Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2707/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Robertu Subotiću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Hrvatskog lovačkog saveza, Zagreb, Ulica Vladimira Nazora 63, OIB: 28817560444, zastupanog po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: Pn-81/2023-12 od 29. ožujka 2024., dana 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja SU kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: Pn-81/2023-12 od 29. ožujka 2024. u točki I. izreke i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 562,50 EUR.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: Pn- 81/2023-12 od 29. ožujka 2024. u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka preko iznosa od 562,50 EUR do iznosa od 1.000,00 EUR (iznos od 437,50 EUR), te se odlučuje:

Odbija se zahtjev tuženika Hrvatskog lovačkog saveza za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 437,50 EUR.

III. Odbija se zahtjev tužitelja SU za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 267,50 EUR.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Hrvatskog lovačkog saveza za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 187,50 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Tužitelj SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti se odbija s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik, Hrvatski lovački savez, Vladimira Nazora 63, Zagreb, OIB: 28817560444, dužan je platiti tužitelju, SU [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za imovinsku štetu iznos od 159,27 EUR-a (1.200,00 kuna), sa zakonskom zateznom kamatom od dana izdavanja računa, to jest od dana 09.09.2022.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Tuženik, Hrvatski lovački savez, Vladimira Nazora 63, Zagreb, OIB: 28817560444, dužan je platiti tužitelju, SU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za imovinsku štetu iznos od 954,28 EUR-a (7.190,02 kuna), sa zakonskom zateznom kamatom od dana izdavanja računa, to jest od dana 25.04.2023.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Tuženik, Hrvatski lovački savez, Vladimira Nazora 63, Zagreb, OIB: 28817560444, dužan je platiti tužitelju, SU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju SU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Hrvatskom lovačkom savezu, Vladimira Nazora 63, Zagreb, OIB: 28817560444, na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 1.000,00 eura, u roku od 15 dana.“

2. Protiv točaka I. i II. prvostupanjske presude, tj. protiv prvostupanjske presude u cijelosti, žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povredi odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tužitelj smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku. Tužitelj ističe kako je Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske sklopilo s tuženikom Ugovor o izravnoj dodjeli financijskih sredstava namijenjenih za financiranje šteta od divljači na vozilima. Na temelju toga Ugovora je donesena i Odluka o izravnoj dodjeli financijskih sredstava namijenjenih za financiranje šteta od divljači na vozilima. Nadalje, na web stranicama Ministarstva poljoprivrede je navedena uputa za prijave štete od divljači u prometu gdje je naznačeno da se za štetne događaje nastale nakon 1. lipnja 2022. oštećenici mogu obratiti Hrvatskom lovačkom savezu, tj. tuženiku. Iz svega navedenoga proizlazi da je upravo tuženik pasivno legitimirana osoba, tj. da postoji njegova odgovornost za naknadu štete od divljači u prometu. Tužitelj se protivi upotrebi Protokola o naknadi štete koje nastaju kao posljedica prometnih i drugih nesreća u kojima je sudjelovala divljač, navodeći da je isti pisan od strane tuženika te da njime tuženik pokušava otkloniti svoju odgovornost u slučajevima naleta vozila na divljač. Naposljetku, tužitelj ističe kako je vođen mirni postupak za naknadu štete, a u kojem postupku tuženik nije niti jednom osporavao svoju pasivnu legitimaciju, dapače, tuženik je u tom postupku priznao da se njemu treba obratiti u slučajevima štete prouzročene naletom na divljač u prometu. Što se tiče troškova parničnog postupka koji su priznati tuženiku, tužitelj ističe kako su troškovi pogrešno izračunati i da su priznati u većoj vrijednosti nego što su isti trebali biti priznati, a što je suprotno sa vrijednošću predmeta konkretnog spora i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelj posebno ističe kako podnesak tuženika od 29. siječnja 2024. nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 267,50 EUR, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 187,50 EUR te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 80,00 EUR.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužitelja. Tuženik u bitnome ističe kako nije pasivno legitimiran u ovome postupku. Predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 187,50 EUR.

4. Žalba tužitelja je neosnovana u pogledu glavne stvari, dok je djelomično osnovana u pogledu odluke o trošku parničnog postupka.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 1.113,55 EUR (8.390,02 kn), zajedno sa zateznom kamatom, koji iznos predstavlja repariranu imovinsku štetu na automobilu u vlasništvu tužitelja, koja šteta je nastala naletom vozila na divljač.

5.1. Prvostupanjski sud je u cijelosti odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan, ocijenivši da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku.

6. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sukladno članku 458. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, dalje u tekstu: ZPP).

7. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

10. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tuženik nije pasivno legitimiran isključivo zato jer se štetni događaj dogodio na cesti u [adresa], koje se nalazi na području grada [adresa], koje je područje obuhvaćeno Programom zaštite divljači (PZD), za koje je područje odgovorna jedinica lokalne samouprave, a ne tuženik.

11. Naime, prvostupanjski sud smatra da je, u konkretnom slučaju, odgovorna jedinica lokalne samouprave, a ne tuženik, a što je suprotno sa relevantnim zakonskim odredbama. Unatoč tome, tuženik uistinu nije pasivno legitimiran u predmetnom parničnom postupku te je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu, a što će ovaj sud drugog stupnja dodatno obrazložiti u nastavku ove odluke.

12. Člankom 10. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/2018, 32/2019, 32/2020, 127/2024, dalje u tekstu: ZOL) definirana je uloga Hrvatskog lovačkog saveza. Dakle, propisano je kako je Hrvatski lovački savez (u daljnjem tekstu: HLS) dobrovoljna nacionalna udruga koju čine lovački savezi županija i Grada Zagreba, lovačke udruge i lovci. HLS predstavlja svoje članove u promicanju lovstva u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu. HLS u smislu ovoga Zakona obavlja poslove u provedbi projekata osiguranja šteta u lovištima te ostale poslove koji su mu kao javne ovlasti povjerene ovim Zakonom.

13. Što se tiče odgovornosti za štetu nastale naletom vozila na divljač, takva odgovornost je uređena čl. 80. st. 6. ZOL-a, kojim je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova

14. Ako šteta nije nastala zbog provođenja lova, primjenjuje se odredba čl. 76. st. 2. ZOL-a, tj. odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač se promatra u okviru Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO). U takvim okolnostima, lovoovlaštenik i nadalje odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članaka 1063. do 1067. ZOO-a, budući da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar.

15. Naposljetku, za štetu nastalu naletom vozila na divljač može odgovarati i pravna osoba koja upravlja javnom cestom gdje se dogodio nalet vozila na divljač, ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, sukladno čl. 50. st. 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, dalje u tekstu: ZC).

16. Slijedom svega navedenog, a ovisno o okolnostima konkretnog slučaja, za štetu nastalu naletom vozila na divljač može odgovarati: lovoovlaštenik, pravna osoba koja upravlja javnom cestom ili sam vozač.

17. Međutim, Hrvatski lovački savez, kao krovno tijelo koje okuplja lovačke udruge i saveze u Republici Hrvatskoj, ne odgovara za štetu nastalu naletom vozila na divljač, budući da njegova odgovornost ne proizlazi iz zakonskih i podzakonskih odredaba. Naime, Hrvatski lovački savez, u smislu čl. 10. ZOL-a, može imati organizacijsku i koordinacijsku ulogu u postupku prijave štete nastale naletom vozila na divljač, pa i nadoknaditi štetu oštećenoj osobi, ali time nije preuzeo svojstvo pasivno legitimiranog subjekta u smislu odgovornosti za štetu, već su za naknadu štete i dalje pasivno legitimirani lovoovlaštenici.

18. Dakle, okolnost da je Hrvatski lovački savez bio sudionik u mirnom rješavanju naknade štete nastale naletom vozila na divljač, za koje štete zakonski odgovaraju lovoovlaštenici, ne čini ga samim time pasivno legitimiranim u ovom postupku.

19. Slijedom navedenog, tuženikov prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije je osnovan te je valjalo, primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude, tj. odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu (u pogledu glavne stvari) i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev.

20. Međutim, žalba tužitelja je djelomično osnovana u pogledu odluke o trošku parničnog postupka.

21. Prije svega, tužitelj osnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zbrojio trošak priznatih odvjetničkih radnji punomoćnika tuženika.

21.1. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju presude (točka 13.) navodi kako priznaje tuženiku sljedeće radnje: sastav odgovora na tužbu (200,00 eura), zastupanje na glavnoj raspravi održanoj 15. veljače 2024. (200,00 eura), sastav podneska od 29. siječnja 2024. (200,00 eura), sve s PDV-om (200,00 eura). Zbroj priznatih odvjetničkih radnji punomoćnika tuženika (uvećano za PDV) iznosi 800,00 EUR, a ne 1.000,00 EUR, kako to osnovano ističe i tužitelj u svojoj žalbi.

22. Nadalje, tužitelj osnovano ukazuje da su priznate parnične radnje tuženika pogrešno obračunate u višem iznosu. Naime, vrijednost konkretnog predmeta spora je 1.113,55 EUR, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa), točnije sukladno Tbr. 7.1., parnične radnje se obračunavaju u iznosu od 75 bodova kada je vrijednost predmeta spora u iznosu od 664,00 EUR do 1.327,00 EUR. Dakle, prvostupanjski sud je priznao tuženiku naknadu troška tri parničnih radnji u pogrešnom iznosu od 100 bodova po radnji (vrijednost boda je 2,00 EUR) te ih je trebao priznati u ispravnom iznosu od 75 bodova po radnji. S obzirom na navedeno, tuženiku je trošak sastav odgovora na tužbu trebao biti priznat u iznosu od 150,00 EUR (a ne 200,00 EUR), isto kao i trošak zastupanja na glavnoj raspravi održanoj 15. veljače 2024. te trošak sastav podneska od 29. siječnja 2024. Sveukupno je riječ o iznosu od 450,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, što iznosi 562,50 EUR, dok je prvostupanjski sud obračunao iznos od 1.000,00 EUR radi pogrešnog zbrajanja iznosa priznatih parničnih radnji te pogrešne primjene Tarife.

23. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, podnesak tuženika od 29. siječnja 2024. predstavlja nužan i potreban trošak parničnog postupka u smislu čl. 155. ZPP-a. Naime, tuženik u tom podnesku (list 57-58 spisa) iznosi obrazložene činjenične i pravne navode iz kojih proizlazi da nije pasivno legitimiran u ovom postupku, radi čega je trošak sastava toga podneska primjereno priznati kao trošak sastava obrazloženog podneska u smislu Tbr. 8.1. Tarife i čl. 155. ZPP-a.

24. Slijedom navedenog, valjalo je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 562,50 EUR.

25. S druge strane, potrebno je odbiti dio zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka koji predstavlja razliku iznosa od 1.000,00 EUR i iznosa od 562,50 EUR, tj. iznos od 437,50 EUR. Stoga je, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP, odlučeno kao u točki

II. stavku 1. izreke drugostupanjske presude.

26. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da je sa žalbom uspio samo u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke drugostupanjske presude.

27. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu tužitelja. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, budući da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki IV. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 9. travnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević