Poslovni broj: Usž-4632/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenice Ines Milić i Lovrenka Franceschi, odvjetnice u Splitu, Svačićeva 10/1, protiv tuženika Općine Podstrana, Načelnika, Podstrana, Trg dr. Franje Tuđmana 3, radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-124/2024-8 od 14. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-124/2024-8 od 14. kolovoza 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni za poništenjem rješenja tuženika Klasa: UP/I-114-01/23-01/01, Urbroj: 2181-39-02-1-23-8 od 11. prosinca 2023. i Općine Podstrana, Vlastitog pogona Klasa: UP/I-114-01/23-01/01, Urbroj: 2181-39-07-1-23-5 od 10. listopada 2023., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

2. Tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da to što u članku 69. stavku 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 86/08., 61/11., 4/18., 96/18. i 112/19., u daljnjem tekstu: ZSNLPS) nisu spomenuta materijalna prava ne znači da joj pravo na isplatu ustegnutih materijalnih prava tijekom udaljenja iz službe ne pripadaju na temelju drugih propisa. Smatra i da je neosnovano pozivanje suda na Pravilnik o radu općine Podstrana kada ocjenjuje što čini plaću, jer je niže pravne snage od zakona. Smatra i da joj je trebalo priznati i sva materijalna prava koja su joj uskraćena tijekom udaljenja iz službe, da je diskriminirana u odnosu na druge službenike u lokalnoj samoupravi te da je sud trebao izvesti i predložene personalne dokaze i dokaz financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem. Stoga je predložila poništiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova spora uključujući i trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu, iako mu je ona uredno dostavljena.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje da je osporena presuda zakonita i pravila te valjano i dostatno obrazložena.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka javnopravnih tijela, koje su donijete po zahtjevu podnositeljice, tužiteljice za povratkom na rad i isplatom obustavljenog dijela plaće tijekom udaljenja iz službe, a kojeg je ona, prema tvrdnji tuženika i prema sadržaju spisa predmeta upravnog tijela, podnijela prvostupanjskom tijelu 3. srpnja 2023. na temelju odredbe članka 69. ZSNLPS-a. Rješenjem tuženika je odbijena žalba tužiteljice, koju je ona podnijela protiv rješenja Općine Podstrana, Vlastitog pogona Klasa: UP/I-114-01/23-01/01, Urbroj: 2181-39-07-1-23-5 od 10. listopada 2023., a kojim joj je utvrđeno pravo da joj se isplati obustavljena razlika plaće u visini od 40% do punog iznosa plaće, počevši od dana udaljenja iz službe 23. lipnja 2014. do dana povratka na posao 1. listopada 2023.

7. Nije sporno da tužiteljici pripada pravo na isplatu razlike plaće u visini od 40%, koji joj je ustegnut tijekom udaljenja iz službe. Nije sporna ni visina obustavljenog dijela plaće koji joj pripada, odnosno koji joj treba biti isplaćen.

8. Međutim, pokazalo se spornim i u žalbenom stadiju upravnog spora je li tužiteljici pripada i pravo na isplatu materijalnih dodataka uz plaću (božićnicu, uskrsnicu, regres) za razdoblje od udaljenja iz službe do dana povratka na posao te pripada ju li je i zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni iznos obustavljenog dijela plaće.

9. Odredbom članka 69. stavka 1. ZSNLPS-a je propisano da za vrijeme udaljenja iz službe službeniku pripada naknada plaće u iznosu od 60%, a ako uzdržava obitelj 80% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe, dok prema stavku 2. toga članka službeniku pripada puna plaća od dana povratka na rad.

9.1. Službeniku se vraća obustavljeni dio plaće od prvoga dana udaljenja, u sljedećim slučajevima: a) ako službenički sud uvaži njegovu žalbu protiv rješenja o udaljenju iz službe, b) ako je pravomoćnom odlukom u kaznenom, odnosno postupku zbog teške povrede službene dužnosti oslobođen od odgovornosti ili c) ako je pravomoćnom odlukom obustavljen kazneni postupak, odnosno postupak zbog teške povrede službene dužnosti u skladu s člankom 69. stavkom 3. ZSNLPS-a.

10. Iz sadržaja spisa predmeta javnopravnog tijela je razvidno da je tužiteljica 3. srpnja 2023. podnijela prvostupanjskom tijelu zahtjev za isplatu obustavljenog dijela plaće od prvoga dana udaljenja iz službe do povratka na rad. Može se zaključiti da tužiteljica u tom zahtjevu niti je postavila zahtjev za isplatu i zakonskih zateznih kamata, a niti je postavila zahtjev za isplatu materijalnih prava iz radnog odnosa koji se odnose na razdoblje od udaljenja iz službe do povratka na rad.

11. Iz sadržaja izreke prvostupanjskog osporenog rješenja je razvidno i da je njime odlučeno o onome što je tužiteljica zatražila zahtjevom od 3. srpnja 2023. To znači da predmet rješenja kojim je odlučena upravna stvar nisu bile ni kamate a ni spomenuta materijalna prava.

12. U samo izloženom Sud ocjenjuje da je zakonito i pravilnom primjenom mjerodavnih odredbi materijalnog propisa odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenih rješenja javnopravnih tijela. Nisu počinjene ikakve bitne povrede upravnog spora suprotno općenitim navodima žaliteljice.

13. Vezano za tvrdnju žaliteljice da joj pripada pravo i na isplatu spomenutih materijalnih prava i pravo na zatezne kamate na svaki pojedini iznos glavnice obustavljenog dijela plaće, valja istaknuti da ti žalbeni navodi nisu bitni za suđenje u ovom sporu i ocjenu zakonitosti pobijanih rješenja, jer upravno sudski nadzor zakonitosti osporene odluke javnopravnog tijela polazi odnosno izvire iz tuženikove stvarne nadležnosti i od predmeta upravne stvari u kojoj je ona donijeta.

14. Sud mora primijetiti da tužiteljica konkretnim zahtjevom nije zatražila i isplatu zateznih kamata na glavnicu obustavljenog dijela plaće, a niti je zatražila isplatu spomenutih materijalnih prava, a niti je izrekom osporenih rješenja odlučeno o tim pravima unutar provedenoga upravnog postupka.

15. Sud smatra i da traženje isplate obustavljenog dijela plaće za razdoblje udaljenja iz lokalne samouprave ne podrazumijeva da je time samo po sebi zatražena i isplata sporednih potraživanja u vidu zateznih kamata na glavnicu obustavljenog dijela plaće te isplata spomenutih materijalnih prava. Ako govorimo o plaći i materijalnim pravima, riječ je o različitim pravima iz radnog odnosa ako se uzmu u obzir odredbe članka 3. i 69. stavka 1. ZSNLPS-a te članka 90. i 90.a Zakona o radu („Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22.).

16. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presuditi kao u točki I. izreke.

17. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela žalbom, trebalo je, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 8. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan