Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1180/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, zastupanog po punomoćnici Kseniji Vržina, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3651/2017-80 od 17. prosinca 2025., dana 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3651/2017-80 od 17. prosinca 2025. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 682,63 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

- na iznos od 6,89 EUR od 26. prosinca 2014. do isplate (naknada imovinske štete s osnove troškova liječenja),

- na iznos od 620,00 EUR od 22. prosinca 2017. do isplate (naknada neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti),

- na iznos od 55,74 EUR od 17. prosinca 2025. do isplate (naknada imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege),

zatim u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.128,71 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 17. prosinca 2025. do isplate, te u točki III. izreke (točka III. izreke je pogrešno označena kao točka II. u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3651/2017-80 od 17. prosinca 2025.)

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3651/2017-80 od 17. prosinca 2025. u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju zateznu kamatu koja na dosuđeni iznos od

682,63 EUR teče kako slijedi:

- na iznos od 6,89 EUR teče na dan 25. prosinca 2014. (naknada imovinske štete s osnove troškova liječenja),

- na iznos od 620,00 EUR teče od 25. prosinca 2014. do 21. prosinca 2017. (naknada neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti),

- na iznos od 55,74 EUR teče od 25. prosinca 2014. do 16. prosinca 2025. (naknada imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege), te se sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate koja na dosuđeni iznos od 682,63 EUR teče kako slijedi:

- na iznos od 6,89 EUR teče na dan 25. prosinca 2014,.

- na iznos od 620,00 EUR teče od 25. prosinca 2014. do 21. prosinca 2017.,

- na iznos od 55,74 EUR teče od 25. prosinca 2014. do 16. prosinca 2025.,

III. Odbija se zahtjev tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 234,38 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 682,63 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 25. prosinca 2014. godine pa do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 3.128,71 EUR sa zateznim kamatama počev od 17. prosinca 2025. do isplate, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva da mu tuženik isplati iznos od 100,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 25. prosinca 2014. godine pa do isplate.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.“

2. Protiv točaka I. i III. prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik zbog bitnih povredi odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe kako se prvostupanjski sud, u obrazloženju pobijane presude, pogrešno pozvao na zakonske odredbe Zakona o javnim cestama, koji Zakon nije bio važeći u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja. Nadalje, tuženik ističe kako je tužitelj bio dužan dokazati da je došlo do propusta tuženika u održavanju autoceste, a što tužitelj nije dokazao. Naime, na dan nastanka predmetnog štetnog događaja, ophodnja autoceste je uredno vršena, a ophodari nisu uočili nikakve nedostatke na zaštitnoj žičanoj ogradi. Slijedom navedenog, ne može se zauzeti zaključak da postoji propust tuženika u održavanju autoceste samo zato jer se na autocesti nalazio pas, budući da je ophodnja autoceste uredno vršena, a na zaštitnim žičanim ogradama nije bilo oštećenja. Kako tužitelj nije dokazao krivnju tuženika u nastanku štetnog događaja, prvostupanjski sud je trebao odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik posljedično pobija i odluku o trošku parničnog postupka. Slijedom navedenog, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 234,38 EUR.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. U vrijeme pokretanja parničnog postupka, tužitelj je zahtijevao novčani iznos koji prelazi iznos od 1.320,00 EUR, međutim, konačno uređenim tužbenim zahtjevom, specificiranim u podnesku tužitelja od 18. veljače 2025. (list 205-206 spisa), tužitelj potražuje iznos od 782,63 EUR.

5.1. Sukladno članku 464. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, dalje u tekstu: ZPP), ako tužitelj do zaključenja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama ovog zakona o redovnom postupku smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi svotu od 1320,00 eura, daljnji postupak provest će se prema odredbama ovog zakona o postupku u sporovima male vrijednosti.

5.2. U konkretnom predmetu, tužitelj je prije zaključenja glavne rasprave smanjio svoj tužbeni zahtjev na 782,63 EUR, a radi čega se daljnji postupak provodi prema odredbama ZPP-a o postupku u sporovima male vrijednosti, sve sukladno čl. 464. st. 2. ZPP-a.

6. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 18. veljače 2025. (list 205-206 spisa), za isplatu iznosa od 782,63 EUR, koji iznos predstavlja naknadu cjelokupne štete koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi (neimovinska šteta radi povrede prava osobnosti, imovinska šteta s osnove pružene tuđe pomoći i njege, imovinska šteta s osnove prouzročenih troškova liječenja), koja je šteta nastala kada je tužitelj, upravljajući motornim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] na autocesti A1 (6 km), radi izbjegavanja naleta na psa, izgubio kontrolu nad vozilom, naletio na zaštitnu metalnu ogradu i izletio s kolnika, uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

8.1. Tužitelj također potražuje i zateznu kamatu koja na utuženi iznos teče od dana 25. prosinca 2014., a koji dan predstavlja datum nastanka štetnog događaja, točnije dan kada se dogodila prometna nezgoda.

