Poslovni broj: Usž-120/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu I. tužitelja VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica odvjetnica Ljiljana Planinić iz Zagreba, Dr. P. Markovca 7, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik odvjetnik Vlado Rebić iz Zagreba, Cankarova 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi naplate trošarine, odlučujući o žalbama I. i II. tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5707/2023-10 od 15. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe I. i II. tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5707/2023-10 od 15. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev I. tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/21-01/162, urbroj: 513-04-23-4 od 18. listopada 2023. i za naknadu troška upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 18. listopada 2023. odbijene su žalbe I. i II. tužitelja izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/II-415-02/20-18/1179, urbroj: 513-02-3005/14-21-15 od 24. veljače 2021. koje je doneseno po službenoj dužnosti i kojim su tužitelji solidarno obvezni na plaćanje trošarine u iznosu od 3.600.000,00 kuna na trošarinsku osnovicu od 4.500 kg suhog duhana u listu kao i pripadajuću kamatu u iznosu od 43.333,57 kn i daljnju kamatu na glavnicu za razdoblje od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do dana uplate trošarine.

3. Iz podataka sudskog spisa i obrazloženja osporene presude proizlazi da su tužitelji podnijeli zasebne tužbe protiv rješenja tuženika te je prvostupanjski sud donio rješenje 16. rujna 2024. o spajanju upravnih sporova, zavedeni pod poslovnim broj: Us I-5707/2023 i UsI-579/2023 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja odluke sukladno članku 107. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS) te se spor vodi pod poslovnim brojem: Us I-5707/2023.

4. Protiv označene presude žalbu je izjavio I. tužitelj iz svih žalbenih razloga. U bitnom ističe da je postupao zakonito u skladu s odredbama članka 8. i 9. Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom (dalje: CMR Konvencija) te smatra kako razlozi prvostupanjskog suda ne mogu predstavljati osnovu za utvrđivanje tužitelja trošarinskim obveznikom. Navodi da je imao CMR T 3870002 i dobavnicu broj 15-12/20, dakle, svu dokumentaciju koja mu je potrebna za međunarodni teretni prijevoz te je jasno da je obavio prijevoz na način kako je to uređeno zakonom i međunarodnim propisima. Osim toga, predmetna roba je bila zapakirana tako da nije bilo mogućnosti da tužitelj dovede u pitanje vjerodostojnost navoda iz CMR lista. Tužitelj smatra kako je imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja vidljivo da nije znao, niti je mogao znati da prevozi robu za koju se obračunava i naplaćuje trošarina, pa samim time sukladno Zakonu o trošarinama ne može biti niti njegove odgovornosti za plaćanje trošarine, što je u konačnici i potvrdio i II. tužitelj kojem je roba bila i namijenjena. Nadalje ističe da se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 88. Općeg poreznog zakona o teretu dokazivanja, s tim da arbitrarno ne spominje dio odredbe o teretu dokazivanja tuženika te u potpunosti propušta utvrditi da je tužitelj nesumnjivo dokazao, i to prilaganjem teretnog CMR lista i dobavnice da se prevozio sasvim drugi teret. Ističe da je teret bio u cijelosti zapakiran pa se postavlja pitanje na koji drugi način bi to tužitelj mogao dokazati činjenicu da nije bio upoznat s navedenim, nego na način kako je to učinio. Tužitelj ukazuje i na odredbu članka 11. stavka 2. CMR Konvencije sukladno kojem prijevoznik nije obvezan ispitivati ispravnost ili dovoljnost dokumenata i podataka vezanih uz prijevoz robe. Zaključno ističe da je prvostupanjski sud odbio sve dokazne prijedloge tužitelja čime je izostala kontrola odluke donesene u upravnom postupku koja ne zadovoljava uvjete kontradiktornosti u smislu članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pa je time došlo i do povrede načela pravičnog suđenja, načela jednakosti oružja i prava na pristup sudu. Tužitelj iz navedenih razloga predlaže da se poništi prvostupanjska presuda te da ovaj Sud sam riješi stvar prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja te da mu se nadoknade troškovi za sastav žalbe.

