Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-23/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku u Pazinu, protiv tuženika TERRA JASKA d.o.o., Strmec Samoborski, Ulica kralja Tomislava 20, OIB 81184470570, zastupanog po direktoru ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ljiljani Maravić-Pirš, odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj P-91/2021-28 od 11. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 09. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj P-91/2021-28 od 11. rujna 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I i III izreke te iz stavka II izreke u dijelu kojim je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2025. do isplate.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj P-91/2021-28 od 11. rujna 2025. u pobijanom dijelu iz stavka II izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6.805,99 eura.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe i odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-91/2021-28 odbijen je tužbeni zahtjev koji je glasio:

„1. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, pod posl. br. Ovr-187/2020 po prijedlogu tuženika, kao ovrhovoditelja, protiv tužiteljice, kao ovršenice.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

1.2. U stavku II izreke prvostupanjske presude tužiteljici je naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 3.750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2025. do isplate

1.3. Ujedno je u stavku II izreke prvostupanjske presude odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 6.805,99 eura kao neosnovan.

1.4. Zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova odbijen je u cijelosti, kao u stavku III izreke presude suda prvog stupnja.

2.1. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I i III izreke te iz stavka II izreke u dijelu kojim joj je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2025. do isplate žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga. Povodom žalbe predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti na način da se u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu i naloži tuženiku plaćanje parničnih troškova, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

2.2. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra da je žalba tužiteljice neosnovana te predlaže žalbu kao takvu odbiti, uz naknadu troška žalbenog postupka.

2.3. Žali se i tuženik, koji osporava odluku iz dijela stavka II izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen njegov preostali zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6.805,99 eura, pozivom na sve žalbene razloge. Predlaže u osporenom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu i priznati tuženiku parnične troškove u cijelosti na teret tužiteljice i tužiteljicu obvezati na naknadu troška sastava žalbe.

3.1. Žalba tužiteljice je neosnovana.

3.2. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6.1. Na temelju pravilnog utvrđenja neosnovanosti žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10 Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 I 6/24, dalje: OZ) zbog kojih je ovdje tužiteljica kao ovršenica upućena u parnicu zaključkom prvostupanjskog suda posl. br. Ovr-187/2020 od 7 prosinca 2020., prvostupanjski je sud pravilno odbio tužiteljičin opugnacijski zahtjev.

7.1 U okolnostima predmetnog postupka u kojem je tuženik u podnesku od 9. studenog 2023 uskratio pristanak na povlačenje tužbe iz podneska tužiteljice od 31. listopada 2023. i izričito se usprotivio povlačenju tužbe, prvostupanjski je sud bio dužan o tužbenom zahtjevu odlučiti meritornom odlukom. Povodom žalbenih navoda tužiteljice kako je sud zbog činjenice da je u postupku posl. br. Ovr-187/2020 ovrha obustavljena trebao prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan valja ukazati da je sud primjenom čl. 52. st. 3. OZ tužiteljicu uputio u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenih razloga iz čl. 51. st. 1. toč. 7 i 9 OZ. Zbog izostanka pretpostavki povlačenja tužbe iz čl. 193. st. 2. ZPP radi tuženikovog protivljenja, prvostupanjskom je sudu preostalo da u predmetnoj parnici odlučuje o osnovanosti ili neosnovanosti razloga iz čl. 51. st. 1. toč. 7 i 9 OZ te je pravilno odlučio kada je zbog neosnovanosti tih razloga odbio opugnacijski zahtjev tužiteljice.

7.2. Obzirom da se rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda posl. br. Ovr-187/2020 od 28. listopada 2020. temelji na ovršnoj ispravi – pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1296/17 od 24. svibnja 2019. preinačenoj presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-5045/2019-2 od 28. studenog 2019. kojom je ovdje tužiteljici kao tuženoj naloženo da isplati tužitelju – ovdje tuženiku iznos od 42.631,28 eura uz zakonske zatezne kamate i naknadu troškova postupka, nema mjesta naknadnom preispitivanju te pravomoćne odluke donesene u postupku u kojem je kao stranka i to tužena sudjelovala ovdje tužiteljica.

8.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu primjenom čl. 365. st. 2. ZPP u granicama razloga navedenih u žalbi tužiteljice, uočava se da su ti razlozi svedeni na ponavljanje prigovora iz čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, dalje ZN) o ograničenoj odgovornosti tužiteljice kao nasljednice pok. ŽF za njegove dugove.

