Poslovni broj: Usž-3987/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika gradonačelnika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1839/23-10 od 15. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1839/23-10 od 15. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje točke II. izreke rješenja gradonačelnika Grada Zagreba, KLASA: UP/II - 551-06/23-014/159, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 9. ožujka 2023. kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužiteljica osporava presudu prvostupanjskog suda iz svih žalbenih razloga. U opširnoj žalbi u bitnom ističe da je sud počinio povrede pravila sudskog postupka jer suprotno članku 89. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; u daljnjem tekstu: ZUS) između ročišta održanog 7. srpnja i 15. srpnja 2025. nije proteklo 15 dana. Prigovara da je sud povrijedio članak 121. stavak 3. ZUS -a jer na ročištu za objavu presude nije obrazložio presudu. Nadalje ističe da joj nije omogućen uvid u spis tuženika. Prigovara kako iz pobijanog upravnog akta ne proizlazi o kojem je pravnom lijeku odnosno o kojem prigovoru je odlučeno u upravnom postupku s obzirom na to da je podnijela prigovor i na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 25/22.) i na temelju članka 122. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUP) niti je to jasno iz pobijane presude. Navodi da je sud preispitivao osporeni upravni akt u dijelu koji ona nije osporavala tužbom. Naime, tužiteljica nije osporavala pobijani upravni akt u dijelu kojim su joj dosuđeni troškovi upravnog postupka, već isključivo u odnosu na nedosuđene troškove. Naglašava da sud nije bio ovlašten arbitrarno preispitivati pravomoćno, konačno i izvršno odlučivanje upravnog tijela o postojanju osnove iz koje proizlazi obveza upravnog tijela na isplatu troškova upravnog postupka te da je sud povrijedio zakon na njenu štetu. Navodi da su zaključci prvostupanjskog suda o okončanju upravnog postupka i tumačenju članka 161. ZUP-a suprotni ustaljenoj sudskoj praksi. Predlaže poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu na ponovni postupak. Traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Iz spisa proizlazi da je točkom I. izreke rješenja tuženika od 9. ožujka 2023. usvojen prigovor tužiteljice, poništeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/1096, URBROJ: 251-09-22-1/006-22-02 od 16. studenoga 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje. Točkom II. izreke rješenja tuženika naloženo je prvostupanjskom tijelu da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja nadoknadi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.171,88 kuna, odnosno 155,54 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka odbijen.
7. Tužiteljica je pokrenula upravni spor osporavajući zakonitost točke II. izreke rješenja tuženika od 9. ožujka 2023. u dijelu u kojim je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova postupka.
8. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je krenuo od zaključka da rješenje kojim se poništava prvostupanjsko rješenje u upravnom postupku nije rješenje o upravnoj stvari kojim se postupak pokrenut po službenoj dužnosti okončava povoljno za stranku. Takvo rješenje odluka je procesne naravi kojom se postupak vraća u stadij prije no što javnopravno tijelo riješi o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranke. Stoga se takva odluka ne može smatrati konačnim rješenjem o upravnoj stvari.
9. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom nije postojao razlog da tuženik osporenim rješenjem odlučuje o troškovima postupka koji će se nastavno provoditi po službenoj dužnosti, jer mu u tom trenutku nisu bili poznati svi troškovi postupka niti mu je bilo poznato hoće li taj postupak za tužiteljicu biti povoljno okončan. Zbog navedenoga sud je ocijenio da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
10. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nije postojao razlog da tuženik u trenutku donošenja osporenog rješenja odluči o troškovima postupka, koji će se nastavno provoditi, jer je predmet vraćen na ponovni postupak pa nije bilo niti poznato hoće li taj postupak za tužiteljicu biti povoljno okončan. Takvo je pravno shvaćanje ovaj Sud višekratno izrazio u činjenično i pravno istovjetnim situacijama (primjerice, presuda, poslovni broj: Usž- 2064/2024-2 od 5. rujna 2024.).
11. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ne nalazi da je osporenom presudom počinjena bilo koja povreda koja bi dovodila u pitanje zakonitost presude. Valja dodati i to da nije osnovan žalbeni navod da je sud preispitivao upravni akt u dijelu koji nije osporen tužbom.
12. Kraj takvog stanja stvari, a imajući na umu činjenicu da tužiteljičini žalbeni navodi ne dovode u sumnju zakonitost osporene presude, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to je, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen njezin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.
14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS -a odlučiti kao u točki I. izreke. Odluka o troškovima spora (točka II. izreke) donesena je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
