REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Gž Ovr-80/2026-2
Šibenik, Stjepana Radića 81
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Marti Plančić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Osijeku, protiv ovršenika CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova postupka, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrv-14452/2025-2 od 27. veljače 2025.g., dana 09. travnja 2026.g.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu kojim odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova u iznosu od 62,50 EUR -a, potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrv- 14452/2025-2 od 27. veljače 2025.g.
II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je rješenjem broj Ovrv-14452/2025-2 od 27. veljače 2025.g., obvezao ovršenika u roku od 8 dana naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 28,13 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kao u izreci toga rješenja.
2. Citiranu prvostupanjsku odluku pravovremenom i dopuštenom žalbu, u dijelu u kojem mu nije priznat trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi javnog bilježnika Senije Škirnjar Kos iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv - 72673/2024 od 16. rujna 2024. u iznosu od 62,50 eura, zahtjevan u iznosu od 62,50 EUR-a, pobija ovrhovoditelj uopćeno navodeći da žalbu podnosi iz svih razloga propisanih odredbom čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), iako sadržajno isto pobija zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Predlaže da sud preinači pobijanu prvostupanjsku odluku, podredno ukine je i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Taj dio svoje odluke prvostupanjski sud obrazlaže time da taj trošak nije bio potreban jer da se radi o radnji koju je obavila treća osoba – javni bilježnik u ispunjavanju svoje zakonom propisane dužnosti u smislu čl. 283. st.1. i 4. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje: OZ), a ne kako to žalitelj navodi u svojoj žalbi da mu je odnosni dio zahtjeva odbijen jer da nije dokazao da mu je taj trošak nastao.
6. Suprotno žalbenim tvrdnjama ovrhovoditelja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.
7. Prema članku 14. stavak 4. OZ-a ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.
8. Ovrhovoditelj je u zahtjevu za naknadu troškova postupka zatražio i trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 EUR pozivom na Tbr. 36. stavak 2. Tarife, koji propisuje da za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.
9. Odredba članka 283. OZ-a propisuje da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (stavak 1.), te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju (stavak 4.). Isto tako Pravilnik o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.) u članku 5. propisuje način utvrđivanja naknade za radnje javnog bilježnika koje, između ostalog, uključuju i radnju izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.
10. Kako iz citirane odredbe članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a proizlazi da javni bilježnik izdaje potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi i isto dostavlja ovrhovoditelju bez zahtjeva ovrhovoditelja, kao i da iz stanja u spisu proizlazi da je javni bilježnik upravo na taj način postupio, a da ovrhovoditelj niti ne navodi da je potvrda pravomoćnosti izdana na njegov zahtjev, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti jer taj trošak nije bio potreban. Naime, sama činjenica što je nagrada za izdavanje potvrde propisana u Tbr. 36. st. 2. Tarife nije dovoljna da bi ovrhovoditelj imao pravo na trošak u situaciji kada radnja nije bila potrebna.
10.1. Ovrhovoditelj se u žalbi, kao i u zahtjevu za naknadu troškova podnesenom prvostupanjskom sudu, poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-74/2023 tvrdeći da iz te odluke proizlazi da ovrhovoditelju pripada pravo na zatraženi trošak pribave potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti. Međutim, odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. veljače 2023. broj Rev-74/2023, na konkretan slučaj nije primjenjiva iz razloga što je u odluci Rev- 74/2023 izraženo pravno shvaćanje da Tarifa ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, odnosno izraženo je shvaćanje da taj trošak pripada stranci (ovrhovoditelju) bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, ali u toj odluci činjenično nije bilo sporno da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti pribavljena na zahtjev ovrhovoditelja (jer se radilo o sudskoj odluci), dok u ovom postupku citirana zakonska regulativa iz članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a isključuje zahtjev ovrhovoditelja, pri čemu ovrhovoditelj u žalbi niti ne tvrdi da je za izdavanje potvrde bio potreban njegov zahtjev. Osim toga, a kako to u pobijanoj odluci prvostupanjski sud pravilno obrazlaže odluka Rev-74/2023 je donesena i pravno shvaćanje se odnosi na troškove postupka izravne naplate, ali ne i na troškove u postupku izvansudske ovrhe.
10.2. Stoga, ovaj sud podržava razloge iznesene u pobijanoj odluci, posebice u zaključnom dijelu da bi kada se uzmu u obzir razlike sudske i izvansudske ovrhe (o kojoj potonjoj je u konkretnom slučaju riječ). Izjednačavanje sudske i izvansudske ovrhe bi bilo u suprotnosti s ciljem koji se htio postići izmjenama OZ-a iz 2020.g., i to konkretno odredbe čl., 283. st.1. OZ-a kojoj je cilj smanjenje troškova. Također bitno je napomenuti da sukladno čl. 10. st. 1. ZPP koji se temeljem čl. 21. st. 1. OZ primjenjuje u ovom postupku, stranke su dužne uz što manje troškova provesti postupak. Izmjene i dopune OZ u kojem je i donesena odredba čl. 283. st. 1. OZ idu za tim da se troškovi ovrhe što više smanje, a kako je to već prethodno istaknuto.
11. Iz obrazloženih razloga, a kako su ocijenjeni neosnovanim žalbeni navodi ovrhovoditelja, te kako ovaj sud ne nalazi ni da bi prvostupanjski sud počinio ijednu od bitnih povreda iz čl. 365. st.2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, žalbu ovrhovoditelja valjalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.
12. Temeljem čl. 166. st.1. ZPP-a ovaj sud je odlučio i o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe, te isti kao neosnovan odbio jer ovrhovoditelj u cijelosti nije uspio sa žalbom, pa u smislu odredbe čl. 154. st.1. ZPP -a nema osnova za obvezivanje ovršenika na naknadu mu tih troškova.
U Šibeniku, 09. travnja 2026.g.
S U D A C
Marta Plančić