8.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja osnovan u iznosu od 682,63 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 25. prosinca 2014. do isplate, od čega:

- iznos od 620,00 EUR predstavlja naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužitelja

- iznos od 55,74 EUR predstavlja naknadu imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege

- iznos od 6,89 EUR predstavlja naknadu imovinske štete s osnove prouzročenih troškova liječenja

8.3. Prvostupanjski sud je ocijenio da zahtjev tužitelja nije osnovan u iznosu od 100,00 EUR.

9. U žalbenoj fazi postupka prvenstveno je sporna odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je, dana 25. prosinca 2014. godine, došlo do prometne nezgode i to na autocesti A1 na 6. km oko 16,10 sati, u kojoj prometnoj nezgodi je sudjelovao tužitelj RD, kao vozač teretnog vozila marke Fiat Doblo, registracijske oznake [registarska oznaka]

- da se tužitelj kretao iz smjera Karlovca prema Zagrebu južnim kolnikom autoceste A1 kada je na 6. km iznenadno s lijeve strane prema vozilu tužitelja dotrčao pas

- da je tužitelj, radi izbjegavanja naleta na psa, pomaknuo vozilo udesno, kojom prilikom je tužitelj izgubio nadzor nad vozilom koje se nastavilo nekontrolirano u zanošenju kretati koso i desno te je naletjelo na zaštitnu metalnu ogradu, a uslijed udarca u ogradu se vozilo tužitelja okrenulo, prevrnulo na tlo, a potom palo na kotače te se zaustavilo

- da se pas na autocesti našao radi propusta u održavanju i projektiranju zaštitne ograde

- da je tužitelj, u predmetnom štetnom događaju, zadobio sljedeće ozljede: natučenje lijevog ramena i trzajnu ozljedu vrata

- da kod tužitelja, radi predmetnog štetnog događaja, nije došlo do smanjenja opće životne aktivnosti

- da je tužitelj, radi predmetnog štetnog događaja, pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 7 dana

- da je tužitelj, radi predmetnog štetnog događaja, pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana i sekundarni strah slabijeg intenziteta u trajanju od 5 dana

- da je tužitelju, radi predmetnog štetnog događaja, bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe u trajanju od 14 sati, tj. dva sata dnevno u trajanju od 7 dana

- da je tužitelj, radi predmetnog štetnog događaja, imao trošak liječenja u iznosu od 6,89 EUR, koji trošak predstavlja trošak snimanja kostiju i trošak pregleda specijalista u Kliničkoj bolnici „Sveti Duh“ – Centar za hitnu medicinu

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik odgovoran za predmetni štetni događaj, radi čega je obvezan nadoknaditi cjelokupnu štetu koja je tužitelju nastala povodom predmetnog štetnog događaja.

12. Osnovano tuženik ističe da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na zakonske odredbe Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 180/2004, 82/2006, 138/2006, 146/2008, 152/2008, 38/2009, 124/2009, 153/2009, 73/2010, 91/2010, 84/2011), koji Zakon nije bio u snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja. Međutim, unatoč tome što se prvostupanjski sud pozvao na nevažeće zakonske odredbe, pravilno je odlučeno o tužbenom zahtjevu.

13. U konkretnom slučaju, tj. u vrijeme nastanka štetnog događaja, na snazi je bio Zakon o cestama („Narodne novine“ broj: 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, dalje u tekstu: ZC).

14. Sukladno čl. 17. st. 2. alineji 2. ZC-a propisano je da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu.

15. Nadalje, člankom 61. st. 1. ZC-a propisano je kako Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u [adresa], upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava.

16. Člankom 2. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“ broj: 90/2014) propisano je da upravitelji cesta u obvezi su osigurati da se ceste se održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled.

17. Člankom 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj: 33/2005, 64/2005, 155/2005, 14/2011) propisano je da zaštitne žičane ograde jesu ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, dok je člankom 94. istog Pravilnika propisano kako se zaštitne žičane ograde postavljaju uz autoceste.

18. Iz citiranih zakonskih i podzakonskih odredbi proizlazi da je tuženik, kao pravna osoba koja upravlja autocestama, dužan osigurati siguran i nesmetan promet sudionika u prometu. Navedeno podrazumijeva i to da je tuženik dužan postaviti adekvatne zaštitne žičane ograde, čija je osnovna funkcija da pruže sigurnost sudionicima u prometu od divljači i drugih životinja.

19. Dakle, redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti ceste, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa. Na autocesti je potrebno u potpunosti isključiti mogućnost pojavljivanja divljih i drugih životinja, a što je zadatak osobe koja upravlja cestom.

20. Prvostupanjski sud je zaključio da se pas na autocesti našao radi propusta u održavanju zaštitne ograde, tj. da je postojao propust tuženika u postavljanju i održavanju prometne opreme ceste. Tuženik svojim žalbenim navodima ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenicu da tuženik nije adekvatno održavao zaštitnu ogradu. Međutim, takav žalbeni navod predstavlja žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg razloga se u sporu male vrijednosti ne može izjaviti žalba.

21. Sukladno čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, dalje u tekstu: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

22. U konkretnom postupku prvostupanjski sud je utvrdio kako je do predmetnog štetnog događaja došlo jer je tužitelj pokušao izbjeći nalet na psa koji se nalazio na dionici autoceste kojom se kretao, a pas na autocesti se našao radi propusta u održavanju zaštitne ograde koju je dužan održavati tuženik. Uzevši u obzir činjenične zaključke prvostupanjskog suda, pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 1045. st. 1. ZOO-a, tj. tuženik je dužan nadoknaditi štetu tužitelju koja je nastala zbog njegove krivnje.

23. Tužitelj je potraživao naknadu različitih vidova štete koji su mu nastali u predmetnom štetnom događaju: neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti, imovinsku štetu s osnove pružene tuđe pomoći i njege te imovinsku štetu s osnove troškova liječenja.

24. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO-a. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

25. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 620,00 EUR, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Naime, tužitelj je pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 7 dana. Nadalje, tužitelj je pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana i sekundarni strah slabijeg intenziteta u trajanju od 5 dana. Pretrpljeni fizički bolovi i pretrpljeni strah opravdavaju novčanu naknadu u iznosu od 620,00 EUR, tj. naknada u tome iznosu ispunjava kriterij pravičnosti i prilagođena je okolnostima konkretnog slučaja.

26. Nadalje, s obzirom na to da je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 14 sati, tužitelju pripada naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 55,74 EUR, tj. 3,98 EUR po satu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

27. Naposljetku, kako je tužitelj, radi predmetnog štetnog događaja, imao trošak liječenja u iznosu od 6,89 EUR, koji trošak se odnosi na trošak snimanja kostiju i trošak pregleda specijalista, odmah nakon nastanka predmetnog štetnog događaja, prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužitelju iznos od 6,89 EUR, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

28. Dakle, tužitelju je, u predmetnom štetnom događaju, nastala šteta u ukupnom iznosu od 682,63 EUR (620,00 + 55,74 + 6,89 = 682,63), kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

29. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom određivanja tijeka zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete te je u tom pogledu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu. Naime, tužitelj je potraživao, neovisno o pojedinom vidu naknade štete, zateznu kamatu koja teče od 25. prosinca 2014. (dan nastanka štetnog događaja) do isplate, a prvostupanjski sud je takav zahtjev u cijelosti prihvatio, ne vodeći računa da različiti vidovi naknade štete ne dospijevaju u isto vrijeme.

30. Neimovinska šteta radi povrede prava osobnosti dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, sukladno čl. 1103. ZOO-a. Slijedom navedenog, obveza naknade neimovinske štete u iznosu od 620,00 EUR je dospjela danom podnošenja tužbe u ovom parničnom postupku, a to je 22. prosinca 2017. godine te od toga dana teče zatezna kamata, a ne od dana nastanka štetnog događaja.

31. Što se tiče naknade za tuđu pomoć i njegu, takva naknada predstavlja imovinsku štetu koja se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a. Budući da je tek u tom trenutku utvrđena visina obveze tuženika, tuženik tada i pada u zakašnjenje s njezinim ispunjenjem. Dakle, zatezna kamata na naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 55,74 EUR teče od dana donošenja presude suda prvog stupnja, tj. od dana 17. prosinca 2025., a ne od dana nastanka štetnog događaja.

32. Što se tiče naknade troškova liječenja, takva naknada dospijeva na dan kada je tužitelj platio trošak liječenja jer je u tom trenutku došlo do umanjenja imovine tužitelja te je tada tužitelju nastala šteta u smislu čl. 1086. ZOO-a. Tužitelj je trošak liječenja u iznosu od 6,89 EUR platio dana 26. prosinca 2014. (list 9 spisa) te od toga dana počinje teći zatezna kamata, a ne od dana nastanka štetnog događaja.

33. Odluka o trošku parničnog postupka, sadržana u točki I. i III. izreke prvostupanjske presude (toč. III. izreke je pogrešno označena kao toč. II. u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3651/2017-80 od 17. prosinca 2025.), donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 2. i čl. 155. ZPP.

34. Slijedom svega navedenog, valjalo je, primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude, dok je valjalo, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP, odlučiti kao u točki II. stavku 1. izreke drugostupanjske presude.

35. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da je sa žalbom uspio samo u pogledu zatezne kamate kao sporednog potraživanja, dok nije uspio u pogledu glavne stvari. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 9. travnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević