene drugim dokaznim sredstvima (izjava tužiteljice, fotografije, katastarski plan), dok je jedino sporna bila primjena prava, a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud.
13. Kako je tužiteljici u tijeku postupka bilo omogućeno iznošenje svih činjenica i dokaza radi rješavanja predmetne upravne stvari, a tijekom upravnog spora ju je zastupao profesionalni opunomoćenik, kojemu je dana mogućnost očitovati se na sve navode tuženika u skladu s člankom 6. ZUS-a i prisustvovao je održanoj raspravi, ovaj Sud ocjenjuje da je tužiteljici u potpunosti omogućeno sudjelovanje u postupku te zaštita njezinih prava i interesa, zbog čega nisu povrijeđena pravila postupka na koje ukazuje u žalbi, dok odbijanjem dokaznog prijedloga za njezinim saslušanjem ne znači da joj je onemogućeno sudjelovanje u upravnom sporu.
14. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje u upravnom sporu pravilno utvrđeno u postupku provedenom u skladu s člankom 49. stavkom 3. ZUS-a te je prvostupanjski sud na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavne odredbe Zakona ocjenjujući osporeno rješenje tuženika zakonitim i odbio tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a.
15. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
16. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
17. Kako je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
18. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
