REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1368/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1.GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 3.BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svih zastupanih po punomoćniku Rozani Fabris, odvjetnici u Poreču, protiv tuženika Goldy Realty d.o.o., OIB: 20555896002, Zagreb, Trnjanska cesta 59, zastupanog po punomoćniku Dejanu Španoviću, odvjetniku u Zagrebu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-777/2025-2 od 3. prosinca 2025. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj Psp-54/2024-18 od 19. rujna 2025., u sjednici održanoj 8. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-777/2025-2 od 3. prosinca 2025. kojim je u stavku I izreke odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno je pobijano rješenje (u točkama I., II., III. i IV.) rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču- Parenzo poslovni broj Psp-54/2024-18 od 19. rujna 2025., dok je u stavku II izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
2. Predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuje jedno pravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:
«Je li privremena uporaba tuđe nekretnine iz članka 107. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” 91/96. do 94/17., dalje: ZV), koja je poduzeta bez suglasnosti vlasnika ili sudske odluke koja zamjenjuje vlasnikovu suglasnost, samovlasno smetanje posjeda u smislu članka 20. stavka 2. ZV ili je po samom propisu članka 107. stavka 1. ZV dopuštena i takva nije samovlasno smetanje posjeda u smislu članka 20. stavka 4. ZV?».
2.2. U opravdanju razloga važnosti postavljenog pitanja predlagatelj se poziva na rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-607/2024-2 od 2. siječnja 2025., rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-880/2016-2 od 18. srpnja 2016. uz tvrdnju da je shvaćanje zauzeto u pobijanim presudama suprotno shvaćanju iz navedenih rješenja. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti podnošenje revizije u odnosu na postavljeno pitanje. Potražuje trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelji se protive navodima prijedloga te predlažu da se isti kao neosnovan odbije. Potražuju trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog je neosnovan.
5. Odredbom čl. 387. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora sadržavati određeno naznačeno pravno pitanje iz čl. 387.a st. 1. ZPP i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
5.1. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je utvrdio da su u odnosu na postavljeno pitanje izneseni neodgovarajući razlozi važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, jer se shvaćanjem iznesenim u odlukama naznačenim kao razlog važnosti ne odgovara na postavljeno pitanje, pa utoliko za postavljeno pitanje nisu izneseni odgovarajući razlozi njegove važnosti. Osim toga, iz prijedloga nije moguće nedvojbeno utvrditi zašto bi postavljeno pitanje bilo važno za odluku o ovom sporu, a osobito zašto bi rješenje istog pitanja bilo važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz sadržaja postavljenog pitanja te navoda iznijetih u prijedlogu proizlazi da tuženik prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.
7. Tvrdnje tuženika kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenog pitanja se u potpunosti svode na preispitivanje vlastitih, ranijih žalbenih navoda. Ponavljanje žalbenih razloga nedvojbeno upućuje na to tuženik nije obrazložio zašto bi postavljeno pitanje bilo važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a posebice razloge zbog kojih bi odluka o postavljenom pitanju bila važna za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tuženik u prijedlogu uopće ne navodi, odnosno ne ukazuje na neujednačenost sudske prakse u pogledu naznačenih pitanja odnosno na postojanje prakse kojom bi se moglo opravdati podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije nego zapravo u prijedlogu samo ukazuje na navedenu pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom donošenja pobijanih presuda, a što u vidu ispunjenja zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije nije dovoljno za dopuštenost prijedloga.
8. Pogrešno je shvaćanje tuženika da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenog pitanja poziva u opravdanju postavljenog pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom odlukom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili da bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od predmeta na koje se poziva tuženik odluka o tužbenom zahtjevu obrazložene su specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, odluka u sporu o postavljenom pitanju ovisi o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenog pitanja niti je pozivanjem na navedene odluke tuženik opravdao značaj važnosti postavljenog pitanja.
9. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pitanje i riješiti kao u točki I. izreke rješenja.
10. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan jer se radi o trošku koji nije nužan za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP).
Zagreb, 8. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
