Poslovni broj: Usž-359/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi obnove postupka usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1809/2024-8 od 5. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-1809/2024-8 od 5. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1016, URBROJ: 251-02-01/001-24-6 od 30. siječnja 2024. odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/2446, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-7 od 7. prosinca 2023. (točka I. izreke) te je odbijen tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova (točka II. izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem od 7. prosinca 2023. odbačen je zahtjev za obnovu postupka okončanog rješenjem Grada Zagreba, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2446, URBROJ: 251-09-22-01/004-23-02 od 20. ožujka 2023. (točka 1. izreke) i odbijen tužiteljičin zahtjev za naknadu troška (točka 2. izreke).

3. Tužiteljica izjavljuje žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je tuženik rješenjem od 30. siječnja 2024. zadirao u pravomoćni upravni akt i stečena prava tužiteljice pozivom na članak 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 25/22., dalje: Odluka/22.). Dalje ističe da je pogrešno utvrđenje tuženika da je prvostupanjsko rješenje doneseno od nadležnog tijela i da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da službenik koji je potpisan kao donositelj prvostupanjskog akta nije bio raspoređen na radno mjesto na kojem ima ovlast odlučivati o upravnim stvarima te vrste. U bitnom navodi da je gradonačelnik Grada Zagreba stvarno nenadležan odlučivati o pravnom lijeku protiv rješenja donesenog u postupku obnove, jer je institut obnove uređen isključivo Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.; dalje: ZUP), a ne Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (“Službeni glasnik Grada Zagreba'', 10/18., 20/21. i 25/22.), te se takvo rješenje može osporavati žalbom, a ne prigovorom, pri čemu o žalbi odlučuje nadležno ministarstvo. Ističe da je pogrešno utvrđeno da je zahtjev za obnovu nepravodoban, jer subjektivni rok ne može teći od dana dostave rješenja, već od trenutka kada je stranka saznala za razloge obnove. Smatra da je službenik koji je odlučivao u prvom stupnju trebao biti izuzet, jer je prethodno odlučivao u istom predmetu i zaposlenik je Grada Zagreba, koji je protivna strana. Navodi da drugostupanjsko rješenje nije potpisao gradonačelnik, odnosno da potpis ne sadrži propisane elemente. Mišljenja je da su počinjene bitne povrede upravnog postupka. Poziva se na odredbe Statuta Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba'' 23/16., 2/18., 23/18., 3/20., 3/21., 11/21. - pročišćeni tekst i 16/22.), Odluke o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela („Službeni glasnik Grada Zagreba'', 17/21. i 24/21.) te Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (“Službeni glasnik Grada Zagreba'', 13/22.) navodeći kako je iz istih razvidno da donositelj prvostupanjskog rješenja nije bilo ovlašteno gradsko tijelo tuženika odnosno ustrojstvena jedinica za donošenje prvostupanjskog rješenja, a time nije bio ovlašten postupati ni njegov službenik kao službena osoba. Dalje prigovara da nezakonitost drugostupanjskog rješenja proizlazi i iz činjenice što ono nema vlastoručni potpis donositelja i doneseno je od strane nenadležne osobe te je suprotno propisima kao pravni lijek određen prigovor, umjesto žalba o kojoj bi nadležno bilo odluku donijeti ministarstvo. Tužiteljica dalje prigovara da je tuženik povrijedio odredbu članka 42. ZUP-a pokretanjem postupka po službenoj dužnosti suprotno navedenom članku i uz povrede članka 30. ZUP-a jer stranci nije omogućeno izjašnjavanje u upravnom postupku, čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, uvid u spis, traženje izuzeća, narušena su sva osnovna načela upravnog postupka, a posebno načelo saslušanja stranke. Prigovara da je izreka prvostupanjskog rješenja takva da se ne može ispitati jer je nepotpuna, nejasna i kontradiktorna, da sud ne izvodi dokaze smatrajući da isto nije potrebno, jer je riješeno od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske povodom objektivnog spora ocjene zakonitosti Odluke/22, pa propušta srž spora, a to je ocijeniti je li pojedinačni upravni akt zakonit, u smislu ZUP-a, Ustava Republike Hrvatske, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Odluke/22 i Statuta Grada Zagreba. Smatra da je nezakonito odbijen zahtjev za naknadu troškova jer su troškovi postupka nastali krivnjom tuženika. Predlaže Sudu da na temelju članka 135. stavka 3. ZUS-a usvoji žalbu u cijelosti, poništi prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno primijeni članak 135. stavak 2. ZUS-a te presudom riješi stvar na način da usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev te pri tome obveže tuženika da naknadi tužiteljici troškove upravnog spora sukladno ranije dostavljenom troškovniku prema članku 147. stavku 1. ZUS-a.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Prema odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - dalje u tekstu: ZUS) Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Prema ocjeni ovoga Suda, pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a.

7. Odredbom članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba , može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili steknu mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku . Prema stavku 3. istog članka ZUP-a stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kada je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza. Prema članku 125. ZUP-a o prijedlogu za obnovu postupka rješava javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba.

8. Člankom 126. stavkom 1. ZUP-a propisano je da je nadležno tijelo kad primi prijedlog za obnovu postupka dužno ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji nečinjenom vjerojatnošću. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo će odbaciti prijedlog rješenja.

9. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev za obnovu postupka okončanog rješenjem Grada Zagreba, KLASA: UP/I -551- 06/22-013/2446, URBROJ: 251-09-22-01/004-23-02 od 20. ožujka 2023. Tim je rješenjem zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/1270, URBROJ; 251-10-01-16-2 od 25. studenog 2016. samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći, trajanje novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, sukladno odredbi članka 6. Odluke/22.

10. Prvostupanjsko tijelo odbacilo je zahtjev kao nepravodoban u smislu odredbe članka 123. i članka 126. stavka 1. ZUP-a uz obrazloženje kako je tužiteljica rješenje od 20. ožujka 2023. zaprimila 27. ožujka 2023., zahtjev podnijela tek 29. studenoga 2023., dok je razloge za obnovu postupka na koje se poziva mogla uočiti odmah po primitku rješenja.

11. Tužiteljica u zahtjevu kao razlog za obnovu postupka navodi da je rješenje koje je predmet obnove doneseno izvan propisanog roka, od neovlaštene osobe i od strane tijela koje nije bilo ovlašteno mijenjati ranije rješenje drugog tijela. Navodi da je tek sredinom studenoga 2023. saznala za razloge obnove razgovarajući s odvjetnikom, pri čemu ne navodi točan datum niti prilaže ili predlaže bilo kakav dokaz kojim bi potkrijepila navedeni trenutak saznanja.

12. Stoga su javnopravna tijela kao i prvostupanjski sud utvrdili da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 124. stavkom 2. ZUP-a jer tužiteljica nije učinila vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka niti je zahtjev podn ijela u roku od 30 dana od dana saznanja za razlog obnove.

13. Tuženik je odbio prigovor tužiteljice rješenjem od 30. siječnja 2024., koje je potvrđeno presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1809/2024-8 od 5. studenoga 2025.

14. Prvostupanjski sud dao je mogućnost strankama izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima u predmetnom upravnom sporu (članak 6. ZUS -a) te je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.

15. Kako u osporavanoj presudi ističe i prvostupanjski sud, obnova postupka moguća je samo u slučajevima taksativno navedenim u članku 123. ZUP-a. Tvrdnja da je tuženik rješenjem od 20. ožujka 2023. zadirao u pravomoćni upravni akt pozivajući se na članak 6. Odluke/22. nije zakonski razlog za obnovu postupka prema članku 123. ZUP-a. Naime, Odluka/22, kojom je izmijenjena Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 10/18., 20/21.), na temelju koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja od 20. ožujka 2023., bila je predmetom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, kojom su promijenjeni uvjeti prestanka novčane pomoći i iznosi novčane pomoći, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.). Pritom se ističe da je odredbom članka 10. stavka 2. ZUS-a propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve.

16. Navodom da je rješenje donijela osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje ili osoba koja je morala biti izuzeta, tužiteljica također nije učinila vjerojatnim postojanje razloga za obnovu. Naime, prema članku 15. Odluke o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 17/21.), Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom obavlja poslove koordinacije i provedbe mjera populacijske politike. Pravilnikom o unutarnjem redu tog Ureda („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 13/22.) određeno je da je u djelokrugu Sektora za socijalnu politiku, odnosno Odjela za demografski razvoj, rješavanje i ostvarivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Nakon izmjena i dopuna Pravilnika o unutarnjem redu tog Ureda („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 31/22.), Odsjek za pronatalitetnu politiku izričito je ovlašten rješavati u upravnim stvarima vezanima uz tu novčanu pomoć. Slijedom navedenog, proizlazi da je prvostupanjsko tijelo stvarno nadležno za rješavanje o zahtjevu, pa niti ovaj Sud ne prihvaća prigovor tužiteljice da je rješenje doneseno od neovlaštenog tijela ili službene osobe .

17. U odnosu na navod tužiteljice koji se odnosi na potpis donositelja rješenja pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da drugostupanjsko rješenje jasno označava gradonačelnika Grada Zagreba kao donositelja akta, a potpis, iako grafički pojednostavljen, na aktu postoji. Budući da tuženik ne osporava potpis niti postojanje volje gradonačelnika za donošenje drugostupanjskog rješenja, sud prihvaća da je potpis na aktu izraz volje nadležnog donositelja u smislu članka 98. ZUP-a.

18. Zaključno, ovaj Sud ocjenjuje da tijekom upravnog spora prvostupanjski sud nije postupao na način koji bi doveo do povrede prava na pravo suđenje i načela jednakosti oružja kao njegovog sastavnog elementa. Naime, zahtjevi pravičnog postupanja u smislu ustavnog i konvencijskog načela traže da se osigura jednakost stranaka u postupku na način da se svakoj stranci omogući korištenje procesnih prava, pri čemu se ne favorizira pozicija bilo koje stranke. Prema ocjeni ovog Suda, takvim je zahtjevima sud u konkretnom slučaju udovoljio, jer je tužiteljica u upravnom sporu sudjelovala na način koji joj daje mogućnost da se izjasni o svim bitnim činjeničnim i pravnim pitanjima. U odnosu na provođenje daljnjeg dokaznog postupka prvostupanjski je sud naveo i posebno obrazložio razloge zbog kojih je odbio dokazne prijedloge tužiteljice. S time u vezi valja reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi, ali je dužan obrazložiti razloge zbog kojih je odbio provesti izvođenje predloženih dokaza.

19. Polazeći od činjenica utvrđenih u upravnom postupku, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je rješenje tuženika doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog prava i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Prvostupanjski sud se očitovao na sve tužbene prigovore i iznio je razloge na temelju kojih smatra da isti nisu osnovani i od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj Sud.

20. Prvostupanjska presuda sadrži valjano, dostatno i relevantno obrazloženje, koje prema ocjeni ovog Suda isključuje bilo kakvu sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke, u kojem pravcu je istaknuti žalbeni razlog neosnovan.

21. Slijedom navedenog, ovaj Sud je, ocijenivši da žalbeni razlozi nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS -a, žalbu tužiteljice odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 9. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković