REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-24/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog SJ zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak ,101/2017. i 118/2018. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici od 9. listopada 2023. broj K-278/2019-84 i presuda Županijskog suda u Vukovaru od 7. listopada 2025. broj Kž-365/2023-9, u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev osuđenog SJ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda Virovitici broj K- 278/2019-84 od 9. listopada 2023., potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Kž-365/2023-9 od 7. listopada 2025., osuđen je SJ zbog produljenog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11 na kaznu zatvora od 10 mjeseci.
2. Osuđenik osobno podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ''zbog povrede Zakona o kaznenom postupku čl. 469. st. 3. (presuđena stvar)'', s prijedlogom ''za donošenje konačne odluke u ovom slučaju, a sukladno dosadašnjoj utvrđenoj sudskoj praksi''.
3. Temeljem čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP-25), zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Gordana Klarić odgovorila je na zahtjev osuđenika s mišljenjem da isti nije osnovan. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. U zahtjevu se navodi da su obje radnje kaznenog djela teške krađe, za koje je sada osuđen pravomoćnom presudom, već obuhvaćene serijom radnji produljenog kaznenog djela teške krađe prema ranije donesenoj presudi Općinskog suda u Požegi br. K-115/2020 od 7. veljače 2023. ( pravomoćna 26. rujna 2023.). Zbog toga, prema utvrđenoj praksi sudova, podnositelj smatra da se radi o presuđenoj stvari pa je ovdje povrijeđen zakon na njegovu štetu.
6. Zahtjev je, dakle, podnesen iz zakonske osnove u čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. toč. 3. ZKP-25.
7. Uvidom u citiranu presudu Općinskog suda u Požegi, koja je u odluci o kazni preinačena presudom Županijskog suda u Splitu broj Kž-326/2023-7 od 26. rujna 2023., utvrđeno je da je SJ osuđen zbog dva produljena kaznena djela teške krađe provaljivanjem i to, pod toč. I izreke, zbog produljenog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11 počinjenog zajedno s osuđenim GJ u periodu od 4/5. do 29/30. travnja 2019. (osam radnji) u mjestima [adresa] i [adresa] te pod toč II izreke, zbog produljenog kaznenog djela iste pravne kvalifikacije koje je počinio sam 12/13 svibnja 2019. u mjestu [adresa] i [adresa] (četiri radnje). Za navedena kaznena djela pravomoćno mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora od 3 godine i šest mjeseci.
7.1. Nadalje, utvrđeno je da je produljeno kazneno djelo teške krađe, za koje ovdje odgovara, osuđenik počinio sam 22. travnja 2019. u mjestu [adresa] i [adresa] (dvije radnje).
7.2. Iz izloženog jasno slijedi da ranija pravomoćna presuda obuhvaća dva zasebna produljena kaznena djela teške krađe, a ne jedno takvo kazneno djelo počinjeno u periodu od 4. travnja do 13. svibnja 2019., kako pogrešno tvrdi osuđenik u svom zahtjevu.
8. Nadalje, iako između kriminalne aktivnosti za koju je osuđen presudom Općinskog suda u Požegi i aktivnosti za koju ovdje odgovara postoje određeni sjedinjujući faktori, ne radi se o jednom produljenom kaznenom djelu, kako pogrešno smatra podnositelj zahtjeva.
9. Naime, kazneno djelo za koje je osuđen pod toč. I izreke presude Općinskog suda u Požegi u periodu od 4/5. do 29/30. travnja 2019. počinjeno je po prethodnom dogovoru o zajedničkom djelovanju sa osuđenikom GJ, dakle, u supočiniteljstvu. Zbog navedenog, radnje koje je osuđenik počinio sam 22. travnja 2019. nisu obuhvaćene njegovom istom, produljenom namjerom, već očito novom, zasebno stvorenom namjerom da u periodu kada poduzima radnje kaznenog djela teške krađe u supočiniteljstvu, pojedina kaznena djela počini sam.
9.1. Kada se pri tome cijeni i dislociranost mjesta u kojima su provale izvršene i to na području tri različite županije (virovitičko-podravske, požeško-slavonske i brodsko- posavske), jasno je da uvjeti za primjenu konstrukcije produljenog kaznenog djela nisu ostvareni niti bi se u odnosu na tu kriminalnu aktivnost moglo raditi o presuđenoj stvari.
10. Nadalje, ne postoje uvjeti za primjenu čl. 52. KZ/11 niti u odnosu na produljeno kazneno djelo teške krađe za koje je podnositelj osuđen pod toč. II izreke navedene presude.
10.1. To kazneno djelo (četiri radnje) osuđenik je počinio sam 12/13. svibnja 2019. pa je trebalo razmotriti da li su radnje počinjene 22. travnja 2019., za koje ovdje odgovara, uključene u jednu jedinstvenu produljenu kriminalnu djelatnost, kao novootkrivene radnja iz serije.
10.2. Međutim, niti ovdje se ne radi o produljenom kaznenom djelu jer novootkrivena kriminalna količina i značaj kriminalnih radnji iz sada pobijane pravomoćne presude znatno nadilazi kriminalnu količinu utvrđenu pod toč. II izreke presude Općinskog suda u Požegi. Naime, analizom činjeničnog opisa iz ove potonje presude, osuđenik je kriminalnim radnjama oštetio trgovačka društva za iznos od ukupno 1.326,89 eura, dok ukupna šteta nastala počinjenjem produljenog kaznenog djela teške krađe iz sada pobijane presude iznosi ukupno 5.797,61 eura, dakle, novootkrivena kriminalna količina znatno nadilazi štetu ostvarenu kaznenim djelom iz ranije presude što znači da se nikako ne može raditi o presuđenoj stvari. Jednako stajalište zauzeto je u brojnim odlukama ovog Suda (npr. I Kž-169/2018., III Kr-99/2020. i III Kr-53/2021.).
11. Zbog navedenih razloga, u zahtjevu istaknuta povreda zakona iz čl. 469. toč. 3. ZKP-25 nije ostvarena.
12. Slijedom toga, trebalo je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbiti kao neosnovan i, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 125/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka USRH, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.), odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 9. travnja 2026.
Predsjednik Vijeća:
Žarko Dundović
