Poslovni broj: Usž-111/2026-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Marko Žunić, odvjetnik u Rijeci, Strossmayerova 9, protiv tuženika Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske, OIB: 35550098638, Zagreb, Jurjevska 34, kojeg zastupa BIŽ, službena osoba, radi izdavanja Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (certifikata), odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-875/2024-16 od 21. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-875/2024-16 od 21. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-200-04/23-01/1425, URBROJ: 50439-03/43-24-16 od 7. svibnja 2024., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.

2. Tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da obrazloženje mora sadržavati odluku o njezinim pravima, obvezama i pravnim interesima, da je predmet ocjenjivanja zakonitosti samo osporeno rješenje, a ne i popratna dokumentacija, koja joj, tvrdi, nije ni dostavljena. Tvrdi i da je utemeljila tužbeni zahtjev na odluci Ustavnog suda broj U- III-2086/2016 od 13. ožujka 2018. i konvencijskoj praksi sadržanoj u odlukama u predmetima Regner protiv Češke (broj: 35289/11, presuda od 19. rujna 2017.) i T. G. protiv Hrvatske (broj: 39701/2014, presuda od 11. srpnja 2017.). Ocijenila je i da sud nije utvrđivao činjenično stanje, već da je paušalno prihvatio navode tuženika. Istaknula je da nije točno da joj je omogućen uvid u spis predmeta kojem je priložen i spis tuženika; da joj nije dopušten uvid u Izvješće o provedenoj sigurnosnoj provjeri I. stupnja KLASA: POV-821-01/23-01/1748, URBROJ: 512-10-013220/20272-23-6 od 14. studenog 2023. i Izvješće o rezultatima nadopune sigurnosne provjere I. stupnja, KLASA: POV-821-01/23-01/1748, URBROJ: 512-10-013220/20272-23-7 od 19. prosinca 2023. koja su označena stupnjem tajnosti Povjerljivo te da joj nije dopušten ni uvid u Zapisnik KLASA: 200-04/23-01/1425, URBROJ: 50439-03/43-24-14 od 9. travnja 2024., koji sadrži njezin iskaz. Tvrdi da joj je tuženik omogućio uvid samo u Pravilnik o standardima sigurnosne provjere. Istaknula je i da su joj u potpunosti uskraćeni razlozi negativne odluke, da nije mogla učinkovito osporiti zakonitost osporenog rješenja te da nije mogla učinkovito osporavati postojanje zapreka za izdavanje certifikata. Polazeći od stajališta ustavnopravne i konvencijske prakse ocijenila je da joj povrijeđeno pravo na uvid u sve dokaze, da je u konkretnom predmetu riječ o ograničenju koje je toliko široko da joj nije omogućeno učinkovito i stvarno osporavati zakonitost osporenog rješenja i dokazivati nepostojanje zapreka za izdavanje sigurnosnog certifikata te da joj je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje te da su povrijeđena osnovna načela kontradiktornosti i jednakosti oružja te da joj nisu ni poznati razlozi ne izdavanja certifikata. Stoga je predložila poništiti osporenu presudu i odluku tuženika te predmet vratiti na ponovni postupak uz nadoknadu troškova upravnog spora uključujući i žalbenog postupka.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu, predloživši ju odbiti kao neosnovanu. Istaknuo je da je tužiteljica tijekom upravnog postupka bila upoznata s razlozima odbijanja izdavanja certifikata, da joj omogućeno izvršiti uvid u dio dokumentacije koja nosi oznaku neklasificirano, da je tužiteljica dala izjavu i saslušana, da je ona, nakon što upoznata s razlozima odbijanja certifikata, izjavila da su činjenice utvrđene tijekom postupka sigurnosne provjere točne, potpune i istine te se o njima i izjasnila. Istaknuo je i da je tužiteljica zapisnik vlastoručno potpisala bez ikakvih primjedbi na njegov sadržaj nakon što je sastavljen i pročitan; da taj zapisnik sadrži i cjelokupan deklasificirani sadržaj Izvješća o sigurnosnoj provjeri tužiteljice i da se tretira javnom ispravom. Smatra, pozivajući se na upravno-sudsku praksu, i da upoznavanje stranke s razlozima negativnog mišljenja ne mora biti obavljeno u obliku uvida u klasificiranu dokumentaciju, niti u obliku doslovnoga citiranja njihovog sadržaja, već može biti obavljeno i općenitim naznačavanjem vrste razloga i/ili formuliranjem derivata (izvedenica) odnosnih podataka, što u pojedinim situacijama može obuhvatiti i upućivanje na mjerodavne odredbe objavljenih podzakonskih propisa sve u mjeri koja omogućuje postizanje prikladne postupovne ravnoteže i između zaštite prava stranaka i zaštite javnog interesa. Tvrde da nisu mogli tužiteljicu upoznati s podatcima iz izvješća koji nose oznaku tajnosti Povjerljivo, a niti su oni mogli biti sadržani u presudi i osporenom rješenju. Ukazao je i na pravno stajalište Ustavnog suda iz odluke broj U - III-208/2016 od 13. ožujka 2018., prema kojem pravo na uvid u dokaze nije apsolutno pravo i ono može biti ograničeno zbog nekoga drugoga suprotstavljenog interesa – u konkretnom predmetu zaštite načina rada sigurnosno-obavještajne agencije). Smatra i da je opseg ograničenja prava tužiteljice sveden na najmanju moguću mjeru koja je bila nužna za zaštitu toga suprotstavljenog interesa, s obzirom na to da joj je omogućen uvid u neklasificirane podatke relevantne za donošenje osporenog rješenja i izjašnjavanje o njima. Zaključio je da su u konkretnom premetu činjenice pravilno utvrđene i na tako utvrđeno pravilno primijenjen materijalni propis bez činjenja ikakvih bitnih procesnih povreda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje da je osporena presuda zakonita i pravila te valjano i dostatno obrazložena.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluke, kojom je odbijen zahtjev podnositelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije KLASA: OGR-822-02/23-01/1, URBROJ: 512-10-013230/20229-23-2621 od 27. ožujka 2023. za izdavanje Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri tužiteljici BI na temelju odredbe članka 18. stavka 6. Zakona o tajnosti podataka ("Narodne novine" br. 79/07. i 86/12.; u daljnjem tekstu: ZTP) kao i članka 22. Pravilnika o standardima sigurnosne provjere KLASA: 023-01/11-01/03, URBROJ: 50439-04-11-01 od 1. ožujka 2011. i KLASA: 023- 01/11-01/03, URBROJ: 50439-04-13-02 od 30. prosinca 2013. Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost (u daljnjem tekstu: Pravilnik).

7. Nije sporno da je nadležna Vojna sigurno-obavještajna agencija (skraćeno: VSOA) provela sigurnosnu provjeru za tužiteljicu i da je VSOA dostavila Izvješće o provedenoj sigurnosnoj provjeri I. stupnja KLASA: POV-821-01/23-01/1748, URBROJ: 512-10-013220/20272-23-6 od 14. studenog 2023. i Izvješće o rezultatima nadopune sigurnosne provjere I. stupnja, KLASA: POV-821-01/23-01/1748, URBROJ: 512-10- 013220/20272-23-7 od 19. prosinca 2023. (u daljnjem tekstu: Izvješće) koja su označena stupnjem tajnosti Povjerljivo i koje Izvješće sadrži mišljenje o postojanju sigurnosnih zapreka iz članka 18. stavka 6. ZTP-a, s obzirom na to da postoje druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima iz članka 22. Pravilnika.

7.1. Nije sporno niti da je tuženik ocjenom Izvješća utvrdio da kod tužiteljice postoje činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivosti ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima iz članka 22. stavka 1. točke a), b) i m) Pravilnika, a koje ujedno predstavljaju i sigurnosnu zapreku za izdavanje certifikata iz članka 18. stavka 6. ZTP-a.

7.2. Nije, u biti, sporno ni da da je tuženik od VSOA-e zatražio i ishodio djelomičnu deklasifikaciju podataka iz Izvješća radi omogućavanja tužiteljici izjašnjavanja o rezultatima sigurnosne provjere i u cilju ostvarenja kontradiktornosti i jednakosti oružja te da je tuženik, nakon što je izvršena djelomična deklasifikacija podataka iz Izvješća, pozvao tužiteljicu i od nje uzeo izjavu na zapisnik KLASA: 200-04/23-01/1425, URBROJ: 50439-03/43-24-14 od 9. travnja 2024.

8. Pokazalo se spornim je li kod tužiteljice postoje sigurnosne zapreke za pristup klasificiranim podacima te je li zakonito i pravilno postupio tuženik, kada je odbio izdavanje zatraženoga sigurnosnog certifikata na temelju odredbi članka 19. stavka 1. ZTP-a i članka 21. stavka 1. Pravilnika.

9. Prema odredbi članka 18. stavka 1. ZTP-a pristup klasificiranim podacima imaju osobe kojima je to nužno za obavljanje poslova iz njihovog djelokruga te koje imaju izdano Uvjerenje o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (u daljnjem tekstu: Certifikat), dok prema stavku 6. toga članka sigurnosne zapreke u smislu toga zakona su: neistinito navođenje podataka u upitniku za sigurnosnu provjeru, činjenice koje su posebnim zakonom propisane kao zapreke za prijam u državnu službu te izrečene stegovne sankcije i druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivosti ili pouzdanosti osobe za postupanje s klasificiranim podacima.

9.1. U skladu s člankom 19. stavkom 1. ZTP-a ako tijelo iz članka 18. stavka 5. toga zakona (tuženik – skraćeno UVNS), na temelju izvješća o rezultatima sigurnosne provjere ocijeni da postoje sigurnosne zapreke, rješenjem će odbiti izdavanje certifikata.

9.2. Člankom 22. stavkom 1. Pravilnika je propisano da su činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima, a koje mogu ukazivati na postojanje sigurnosnih zapreka za izdavanje certifikata za pristup klasificiranim podacima u smislu toga pravilnika i: a) nepotpuni podaci u Upitniku za sigurnosnu provjeru, b) namjerno davanje neistinitih ili nepotpunih podataka tijekom razgovora s ovlaštenom osobom iz nadležne sigurnosno- obavještajne agencije i m) očitovanje nepoštenja, neodgovornosti, nepovjerljivosti ili indiskrecije, ponašanjem ili govorom.

10. Iz spisa predmeta proizlazi da je uredujuća sutkinja prvostupanjskog suda izvršila neposredan uvid u cjelokupan sadržaj Izvješća, o čemu je 23. rujna 2025. sastavljena službena bilješka (list 77) te da je na ročištu od 23. rujna 2025. , kojem je bila prisutna tužiteljica i njezin opunomoćenik, čitan spis predmeta tuženika. Tom zapisniku Sud vjeruje kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu, budući da je riječ o javnoj ispravi i budući da je riječ o ispravi koju su potpisali tužiteljica i njezin opunomoćenik bez stavljanja ikakvih primjedbi na njegov sadržaj.

11. Iz sadržaja Zapisnika KLASA: 200-04/23-01/1425, URBROJ: 50439-03/43-24- 14 od 9. travnja 2024. (sadržan je u spisu tuženika), kojoj ispravi sud vjeruje kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu jer je riječ o javnoj ispravi i jer ga je ona potpisala bez stavljanja ikakvih primjedbi na njegov sadržaj, proizlazi da je tužiteljica upoznata sa sadržajem deklasificiranog dijela Izvješća, da je od nje uzeta izjava u kojoj se izjasnila o rezultatima provedene sigurnosne provjere te da je ona, u biti, potvrdila postojanje činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima, a koje mogu ukazivati na postojanje sigurnosnih zapreka za izdavanje certifikata za pristup klasificiranim podacima.

12. Uvidom u sadržaj zapisnika prvostupanjskog suda od 23. rujna 2025., razvidno je da je tužiteljica izrijekom potvrdila da je njezino upoznavanja sa sadržajem Izvješća trajalo tri i pol sata i da joj je sadržaj Izvješća pročitan od službenih osoba.

13. I ovaj Sud je izvršio neposredan uvid u sadržaj Izvješća, o čemu je sastavljena službena bilješka od 19. ožujka 2026.

14. S obzirom na izvedene dokaze i s obzirom na stanje spisa predmeta kojem je priložen i spis tuženika, Sud ocjenjuje da je zakonito i pravilno postupio prvostupanjski sud, kada je, pravilno i potpuno utvrdivši ključne činjenice i pravilnom primjenom materijalnog prava te ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora, odbio tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika. Ovaj Sud je suglasan s ocjenom da je rješenje tuženika dostatno obrazloženo i sadrži razloge na kojima je utemeljena ocjena o postojanju sigurnosnih zapreka za izdavanje traženog certifikata, a razlozi koje je iznio imaju uporište u činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u materijalnom propisu.

15. Uzimajući u obzir da je tužiteljica saslušana i da se izjasnila o svim ključnim činjenicama i okolnostima pred javnopravnim tijelom i nakon što je ona upoznata sa sadržajem deklasificiranog dijela Izvješća i negativnog mišljenja VSOA-e, stanje spisa ne daju pouzdanu osnovu da bi joj bila povrijeđena odredba članka 30. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.) ili neko drugo osnovno ustavno ili konvencijsko pravo koje je dio europske pravne stečevine uključujući i pravo na jednakost oružja, kontradiktornost i pravo na pošteno suđenje. Sud ocjenjuje da je tužiteljica imala razumnu mogućnost iznijeti argumente u korist svoga zahtjeva te se izjasniti o svim ključnim činjenicama i dokazima u postupku u kojem neće biti u bitno nepovoljnijem položaju u odnosu na protivnu stranku. Njoj je omogućeno učinkovito i stvarno osporiti zakonitost rješenja tuženika, a ograničenje prava na uvid u sve dokaze je svedeno na najmanju moguću mjeru, čiji je cilj postići razumnu ravnotežu između suprotstavljenih interesa – s jedne strane, javnog interesa koji se sastoji u zaštiti načina rada nadležne sigurnosno-obavještajne agencije i s druge strane, pojedinačnog interesa koji se sastoji u omogućavanju stranci učinkovite upravno-pravno i upravno-sudske zaštite.

16. Sud mora primijetiti da tužiteljica, osim iznošenja općenitih tvrdnji i pravnih ocjena o postojanju procesnih povreda ali i povreda temeljnih ustavnih i konvencijskih prava i načela, u biti, nije (konkretno) osporila ključna utvrđenja i navode prvostupanjskog suda i tuženika. Suprotno proizlazi i iz sadržaja spisa tuženika i ocjene izvedenih dokaza, kako je to dostatno obrazložio prvostupanjski sud.

17. Sud ocjenjuje i da ustavno-sudska i konvencijska praksa na kojoj je žaliteljica utemeljila osnovanost svojih prigovora u kontekstu obrazloženog nije primjenjiva u konkretnom predmetu, jer je riječ o različitim činjeničnim situacijama.

18. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presuditi kao u točki I. izreke.

19. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela žalbom, trebalo je, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 8. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan