Poslovni broj: Usž-533/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice RPĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi određivanja žurne mjere izdvajanja i smještaja izvan obitelji, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-613/2025-7 od 29. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-613/2025-7 od 29. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II-552 06/24-05/33, URBROJ: 524-11-01/1-25-2 od 21. siječnja 2025.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 21. siječnja 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Solin KLASA: UP/I-552-06/24-02/3, UR.BROJ: 133-06-17-24-3 od 19. srpnja 2024. kojim je odlučeno da se tužiteljici kao predstavnici udomiteljske obitelji, određuje mjera žurnog izdvajanja djeteta maloljetnog RP, počevši od 18. srpnja 2024. i odlučeno je da će se dijete privremeno smjestiti u udomiteljsku obitelj SP na vrijeme od najdulje petnaest dana od dana oduzimanja djeteta.

3. Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da su joj osporenim rješenjem povrijeđena prava i da je ugrožena dobrobit maloljetnog RP. Navodi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje mjere žurnog izdvajanja iz obitelji djeteta jer nije postojala opasnost za život, zdravlje ili dobrobit djeteta, a posebice nije postojala opasnost zbog koje bi bilo potrebno odrediti mjeru izdvajanja djeteta iz neposrednog okruženja. Ističe da Zavod za socijalni rad niti Policijska uprava nisu obrazložili na koji način je utvrđena opasnost za život, zdrav lje ili dobrobit djeteta, pa dalje navodi da je, čak i u slučaju da je postojao razlog za određivanje predmetne mjere, teško povrijeđeno načelo razmjernosti jer Zavod za socijalni rad i Policijska uprava prilikom izbora mjere prikladne za zaštitu prava i dobrobiti djeteta nisu vodili računa da se odredi ona mjera kojom se najmanje ograničavaju prava maloljetnog RP i tužiteljice. Ističe da je neosnovano nadležno ministarstvo naložilo Policijskoj upravi Solin kontrolu roditeljske skrbi tužiteljice nad njezinom biološkom djecom. Navodi da je Inspekcija već nekoliko puta dolazila u kontrole tužiteljici, ali nikada nije bilo primjedaba niti na stambeni prostor niti na obiteljske odnose. Nalazi da žurna mjera izdvajanja i smještaja izvan obitelji maloljetnog RP nije provedena sukladno Pravilniku o načinu postupanja i suradnje suca, stručnog radnika centra za socijalnu skrb i policijskog službenika za mladež prilikom prisilnog oduzimanja i predaje djeteta („Narodne novine“, 103/15., 98/19. i 87/22.). Prigovara radu Zavoda za socijalnu skrb, socijalnih radnica, psihologa, navodeći da je nadležnim institucijama prijavila nepravilnosti u njihovom radu. Dalje ističe da određivanju žurne mjere izdvajanja i smještaja izvan obitelji maloljetnog RP nije prethodilo provođenje procjene ugroženosti djeteta niti je prethodilo utvrđivanje interesa djeteta, da maloljetni RP nije bio zastupan po zakonskom zastupniku (skrbniku) u predmetnom upravnom postupku, a pored navedenog, rješenje ne udovoljava propisanom sadržaju u smislu članka 98. i članka 112. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.). Tužiteljica predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., dalje-ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7. Prema podacima spisa proizlazi da je rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Zadar, KLASA: UP/l-551-04/23-02/72, URBROJ: 139-107-13- 27-23-2 od 19. prosinca 2023., maloljetnom RP priznato pravo na socijalnu uslugu smještaja kod udomitelja SPĆ, počevši od dana 30. studenog 2023.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti radi zaštite prava i dobrobiti maloljetnog RP, a po zaprimljenom dopisu Ministarstva rada, mirovinskog sustava i socijalne politike, Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi u kojem se dostavlja obavijest o provedenom inspekcijskom nadzoru nad radom udomiteljske obitelji ŽPĆ, prilikom kojeg je izvršen uvid u prostor i opremu objekta, kao i uvid u odnos udomitelja prema udomljenoj i biološkoj djeci.

9. Tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno je da je stambeni prostor ograđen dvorištem koje je zatrpano otpadom, na dohvatu djeci da se nalaze opasna kemijska sredstva (razrjeđivač), da je prostor neodržavan, nečist, prepunjen stvarima, vrećama za smeće, da je u jednoj od spavaonica na krevetu biološkog djeteta zatečena izrazito nečista posteljina, da u stambenom prostoru borave i dva psa, mačka i kornjače, da se u objektu osjeća neugodan miris, wc je nečist, da je spavaonica biološke djece udomiteljice pretrpana stvarima tako da se u nju ne može ući, za blagovaonskim stolom da nema dovoljno mjesta, dok se pri nadzoru saznaje da jedno od biološke djece ima poremećaj iz spektra autizma, a jedno je zatečeno narušenog zdravstvenog stanja.

10. Nakon ponovnog nadzora, odnosno terenskog izvida u suradnji s policijskom postajom Solin, ispunjene su liste za procjenu sigurnosti djeteta, nakon čega je tužiteljici usmeno izrečena žurna mjera izdvajanja maloljetnog RP, a djetetu osiguran smještaj u udomiteljsku obitelj, jer je nakon provedenog postupka procijenjeno da dijete nije sigurno s obzirom na to da postoje prijetnje sigurnosti, a zaštitne sposobnosti udomitelja su neprikladne da ga zaštite.

11. Odredbom članka 134. stavka 1. točke 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23.) propisano je da Hrvatski zavod za socijalni rad može radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta odrediti žurnu mjeru izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji.

12. Odredbom članka 135. stavka 1. Obiteljskog zakona propisano je ako postoji opasnost za život, zdravlje ili dobrobit djeteta koji se mogu zaštititi samo izdvajanjem djeteta iz neposrednoga okruženja, Hrvatski zavod za socijalni rad će odlučiti o žurnom izdvajanju djeteta od roditelja ili druge osobe kod koje se dijete nalazi. Stavkom 2. istog članka propisano je da će u rješenju iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski zavod za socijalni rad odlučiti i o privremenom smještaju djeteta kod druge osobe koja zadovoljava pretpostavke za skrbnika, kod udomiteljske obitelji, ustanove socijalne skrbi, odnosno druge fizičke ili pravne osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi.

13. Člankom 136. Obiteljskog zakona propisano je da rješenje o žurnom izdvajanju djeteta Hrvatski zavod za socijalni rad donosi po službenoj dužnosti, na prijedlog djeteta ili roditelja.

14. U prvostupanjskom upravnom sporu sud je zakazao raspravu da bi se strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dala mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

15. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i sudskog spisa te je na takvo, pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 134. i članak 135. stavak 1. Obiteljskog zakona.

16. Ovaj Sud smatra da je žurna mjera izdvajanja i smještaja maloljetnog djeteta izvan obitelji bila adekvatna mjera u konkretnom slučaju, iako se radi o najtežoj mjeri koja se može odrediti radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djece. Mjera je određena nakon inspekcijskog nadzora te otpora i nesuradnje udomitelja.

17. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je u konkretnom slučaju postojala opasnost za život, zdravlje i dobrobit djeteta, koja se mogla otkloniti samo izdvajanjem djeteta iz neposrednog okruženja.

18. Tužiteljici se ukazuje da, u skladu s člankom 49. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

19. Imajući na umu navedeno, Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala tijekom upravnog postupka i prvostupanjskog upravnog spora, o kojima su se javnopravna tijela i prvostupanjski sud izjasnili, a s čim je suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja.

20. Slijedom navedenog, tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

21. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 9. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković