Poslovni broj: Usž-679/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Goran Šverko, odvjetnik u Zagrebu, Poljička 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 3751/2024-8 od 4. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3751/2024-8 od 4. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-14/22- 01/299, urbroj: 513-04-24-2 od 23. srpnja 2024. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske-Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Susedgrad, klasa: UP/I-410-23/2022-013/00034, urbroj: 513-007-01-09-2022-0002 od 28. rujna 2022. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 23. srpnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske-Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Susedgrad, klasa: UP/I-410-23/2022-013/00034, urbroj: 513-007-01-09-2022-0002 od 28. rujna 2022. kojim je tužiteljici utvrđena porezna osnovica i porez na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2018. godinu u ukupnom iznosu od 3.587,72 eura.
3. Protiv označene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede postupka budući da je bez osnovanog razloga odbio prijedlog tužiteljice za pribavu spisa procjene vrijednosti nekretnine iz postupka utvrđivanja poreza na promet nekretnina. Tužiteljica smatra da u provedenom postupku nije pravilno obračunat iznos porezne obveze. Predlaže da Sud ukine osporenu prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka u spisu predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo na temelju službenih podataka kojima raspolaže pokrenulo postupak utvrđivanja poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava. U provedenom postupku je utvrđeno da je tužiteljica kupoprodajnim ugovorom od 7. studenoga 2016. zaključenim s društvom Ard izgradnja projekt d.o.o. stekla poseban dio nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljica u 2018., odnosno unutar roka od dvije godine od dana stjecanja nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 2. srpnja 2018. predmetnu nekretninu prodala za iznos kupoprodajne cijene od 85.500,00 kuna. Prvostupanjsko porezno tijelo je utvrdilo da je tužiteljica otuđila nekretninu unutar roka od dvije godine od dana stjecanja što se prema Zakonu o porezu na dohodak smatra oporezivim dohotkom od imovine i imovinskih prava.
8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio da se izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis. Na temelju navedenog utvrdio je da razlika nabavnog iznosa i iznosa otuđenja nekretnine predstavlja dohodak na koji je tužiteljica dužna platiti porez.
9. Prema odredbi članka 56. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16. – 138/20.) dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra se i razlika između primitaka po osnovi primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u vezi s tim primicima. Odredbom članka 58. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da se dohotkom iz članka 56. ovoga Zakona (dohodak od imovine i imovinskih prava) smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci. Prema stavku 2. istog članka Zakona dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje se ako nekretnina služi za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od nabave.
10. Slijedom navedenih zakonskih odredbi proizlazi da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima. Stoga je porezno tijelo kod utvrđivanja dohotka od otuđenja nekretnina, kao primitak od otuđenja nekretnine uzelo tržišnu vrijednost nekretnine, odnosno kupoprodajnu cijenu iz Ugovora o kupoprodaji od 2. srpnja 2018. godine koja je prihvaćena kao tržišna cijena, dok su ukupni izdaci utvrđeni na temelju cijene iz kupoprodajnog ugovora od 7. studenoga 2016. kojim je tužiteljica stekla predmetnu nekretninu, uvećanu za plaćeni porez na promet nekretnina te iznos kojim je podmireno založno pravo.
11. U odnosu na navode žalbe koji se odnose na utvrđenu tržišnu vrijednost predmetne nekretnine ističe se da je prvostupanjsko tijelo osnovano temeljem odredbe članka 58. Zakona o porezu na dohodak primitak od otuđenja nekretnine utvrdilo u visini tržišne vrijednosti predmetne nekretnine na način da su kupoprodajnu cijenu prema Ugovoru o kupoprodaji od 2. srpnja 2018. prihvatili kao tržišnu.
12. Nadalje, valja istaknuti da iz odredbe članka 49. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima proizlazi da sud osim što sam utvrđuje činjenice, uzima u obzir i činjenice koje su prethodile donošenju osporenog rješenja. S obzirom da su porezna tijela u provedenom postupku utvrdila sve relevantne činjenice u odnosu na utvrđenu poreznu obvezu tužiteljici uz pozivanje na mjerodavno pravo, to je prvostupanjski sud imao osnove prihvatiti tako utvrđeno činjenično stanje. Nadalje, time što je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužiteljice nije pogrešno utvrdio činjenično stanje i povrijedio pravila postupka, budući da je odlučne činjenice mogao utvrditi temeljem uvida u spis tuženika. Nadalje, prema stavku 3. istog članka Zakona stranke mogu predlagati činjenice koje treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Budući da je prvostupanjski sud naveo iz kojih razloga je odbio dokazne prijedloge tužiteljice, to se prigovori iznijeti u žalbi ne mogu ocijeniti osnovanim.
13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
16. S obzirom da tužiteljica nije uspjela sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 9. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