8.2. Načelno je ovršeniku omogućeno osporavanje rješenja o ovrsi i zbog onih činjenica koje su nastale u vrijeme kada ih ovršenik više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe ovršna odluka (čl. 50. st. 1. toč. 9 i 10 OZ). No ovdje se ne radi o takvim činjenicama. Naime, nakon preuzimanja postupka sukladno rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-517/16 od 17. ožujka 2017. predmet je prenesen na posl. br. P-1296/17 te je nakon održavanja ročišta za glavnu raspravu od 27. studenog 2017., 15 svibnja 2018. i 9. travnja 2019. taj postupak okončan presudom od 24. svibnja 2019. tako da je tužiteljica imala mogućnost isticati prigovor ograničene odgovornosti nasljednika u tom postupku iz kojeg potječe predmetna ovršna isprava. U tom smislu i za razliku od žalbenih navoda tužiteljice, nije odlučno je li taj prigovor raspravljen već je odlučno da je tužiteljica imala mogućnost pozivati se na ograničenje odgovornosti nasljednika u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava dok je nakon pravomoćnosti i ovršnosti presude posl. br. P-1296/17 zbog prekluzije to više nije moguće, što dovodi do neosnovanosti njezinog opugnacijskog zahtjeva.

8.3. Budući da je postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1296/17 iz kojeg potječe ovršna isprava nakon prekida zbog smrti pok. ŽF nastavljen s njegovom slijednicom - ovdje tužiteljicom kao što je to odlučeno rješenjem posl. br. P-517/16 od 17. ožujka 2017. te je isti postupak okončan navedenom presudom posl. br. P-1296/17 od 24. svibnja 2019. kojom je ovdje tužiteljici naloženo da namiri predmetnu tražbinu tuženika radi naplate koje je određena ovrha rješenjem posl. br. Ovr-187/2020 od 28. listopada 2020., tužiteljica ne može s uspjehom zahtijevati proglašenje te ovrhe nedopuštenom pozivanjem na prigovor ograničene odgovornosti nasljednika iz čl. 139. st. 3. ZN o kojem se nakon nastupa pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave više ne može raspravljati, što je pravilno zaključio prvostupanjski sud.

9. Kada žalbom osporava dosuđujuću odluku o naknadi parničnog troška iz dijela stavka II izreke prvostupanjske presude, tužiteljica tvrdi kako je bio nepotreban trošak sastava podneska tuženika od 9. studenog 2021. Kada je, kao u toč. 15. obrazloženja svoje odluke prvostupanjski sud kao osnovani trošak tuženika priznao sastav podneska od 9. studenog 2021. učinio je očitu omašku jer za taj podnesak tuženi nije ni zatražio naknadu niti ga je dostavio u spis već se radi o podnesku tuženika od 9. studenog 2023. (list 173-174 spisa predmeta suda prvog stupnja). Budući da navedena očita omaška suda ne može biti od utjecaja na ostvarivanje prava tuženika, naknada tog potrebnog troška obrazloženog podneska od 9. studenog 2023. pripada tuženiku temeljem Tbr. 8. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, dalje: Tarifa) u vezi čl. 151., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

10. Slijednom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2 ZPP je o žalbi tužiteljice odlučeno kao u stavku I izreke.

11.1. Žalba tuženika, kojom se osporava odluka iz dijela stavka II izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen njegov preostali zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6.805,99 eura s traženim zateznim kamatama, svedena je na tvrdnje o opravdanosti parničnih troškova sastava podnesaka od 16. prosinca 2021., 18. siječnja 2022., 13. travnja 2023., 3. studenog 2023. i 2. travnja 2024., putnih troškova i pristojbi.

11.2. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, valjanom je ocjenom sadržaja navedenih podnesaka prvostupanjski sud utemeljeno zaključio kako se zbog ponavljanja već iznesenih navoda ne radi o potrebnim podnescima koji bi opravdavali primjenu Tbr. 8. to. 1. Tarife u vezi čl. 151. st. 1. ZPP. Ujedno su temeljem čl. 155. st. 1. ZPP pravilno otklonjeni kao nepotrebni troškovi putovanja punomoćnika, uzrokovani tuženikovim odabirom punomoćnika s područja izvan sjedišta nadležnog suda, i troškovi pristojbe na odgovor na žalbu, kao radnje koja nije nužna za postupak dok u odnosu na traženu naknadu troška pristojbe na odgovor na tužbu iz stanja spisa proizlazi kako tuženik nije ni imao taj izdatak.

11.3. Ostale žalbene navode tuženika, koji su bez odlučnoj značaja pri ispitivanju zakonitosti i pravilnosti prvostupanjske odluke kojom nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u dijelu iznosa od 6.805,99 eura s traženim zateznim kamatama, ovaj sud nije posebno cijenio slijedom odredbe čl. 375. st. 1. ZPP.

11.4. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u stavku II izreke.

12. Nisu prihvaćeni zahtjevi tužiteljice i tuženika s za naknadu troškova sastava žalbi, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku III i IV izreke. Ujedno je stavku IV izreke odlučeno o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao radnje koja nije nužna za tijek postupka, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl.155. st. 1 ZPP.

U Zagrebu, 09. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej