Poslovni broj: Usž-184/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MT iz [adresa], 43. istarske divizije 81, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Neven Bastijančić, odvjetnik u Puli, Mate Balote 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi tjelesnog oštećenja, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2287/2024-23 od 10. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2287/2024-23 od 10. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/24-01/03429454665, URBROJ: 341-99-05/3- 24-5006 od 26. studenoga 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Puli - Pola, KLASA: UP/I 141-06/23-01/03429454665, URBROJ: 341-13-05/3-23-26202 od 31. srpnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikove odluke navodeći da mu je utvrđena radna nesposobnost, da je njegovo zdravstveno stanje kronično narušeno te se pogoršava. Ističe da mu je priznato pravo na inkluzivni dodatak, što potvrđuje trajnu bolest, invaliditet i tjelesno oštećenje. Navodi da se i dalje nalazi u fazi liječenja. Nalazom i mišljenjem tijela vještačenja iz 2025. utvrđeno mu je tjelesno oštećenje 80% kao i tjelesno oštećenje 30% donjih ekstremiteta koje postoji već dugo vremena, a što prvotnim nalazom i mišljenjem iz 2024. nije naznačeno kao razlog odbijanja zahtjeva, već je odbijen zahtjev radi nedovršenog kardiološkog i pulmološkog liječenja. Dalje navodi da sud raspolaže dovoljnim znanjem da usporedi dva nalaza tijela vještačenja i utvrdi da je nalazom i mišljenjem iz 2024. nepravilno ocijenjeno njegovo zdravstveno stanje. Naglašava da u tijeku upravnog postupka i upravnog spora nikada nije saslušan. Slijedom navedenog, tužitelj traži da sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da presudu poništi i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome ističe da navode tužitelja smatra neosnovanim iz svih do sada navedenih razloga, odnosno iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja i u odgovoru na tužbu te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24., dalje ZUS).
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
7. Predmetni upravni postupak vođen je povodom zahtjeva tužitelja od 7. studenoga 2023. za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
8. Člankom 61. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'', 157/13., 151/14., 33/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.; dalje: ZOMO) propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Stavkom 2. istog članka određeno je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.
9. Za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja podnositelj zahtjeva mora kumulativno ispuniti uvjete iz članka 61. stavaka 1. i 2. ZOMO-a, odnosno kod osiguranika mora nastati gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, koje uzrokuje tjelesno oštećenje najmanje 30% i posljedica je ozljede na radu ili profesionalne bolesti.
10. Dakle, pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja može se priznati samo ako tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.
11. Postupajući po predmetnom zahtjevu, u upravnom postupku je provedeno medicinsko vještačenje radi utvrđivanja odlučnih činjenica u smislu članka 61. ZOMO- a, a u vezi s Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine", 96/23. – dalje: Uredba) koja, pored ostalog, sadrži Listu oštećenja organizma (dalje: Lista I) i odredbe o načinu na koji se utvrđuje tjelesno oštećenje i njegov stupanj.
12. Vijeće viših vještaka se nalazom i mišljenjem od 21. studenoga 2024., suglasilo s nalazom i mišljenjem vijeća vještaka od 23. srpnja 2024. navodeći da se tjelesno oštećenje tužitelja može utvrditi tek nakon dovršenja liječenja.
13. U upravnom sporu proveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Damiru Vodopivcu, dr. med., specijalisti medicine rada. Nakon analize medicinske i druge dokumentacije u spisu, sudski vještak se suglasio s nalazima i mišljenjima tijela vještačenja iz upravnog postupka.
14. Sudski vještak je naveo da je osnova zahtjeva za utvrđivanje tjelesnog oštećenja trožilna koronarna bolest srca, uz urednu sistoličku funkciju lijeve klijetke, EF 55%, bez značajne patologije valvula i dijastoličke disfunkcije I. stupnja. Isti se odnosio i na stanje po dekompresivnoj laminektomiji i vertebrosintezi L5/S1 sa TLIF radi bolni lumbosakralni sindrom uzrokovan dorzomedijalnom protruzijom iv diska L5/S1 te na plućnu bolest vezanu za spirometrijski utvrđeno srednje teške opstruktivne i lakše restriktivne smetnje ventilacije pluća. Sudski vještak dalje ističe da je tužitelj pušač, etiličar, dugogodišnji bolesnik sustava za kretanje, kralježnice, na bazi degenerativnih promjena, osoba koja boluje od aterosklerotski promjenjenih krvnih žila, ponajviše krvnih žila srca – koronarnih arterija uzrokovane pušenjem i povišenom razinom masnoća u krvi.
15. Prvostupanjski sud je usvojio prijedlog tužitelja vezan uz razmatranje pitanja razlike između nalaza i mišljenja institucionalnih tijela vještačenja i u kasnijem postupku u kojem je tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja, čime je sud omogućio tužitelju da pisanim putem precizira iz kojih dijelova novog vještačenja se može zaključiti da su u ranijem vještačenju prema tadašnjem stanju stvari odlučne činjenice bile utvrđene pogrešno ili nepotpuno. Sud je pritom podsjetio da je mjerodavno stanje stvari prema danu nastupa osiguranog slučaja (23. srpnja 2024.).
16. Tužitelj se na rješenje suda očitovao podneskom od 25. rujna 2025., pri čemu je prvostupanjski sud utvrdio da niti navodima iz podneska niti na raspravi održanoj 26. studenoga 2025. tužitelj nije precizirao zbog čega je nalazom i mišljenjem tijela vještačenja iz 2024. moglo biti utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja, dok u pogledu nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud nalazi da tužitelj iznosi općenitu primjedbu da je riječ o pogrešnom nalazu uspoređujući dva institucionalizirana nalaza i mišljenja tijela vještačenja, pri čemu tužitelj nije niti predložio dodatno saslušanje sudskog vještaka vezano na navedena vještačenja.
17. U prosuđivanju dokaza izvedenih u konkretnom sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud. Naime, nalaz i mišljenje sudskog vještaka je, prema ocjeni ovoga Suda, potpun i uvjerljiv te dan u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju koj ih je riješena predmetna upravna stvar. Promatran u cjelini, otklanja sve dvojbe na koje ukazuje tužitelj jer je medicinska dokumentacija detaljno analizirana od strane sudskog vještaka. Ujedno, sudski je vještak na raspravi uvjerljivo odgovorio na upite suda.
18. Tužitelju se ukazuje da u skladu s člankom 49. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.
19. Slijedom navedenog, tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
20. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
