Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2776/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Stankoviću, odvjetniku u Sisku, protiv tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, OIB:28921383001 iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 220, zastupane po SM, zaposlenici tužene, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-12/2024-13 od 30. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 09. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-12/2024-13 od 30. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Pn-12/2024-13 naloženo je tuženoj da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 4.163,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2024. do isplate i uz naknadu parničnog troška u iznosi od 2.307,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2025. do isplate.
2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4.1. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.
4.2. Pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9 ZPP ovaj sud, prihvaća kao utemeljeno utvrđenje iz toč. 32. obrazloženja presude prvostupanjskog suda o izostanku objektivne istovjetnosti ovog i spora posl. br. Pn-26/2024 i ne nalazi da bi ta povreda bila ostvarena u postupku pred sudom prvog stupnja.
4.3. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Na temelju pravilnog utvrđenja ostvarenja pretpostavki za primjenu mjerodavnih odredbi čl. 27. st. 1. i 7. Zakona o vodama ("Narodne novine" br. 66/19, 84/21 i 47/23, dalje: Zakon o vodama) i čl. 1084. u vezi čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO), prvostupanjski je sud utvrdio odgovornost tužene za štetu nastalu u kolovozu 2023. na nekretnini tužiteljice zk.č.br. 416 k. o. [katastarska općina] na usjevima uljane repice i zbog potrebe sakupljanja, uklanjanja i odvoza otpalog i nanesenog granja i drvnog materijala u iznosu od 4.163,16 eura a zbog propusta održavanja kanala na susjednoj zk.č.br. 834 k. o. [katastarska općina] kao melioracijske građevine.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu primjenom čl. 365. st. 2. ZPP u granicama razloga navedenih u žalbi, prvenstveno valja reći kako, suprotno žalbenom navodu, presudu ne čini proturječnom eventualno ostvarenje žalbenih razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili pogrešne primjene materijalnog prava, koji razlozi su kao zasebni žalbeni razlozi predviđeni odredbama čl. 355. i čl. 356. ZPP.
8.1. Nije moguće s uspjehom osporiti odgovornost za štetu isticanjem žalbenog prigovora promašene pasivne legitimacije, kao što to tužena čini u žalbi. Pasivna legitimacija podrazumijeva pravni odnos u kojem je osoba koja je tužena stvarni nositelj obveze iz spora. U ovom je sporu nositelj obveze tužena jer je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisano da tužena upravlja kanalom zk.č.br. 834, sukladno odredbi čl. 14. alineja druga u vezi čl. 16. st. 1. Zakona o vodama.
8.2. Odgovornost za štetu podrazumijeva određeno činjenje ili propuštanje koje je uzrokovalo štetu, u ovom slučaju propuštanje tužene da održava kanal zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao melioracijsku građevinu onako kako to propisuje odredba čl. 27. st. 7. Zakona o vodama. Odlučna činjenica posvemašnje zapuštenosti kanala zk.č.br. 834 k. o. [katastarska općina] do krajnje mjere utvrđena je na fotografijama i u nalazu i mišljenju vještaka u postupku osiguranja dokaza priloženog spisa suda prvog stupnja posl. br. R1- 108/2023. Tuženičino propuštanje zakonske obveze održavanja kanala zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dovelo je do takvog stanja njegove zapuštenosti i obraslosti raslinjem i grmljem i u kojem su izrasla stabla topole i vrbe u raznim razvojnim stadijima, neka i viša od 20 metara te promjera preko 60 cm, koje raslinje se sve više širi, kao što je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.
9.1. Upravljanje vodama u Republici Hrvatskoj predstavlja djelatnost od javnog interesa jer se vode u smislu odredbe čl. 52. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) smatraju općim dobrom pod posebnom zaštitom države a korištenje vodnih dobara prvenstveno služi potrebama stanovništva. Radi očuvanja javne funkcije voda su kopnene i podzemne vode kao i zemljišta uz njih pod posebnim režimom upravljanja, u koju svrhu je i osnovana tužena kao pravna osoba (čl. 199. st. 1. Zakona o vodama). Budući da djelatnost tužene u održavanju kanala sukladno odredbi čl. 4. st. 1. toč. 29. Zakona o vodama spada pod javnu uslugu te da tužena svoje poslove temeljem odredbe čl. 199. st. 4. Zakona o vodama obavlja kao javnu uslugu, radi se o odgovornosti u vezi obavljanja poslova od javnog interesa. Prema odredbi čl. 1084 ZOO tužena kao pravna osoba koja obavlja djelatnost od javnog interesa odgovara za štetu ako bez opravdanog razloga obustavi ili neredovito obavlja tu djelatnost.
9.2. Odgovornost tužene se u ovom slučaju temelji na utvrđenju činjenica posvemašnje zapuštenosti kanala zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz koje proizlazi zaključak o propuštanju ili neredovitom obavljanju obveze iz čl. 27. st. 7. Zakona o vodama. Prvostupanjski je sud pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je tužiteljici nastala predmetna šteta koja je uzročno vezana uz propust tužene u obavljanju posla održavanja kanala zk.č.br. 834 k. o. [katastarska općina] dok tužena u predmetnom postupku nije tvrdila ni dokazala da je do obustave ili neredovitog obavljanja te obveze došlo iz nekog opravdanog razloga.
10. Budući da se predmetna šteta mogla spriječiti pravodobnim uklanjanjem raslinja i drveća u okviru izvršavanja zakonske obveze održavanja kanala zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje predstavlja posao od javnog interesa, odgovornost tužene nije moguće isključiti žalbenim pozivanjem na navodnu višu silu. Nevrijeme iz kolovoza 2023. ne bi samo po sebi moglo uzrokovati rušenje stabala i padanje granja i ostalog raslinja na nekretninu tužiteljice da je tužena pravodobno i u skladu s obvezom iz čl. 27. st. 7. Zakona o vodama održavala kanal zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer time navedenog drveća i ostalog raslinja ne bi ni bilo.
11. Pravilnost činjeničnog utvrđenja nije moguće dovesti u dvojbu žalbenim pozivanjem na ograničenje iz odredbe čl. 141. st. 7. toč. 1. Zakona o vodama, kojom odredbom je propisano kako je radi očuvanja i održavanja regulacijskih i zaštitnih te drugih vodnih građevina i sprječavanja pogoršanja vodnog režima zabranjeno obrađivati zemlju te obavljati druge radnje kojima se mogu oštetiti građevine za osnovnu melioracijsku odvodnju ili poremetiti njihovo namjensko funkcioniranje do udaljenosti od pet metara od ruba tih građevina. Na tuženoj je sukladno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP bio teret dokazivanja osnovanosti navedenog prigovora, međutim za utjecaj ove odredbe na utvrđeni opseg štete tužena nije iznosila dokaze odnosno dokazne prijedloge, što više, u predmetnom sporu tužena nije imala prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, temeljem kojeg su stoga pravilno utvrđeni opseg i visina štete.
12. Slijedom navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP jer tužena svojim žalbenim navodima nije osnovano osporila pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Primjenom čl. 368. st. 1. ZPP ovaj je sud odlučio kao u izreci.
U Zagrebu, 09. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gabriela Topić Kordej