5. Protiv označene presude žalbu je izjavio i II. tužitelj iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi kronologiju predmetnog događaja te ističe da je sve sudionike koji se navode u rješenjima carinskih tijela pozvao da mu pomognu prevesti, istovariti i pretovariti kartonske kutije iz prikolice u kombi vozilo te istima nije rekao o čemu se radi već da se radi o trgovinskoj robi za koju mu treba pomoć. Tužitelj ističe da mu je žao da je svojim postupanjem prijatelje doveo u nezavidnu situaciju, s obzirom da su mu isti samo željeli pomoći ne znajući o čemu je riječ. Navodi da je ugovorio navedeni posao na način da mu je predmetna roba – suhi duhan – poslana iz Republike Slovenije s organiziranim prijevozom i uputom vozača da ostavi prikolicu na navedenom parkirališnom mjestu te ističe kako vozač, to jest I. tužitelj o sadržaju opisane robe nije mogao znati kao ni ostali sudionici. Tužitelj ističe da je porezno tijelo pogrešno izračunalo trošarinski dug na njegovu štetu te predlaže da se poništi osporena presuda.

6. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbe.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a u dijelu u kojem je osporena žalbama i u granicama razloga navedenih u žalbama, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Iz obrazloženja prvostupanjske presude i zapisnika o održanom ročištu od 8. listopada 2024. proizlazi da je prvostupanjski održao raspravu u prisutnosti opunomoćenika odvjetnika I. tužitelja i tuženika te u odsutnosti uredno pozvanog II. tužitelja, čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, s tim da je ocijenio kako dokazne prijedloge I. tužitelja neće izvoditi. U odnosu na navod I. žalitelja da je prvostupanjski sud odbio predložene dokaze ističe se da prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 49. stavka 1. ZUS -a slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, s time da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima kako je to i propisano odredbom stavka 3. istog članka Zakona. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski je sud polazeći od dokumentacije spisa tuženika i sudskog spisa kao i navoda stranaka pravilno ocijenio zakonitim rješenje tuženika nalazeći da je u odnosu na oba tužitelja nesporno nastala obveza plaćanja trošarine te da su tužitelji solidarni trošarinski obveznici sukladno odredbama Zakona o trošarinama.

10. Ovaj Sud je izvršio uvid u spis tuženika iz kojeg proizlazi da je Područni carinski ured zaprimio podnesak Službe mobilne jedinice Zagreb od 22. prosinca 2020. kojim je po službenoj dužnosti pokrenut postupak naknadne naplate trošarine na suhi duhan u listu od tužitelja. Naime, 4. prosinca 2020. carinski službenici su vršili mjere nadzora nad priključnim teretnim vozilom – poluprikolicom, registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu obrta [obrt] odnosno I. tužitelja, koja se nalazila parkirana na parkirališnom prostoru u Vukovarskoj ulici u Zagrebu. Tijekom nadzora je utvrđeno da je parkirališnom prostoru pristupilo i kombi vozilo, registarskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu HŠ iz [adresa], kojim je upravljao RŠ iz [adresa] u kojem se kao suvozač nalazio ČŠ iz [adresa] te osobno vozilo Škoda Superb, registarskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu ZŠ iz [adresa], kojim je upravljao ŠŠ iz [adresa] i Audi A6, registarskih oznaka [registarska oznaka], vlasništvo UŠ iz [adresa], kojim je upravljao OŠ. Nadalje je utvrđeno da su navedene osobe otvorile poluprikolicu i približile je kombi vozilo i u isto počele pretovarati kartonske kutije, dok je vizualnim pregledom otvorene poluprikolice i kombi vozila utvrđeno da navedene osobe vrše pretovar kartonskih kutija ispunjenih suhim duhanom u listu. Sukladno nalogu Županijskog suda u Zagrebu od 4. prosinca 2020. o pretrazi predmetnih vozila, izvršena je pretraga vozila te je uvidom u zapisnik o pretrazi od 4. prosinca 2020. utvrđeno da je pretragom spomenutog kombi vozila pronađeno 6 kartonskih kutija ispunjenih suhim duhanom u listu, ukupne težine 1.164 kg bez potrebne dokumentacije, a navedeni zapisnik JŠ je potpisao bez primjedbi. Nadalje, pretragom poluprikolice utvrđeno je da je u istoj pronađeno 25 kartonskih kutija ispunjenih sušenim duhanom u listu, ukupne težine 4.850 kg bez potrebne dokumentacije. Također je utvrđeno da je I. tužitelj odbio potpisati zapisnik koji mu je ipak u konačnici uručen. Provjerom vjerodostojnosti međunarodnog tovarnog lista CMR T 3870002, utvrđeno je da je obrt [obrt] vlasništvo I. tužitelja teretnim vozilom od pošiljatelja tvrtke B.B. logistika, Republika Slovenija za primatelja tvrtku Agro Simpa EU d.o.o., Sesvete, prevozi 15 koleta (30 kartona) sjemena krme, međutim, kako je u postupku utvrđeno da se prevozi suhi duhan za koji tužitelj i ne posjeduju dokumentaciju o stjecanju duhanskih proizvoda te da ne obavljaju djelatnost s trošarinskim proizvodima, pokrenut je postupak naplate trošarinskog duga sukladno Zakonu o trošarinama ("Narodne novine", 106/18. i 121/19. - ZOT).

11. Odredbom članka 6. stavka 2. točke 4. ZOT-a propisano je da trošarinu plaća svaka osoba koja nezakonito postupa o primjeni ovoga zakona, kao i osoba koja sudjeluje u nezakonitom postupanju, a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je takvo postupanje nezakonito, dok je stavkom 6. istog članka propisano da ako je više osoba odgovorno za plaćanje trošarine za plaćanje odgovaraju solidarno.

12. Odredbom članka 12. stavka 1. i 2. ZOT-a propisano je da obveza obračunavanja i plaćanja trošarine nastaje kada se utvrdi nezakonito postupanje s predmetima oporezivanja, pri čemu se zakonitim postupanjem smatra proizvodnja, prerada, skladištenje, primanje, otpremanje, uvoz, unos, prijevoz, uporaba, prodaja , kupnja ili posjedovanje predmeta oporezivanja na koje sukladno odredbama ZOC-a nije obračunata i plaćena trošarina ili na koje trošarina nije obračunata i plaćena u cijelosti, kao i svaka druga zlouporaba prava u kretanju ili raspolaganju s predmetima oporezivanja. Nezakonitim postupanjem smatra se svako postupanje koje je odredbama ovoga Zakona posebno propisano da se smatra nezakonitim. Smatra se da je predmetima oporezivanja nezakonito postupano ako osoba koja postupa s predmetima oporezivanja ne može dokazati pravilnost stjecanja, posjedovanja i svakog drugog činjeničnog ili pravnog raspolaganja, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je predmetima oporezivanja nezakonito postupano.

13. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski je sud ima osnove prihvatiti činjenična utvrđenja iz provedenog carinskog postupka da su tužitelji nezakonito postupali s predmetnim suhim duhanom u listu jer nisu dokazali pravilnost posjedovanja i raspolaganja trošarinskih proizvodom, zbog čega su utvrđeni trošarinskim obveznicima i obvezni na solidarno plaćanje trošarine.

14. U odnosu na ponovljeni žalbeni navod I. tužitelja da nije mogao vidjeti sadržaj kutija i da iste nije mogao otvarati, ističe se da je imao mogućnost zatražiti da se na predmetni CMR ovjeri napomena da nije vidio sadržaj robe, što je propustio učiniti, dakle, nije postupio s pažnjom dobrog gospodarstvenika već je bez ikakve provjere preuzeo prijevoz većeg broja kutija pa ne može s uspjehom isticati prigovor da nije znao niti je mogao znati za sadržaj kutija. Osim toga, tijekom postupka je tvrđeno da tužitelj nije dostavio dokumentaciju koja prati realizaciju konkretne usluge, dakle ugovor o narudžbi, račun o vrijednosti robe, nalog za utovar i itd. U postupku je nesporno utvrđeno da se radi o komercijalnoj količini duhana koja je namijenjena daljnjoj prodaji, da su tužitelji nezakonito postupali s predmetnim duhanom jer nisu dokazali pravilnost posjedovanja, a niti činjeničnog i pravnog raspolaganja jer ne posjeduju trošarinsko odobrenje o upisu u registar trošarinskih obveznika.

15. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi da žalbeni navodi I. tužitelja nisu osnovani i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari. Razmatrajući navode II. žalitelja ističe se da u biti i ne spori utvrđenja carinskih tijela, dok se s obzirom na sve navedeno nalazi pravno neodlučan njegov navod da I. tužitelj nije mogao znati za sadržaj kutija. Ujedno se ocjenjuje i neosnovanim i navod II. tužitelja da je trošarinski dug pogrešno izračunat jer to ničim ne dokazuje, dakle radi se o paušalnom navodu II. tužitelja.

16. Slijedom svega navedenog proizlazi da se osporena presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo te se ne nalaze ni povrede pravila sudskog postupka. Prvostupanjski je sud za svoju odluku naveo obrazložene razloge, koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj Sud te se ne nalaze osnovanim navodi I. tužitelja o povredama konvencijskih i ustavnih prava.

17. S obzirom da se navodi žalbi ne nalaze osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari, to je trebalo temeljem članka 135. stavka 1. ZUS - a odlučiti kao u izreci presude.

18. S obzirom da I. tužitelj koji je zatražio naknadu troškova upravnog spora nije uspio u sporu, nema pravo ni na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 9. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković