Poslovni broj: 3 Kzd-75/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Trg kralja Tomislava 36, Velika Gorica

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji za mladež tog suda Luciji Lisac, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sanje Adžaga, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠZ, zbog kaznenih djela iz članka 213. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11– dalje u tekstu: KZ/97) i članka 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj: KMP-DO-238/15 od 9. svibnja 2016., sada pod novim brojem: KOz-DO-254/20 i izmjenama od 16. srpnja 2021. i 16. prosinca 2022., nakon javne rasprave održane u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Velikoj Gorici, ĆZ, optuženika osobno te punomoćnice žrtava, Željke Pokupec, odvjetnice u Zagrebu, odvjetnice, 8. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP),

optuženi ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj]; sin Š i ŠZT rođene Ć, rođen **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, po zanimanju sveučilišni izvanredni profesor, doktor znanosti, zaposlen na Fakultetu elektrotehnike i računalstva, s mjesečnom plaćom od oko 2.950 eura, razveden, otac troje punoljetne djece, vojsku služio, bez čina i odlikovanja, vlasnik automobila marke Wolksvagen Polo, god. proizvodnje 2016., neosuđivan

k r i v  j e

što je:

u razdoblju od početka 2010. godine u mjestu Odra, Nova cesta 27, kao otac djeteta ZZ, rođenog **.**.1995. do njegove punoljetnosti, dana 7. prosinca 2013., djeteta FZ, rođene **.**.1997. do njezine punoljetnosti dana 24. veljače 2017. i djeteta IZ, rođene **.**.1999. do lipnja 2015., iako svjestan da time ugrožava psihofizičko zdravlje svoje djece i pristajući na to, svakodnevno ih vrijeđao i omalovažavao nazivajući ih pogrdnim riječima i to dijete ZZ idiotom, debilom, konjem, kretenom, propalicom, a u nekoliko navrata bez posebnog razloga istome zaključao ulazna vrata od kuće i nije ga puštao unutra, te često skidao vrata sa njegove sobe da bi ga točno neutvrđenog dana, tijekom 2011. u praonici veša rukom udario u predjelu glave kojom prilikom je djetetu ZZ puknuo bubnjić u desnom uhu, a djetetu FZ govorio da je glupača, budala, da je nesposobna, debela te joj učestalo prigovarao zbog njenog izgleda, pa se tako u svibnju 2014. na obiteljskoj proslavi pred gostima derao na nju i pritom rekao da će joj zabiti kameru u nos jer se nije željela snimati kamerom, dok je djetetu IZ govorio da je zaostala i da se pogleda kakva je, a u kolovozu 2015. kada je dijete IZ držala mačku u rukama istoj rekao da je mačka opasna za nju i pritom nogom udario mačku, a time i dijete IZ prilikom čega je ista pala na pod i rasplakala se, te u studenom 2013. u nazočnosti djeteta IZ, u cilju da ustraši bivšu suprugu EZ, imenovanoj rekao: „Ako će mi ZZ stvarati probleme, zaklat ću ga“, da bi se u travnju 2015., također u nazočnosti djeteta IZ, nadvio nad bivšom suprugom, unio joj se u lice i pritom se na nju derao govoreći joj: „Zakucat ću ti glavu u zid, kravetino jedna", uslijed kojeg ponašanja su njegova djeca stalno bila u strahu te je time ugrožen njihov pravilan psihofizički razvoj, dok je kod EZ izazvana opravdana bojazan za njezin život i život njoj bliskih osoba,

dakle, kao roditelj zlostavio djecu te drugom ozbiljno prijetio da će njega teško tjelesno ozlijediti i njemu blisku osobu usmrtiti,

čime je počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe - opisano i kažnjivo po članku 213. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/25, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 77/11, 125/11 i 143/12, dalje u tekstu KZ/97) te kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11 i 144/12, dalje u tekstu KZ/11) u vezi članka 139. stavak 4. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11.

II. Temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženom ŠZ se u odnosu na žrtvu EZ

utvrđuje

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 5 (PET) MJESECI

III. Temeljem članka 213. stavak 2. KZ/97 optuženom ŠZ se u odnosu na žrtvu ZZ

utvrđuje

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

IV. Temeljem članka 213 stavak 2. KZ/97 optuženom ŠZ se u odnosu na žrtvu FZ

utvrđuje

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

V. Temeljem članak 213 stavak 2. KZ/97 optuženom ŠZ se u odnosu na žrtvu IZ

utvrđuje

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

VI. Temeljem članka 51. KZ/11 optuženi ŠZ

o s u đ u j e  s e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

VII. Na temelju članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženom ŠZ se izriče uvjetna osuda i određuje da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik za vrijeme provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

VIII. Temeljem članka 58. stavka 1., 2. i 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu ako optuženik u roku provjeravanja počini novo kazneno djelo te ako krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

IX. Na temelju članka 148. stavak 1 u svezi s člankom 145. stavak 2 točke 1., 6. i 7. ZKP-a optuženom ŠZ se nalaže platiti troškove ovoga kaznenog postupka i to paušalni trošak postupka u visini 800,00 eura (slovima: osamsto eura), trošak kombiniranog psihijatrijskog-psihologijskog vještačenja u visini 1.245,00 eura (slovima: tisuću dvjesto četrdeset i pet eura) te trošak punomoćnika oštećenika, sve u roku od devedeset dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici pod iglo je pred ovim sudom optužnicu, izmijenjenu podneskom zaprimljenim 21. srpnja 2021. i podneskom od 16. prosinca 2022., protiv optuženog ŠZ zbog tri kaznena djela – povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11 te kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 4. KZ/11, s prijedlogom da ga se proglasi krivim i osudi na predloženu kaznu.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog akta, optuženik ŠZ se nije želio izjasniti već je navodio kako optužnicu smatra „glupom“. Sukladno članku 416. stavak 2. ZKP-a smatra se da optuženi ŠZ poriče optužnicu u cijelosti.

3. Tijekom postupka optuženik je iznosio obranu, ali je na zadnjoj raspravi održanoj 2. travnja 2026. izjavio da ne želi iznositi obranu već da će samo odgovarati na pitanja. Slijedom navedenog, reproducirana je obrana optuženog ŠZ iznesena tijekom trajanja kaznenog postupka pri čemu sud nije uzeo u obzir obranu koju je optuženi dostavio u pisanom obliku na listovima 580-586 spisa.

4. Međutim, sud je cijenio obranu koju je optuženik ŠZ iznosio tijekom cijelog kaznenog postupka, a u kojoj je isti negirao navode iz optužnice. Optuženi ŠZ je iskazivao kako je bilo svađa u obitelji, ali su one bile uobičajene te, ako je i bilo ružnih riječi, bile su uzajamne. Iskazivao je kako je FZ u prekršajnom postupku izjavila da optuženi nikada nije bio fizički nasilan ni prema njoj ni prema mami. Jedine svađe kojih se optuženi sjeća su one potaknute ponašanjem ZZ kada bi ga dovodili kući sa policije, a i tada je ZZ bio taj koji je optuženom upućivao nezamislive uvrede. Osporava da bi ikada bilo koju svoju kćer vrijeđao po osnovi izgleda te ukazuje kako iste u tom smislu prilagođavaju svoj iskaz. U odnosu na optužbu da je zaključavao vrata kuće i ZZ ne bi puštao u kuću, optuženi navodi kako je točno da je vrata zaključavao, ali iz razloga što bi ZZ kasno dolazio kući i ne bi nosio ključ jer je bio nemaran pa se optuženi ne bi dizao otvoriti mu vrata. Navedeno ponašanje smatra očajničkom odgojnom metodom prouzrokovanom Filipovim neodgovornim i problematičnim ponašanjem. Smatra da je to ponašanje uzrokovano upravo time što Filipovo ponašanje nitko nije mogao kontrolirati (ni škola, psiholozi, pedagozi i slično) te svoje ponašanje ne ocjenjuje nasilničkim već prije "nesnalaženjem" u odgojnim metodama. U obrani optuženi ŠZ ukazuje na čitav niz problema koje je imao sa ZZ te si pripisuje zasluge za to da ga je uspio izvući od problema, a što se ponajviše vidi u tome što je ZZ nakon razvoda ostao živjeti s njim dok se supruga sa kćerima odselila u vikendicu. U odnosu na događaj da je ZZ u praonici veša udario u predjelu glave i pri tome mu prouzročio puknuće bubnjića navodi da je riječ o slabom i obrambenom zamahu i da mu je slučajno rukom poklopio uho. Tome je prethodio sukob ZZ sa majkom kojom prilikom je majka počela histerično vikati te time prestrašila optuženog zbog čega je on imao potrebu nju obraniti od ZZ. Ukazuje kako iz Filipovog iskaza također proizlazi da je optuženi imao potrebu obraniti suprugu EZ, a što također potvrđuje njegovu obranu. Osim toga, njegovu obranu potvrđuje i činjenica da je EZ liječnicima rekla da je ZZ pogodila lopta, a kako bi obranila Filipovo ponašanje. U tom smislu ukazuje i na nedosljednosti iskazivanja ZZ i EZ u ovom postupku, a što sve ukazuje da isti iznose neistine. Osim toga, ističe kako su on i EZ svo to vrijeme bili u skladnom braku, a na što ukazuje i činjenica da su u nekoliko navrata odlazili na putovanja, a što sigurno ne bi činili da je on nasilnik. Nadalje, osporava da bi ikada vrijeđao FZ na račun izgleda već da je, upravo suprotno, pokušavao joj podići samopouzdanje. Ukazuje na nelogičnosti u Sarinom iskazivanju na raspravi održanoj 14. prosinca 2020. i one dane 5. ožujka 2015. Jednako tako ukazuje na mogućnost da je Sarin iskaz izmanipuliran od strane majke. U odnosu na optužbu da se na obiteljskoj proslavi 2014. derao pred gostima na FZ te joj pri tom rekao da će joj zabiti kameru u nos, optuženi navodi kako je sve laž te da je zapravo FZ njemu nabila kameru u nos, a što je vidljivo na snimci proslave. Osim toga ukazuje i na iskaz svjedokinje ČZ koja na raspravi održanoj 5. srpnja 2021. navodi da se na proslavi nije dogodilo ništa te da bi moralo biti i drugih gostiju koji su čuli to deranje, ako je ta optužba istinita. Jednako tako osporava da bi kćeri IZ govorio da je zaostala. Što se tiče dijela optužbe da je IZ držala mačka u rukama i da je potom nogom udario mačka, a onda nju, optuženi cijeli događaj osporava te iznosi objašnjenje zbog čega smatra da je cijeli događaj zapravo fizikalno nemoguć. Osim toga ukazuje i na nelogičnosti iskazivanja u tom dijelu od strane djeteta IZ i supruge EZ. U prilog svojoj obrani nalazi i mišljenje Centra za socijalnu skrb iz kojeg proizlazi kako IZ nema nikakvih traumatičnih iskustava, a koje mišljenje se temelji na psihološkim testiranjima izvršenim svega mjesec dana nakon navodnog događaja koji mu se stavlja na teret. Nadalje, optuženik osporava i da bi se EZ, pred djetetom IZ, unosio u lice i derao da će joj zakucati glavu u zid i da je kravetina ističući da je moguće da se radi o iskrivljenom sjećanju jedne od brojnih svađa između njega i supruge, a i ukazuje kako IZ i supruga tada nisu bile u dobrim odnosima. Konačno u obrani zaključuje kako se optužnica temelji isključivo na iskazima oštećenih koji su tijekom postupka lagali.

5. Tijekom provedenog dokaznog postupka sud je ispitao žrtve EZ, ZZ, FZ i IZ te je ispitao svjedoke DZ, OZ, VZ, LZ, PZ, ŠZT i ĐZ kao i vještaka dr. Željka Marinića te je izvršio uvid u snimku obiteljske proslave iz svibnja 2014. Nadalje, sud je pročitao materijalne dokaze i to presudu Prekršajnog suda u Zagrebu broj PPj-D-452/15 od 5. ožujka 2015., nalaz i mišljenje psihologa od 3. siječnja 2012., nalaz Zavoda za hitnu medicinu KBC Zagreb na ime ZZ od 7. srpnja 2010., dopis CZSS Zagreb, posebno izvješće PP V. Gorica od 15. ožujka 2016., dopis EZ od 27. siječnja 2016., iskaz RZ danog na raspravi 13. prosinca 2017., iskaz EZ sa rasp rave 4. lipnja 2018., medicinsku dokumentaciju optuženog na listovima 202 do 205 spisa, nalaz i mišljenje vještaka prim. dr. sc. Željka Marinića na listovima 274 do 292 spisa, mišljenje stručne suradnice Đurđe Milinković danog 17. srpnja 2021., podnesak oštećenih od 12. listopada 2023. te prijepis komunikacije na listovima 529 do 534 spisa. Na kraju dokaznog postupka sud je pročitao izvadak iz kaznene evidencije optuženika.

6. U odnosu na zahtjev za izuzećem koji je optuženi ŠZ istaknuo na raspravi održanoj 2. travnja 2026. valja reći kako isti, unatoč upozorenju i uputi od strane suda, nije istaknuo dokaze i okolnosti zbog kojih smatra da postoji zakonska osnova za izuzeće, a koji su propisani člankom 32. ZKP-a. Slijedom navedenog, sud je sukladno članku 35. stavak 5. ZKP-a odmah odbacio zahtjev za izuzećem u cijelosti i nastavio sa raspravom.

7. Cijeneći obranu optuženika ŠZ, te dovodeći istu u vezu s iskazima ispitanih svjedoka i spisu priležećom dokumentacijom te cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, sud je došao do sljedećih zaključaka.

8. Žrtva ZZ iskazivao u dva navrata i to pred Općinskim državnim odvjetništvom u Velikoj Gorici te na raspravi održanoj 14. prosinca 2020. Oba puta ZZ je iskazivao kako sa ocem već dugo ima loš odnos te da od 2013. gotovo da i ne komuniciraju. Iskazivao je o događaju iz 2011. kada se nalazio u praonici veša kada je njegova majka pokušala ući unutra, a ZZ je zatvorio vrata i pri tome udario majku nakon čega je došao njegov otac te ga udario rukom u desnu stranu lica kada mu je pukao bubnjić. Nadalje, iskazivao je kako ga je optuženi ŠZ svakodnevno vrijeđao i omalovažavao govoreći mu da je idiot, debil, konj, kreten, propalica kao i da je isto tako vrijeđao i ostale članove obitelji te da se već i navikao na takvo ponašanje optuženog. Također je iskazivao kako bi mu optuženi, kada je imao petnaest godina, skidao vrata od sobe, da mu je u više navrata prijetio i da će ga ubiti, da će izletjeti iz kuće, a znao bi ga udariti remenom i izbaciti iz kuće. Žrtva ZZ je potvrdio u iskazu da se optuženi i sa sestrama svađao, FZ da je uzimao vrata od njez ine sobe i ključeve, a da je IZ jednom prilikom šutnuo mačku jer ju je podragala izvan kuće, a vani je bilo hladno, zbog čega se IZ rasplakala. Iskazivao je kako je većinu svog vremena provodio u sobi i više nije htio imati nikakav kontakt sa ocem . Isto tako je iskazivao kako je optuženi i FZ upućivao uvrede da je krava, glupača, debela, da troši to što je pojela, da se ljepše obuće i slično.

9. Isto tako, svjedok ZZ je iskazivao kako mu je optuženi u više navrata zaključavao vrata od kuće te ga ne bi pustio u kuću zbog čega je ponekad zvao majku da otključa ili pak odlazio spavati kod bake ili u mali stan u dvorištu kod bake i djeda. Iskaz oštećenog ZZ je u tom dijelu u skladu i sa iskazom žrtve FZ, njegove sestre koja je također u dva navrata iskazivala (pred Općinskim državnim odvjetništvom u Velikoj Gorici i na raspravi održanoj 14. prosinca 2020.).

10. Žrtva FZ je također iskazivala da se optuženi prema njoj, njenom bratu i sestri ružno ponaša, da se uvijek derao na njih bez povoda, govorio joj da je glupača, budala, nesposobna, prigovarao joj zbog izgleda i da previše jede. Iskazivala je kako takav odnos predugo traje, ali i da se zbog toga na njega navikla. Opisala je događaj iz 2014., kada ju je optuženi želio snimiti kamerom na obiteljskoj proslavi, a što ona nije htjela te se optuženi počeo derati na nju da nije normalna i da će joj zabiti nos u kameru, ako se ne makne, a što su čuli i drugi gosti. Iskazivala je kako optuženi i njezin brat ZZ već godinama ne komuniciraju, te da mu optuženi skida vrata sa sobe jednako kao i njoj, a što bi uzrokovalo daljnje svađe i vrijeđanje od strane optuženog kada joj je optuženi govorio da je budala, luđakinja, glupača. Isto tako žrtva je iskazivala o tome da bi optuženi njezinu majku pokušavao zastrašiti tako što bi joj prijetio da će ZZ završiti u grobu. Žrtva je iskazivala o saznanju od sestre IZ da ju je optuženi, dok je držala svog kućnog ljubimca u rukama, prišao i zamahnuo nogom te udario mačku koja je odletjela pri čemu je IZ pala na tlo. Kada se u tom trenutku htjela umiješati njezina majka EZ, optuženi ju je odgurnuo te je ista iskrenula zglob. Žrtva FZ je iskazivala i o događaju kojem je svjedočila kada je optuženi nasrnuo na majku napadajući ju da zašto su otvorena vrata na terasi, nakon čega ju je gurnuo govoreći joj da će joj zakucati glavu u zid te ju vrijeđajući da je krava.

11. Osim njih i žrtva EZ, majka ZZ, FZ i IZ je u tri navrata iskazivala pa je tako navela kako joj je optuženi u dužem vremenskom razdoblju govorio da je umobolna, nesposobna kao sve žene, mentalno retardirana, glupa. Iskazivala je i kao je protekom vremena sve češće bilo ispada optuženog prema ZZ. Žrtva je iskazivala o događaju iz travnja 2015. kada joj se optuženi unio u lice i urlao govoreći joj da će joj zakucati glavu u zid, a iz razloga što je bio otvoren prozor u njihovoj spavaćoj sobi, a isti dan ju je gurnuo iz dnevne sobe na terasu jer su vrata terase bila otvorena, a čemu je svjedočila IZ. Iskazivala je o događaju iz travnja 2015. kada se vratila kući sa posla, a optuženi je pred IZ vikao da će joj razbiti glavu, da je kravetina te ju gurnuo preko praga zbog čega je ozlijedila zglob. Iskazivala je kako je ZZ svakodnevno vrijeđao te nazivao kretenom, debilom, psihopatom, da im je uništio život, da je mentalno retardiran, glup i slično. Iskazivala je i o događaju kada je optuženi udario ZZ u predjelu glave kada je ZZ pukao bubnjić . Nadalje, iskazivala je i kako je optuženi vrijeđao svakodnevno i IZ, ali nešto manje nego ZZ međutim da joj je govorio da će s njom prekinuti kontakte ako će štiti ZZ. Svjedokinja EZ je iskazivala o događaju iz kolovoza 2015. kada je IZ mazila mačka na terasi, a optuženi je došao i ljutito nogom šutnuo mačku, a time i IZ koja je mačku držala u krilu te je ista pala na leđa i rasplakala se. Iskazivala je kako je FZ govorio da prestane žderati, da se na obiteljskoj proslavi u svibnju 2014. izderao na FZ govoreći joj da će joj zabiti kameru u nos. Općenito je iskazivala kako su optuženog znale iziritirati beznačajne stvari te kao primjer navodi upravo događaj kada je otvorila prozor u spavaćoj sobi, a povodom čega ju je optuženi počeo vrijeđati i prijetiti joj. Iskazivala je kako se situacija smirila nakon što su se fizički razdvojili.

12. Tijekom rasprave sud je ispitao svjedokinju ČZ, bivšu punicu optuženog, koja je iskazivala kako je saznanja o svađama u obitelji EZ dobivala preko djece koja su se žalila na njega, a ponekad je i sama vidjela te svađe, a sjeća se i da je optuženi više puta napadao ZZ i vrijeđao ga te mu znao reći da je smeće. Ističe se kako je svjedokinja starije životne dobi, a od počinjenja kaznenih djela je prošlo dosta vremena, a što je i razlog što se ista nije mogla sjetiti detalja, ali je u cijelosti ostala kod iskaza danog u ODO Velika Gorica 25. ožujka 2016., a koji joj je i pročitan. Tada je iskazivala kako je je optuženi svoju suprugu i djecu učestalo vrijeđao riječima da su kreteni, idioti, majmuni, da je djeci skidao vrata sa sobe, da je osobno bila prisutna kada je vrijeđao ZZ. Iz priča od svojih unuka svjedokinja je saznala o događaju kada je optuženi udario ZZ te mu je pukao bubnjić, kao i da se optuženik obiteljskom slavlju derao na FZ kao i da je nogom udario Paulinog mačka pa je i IZ pala i udarila leđima o terasu. Povodom tog događaja se sjeća kako je IZ jako plakala i nije željela izaći iz automobila, tresla se i bolio ju je želudac. Svjedokinja ima saznanja i da je optuženi vrijeđao i prijetio njezinoj kćeri EZ.

13. Svjedok OZ, suprug sestre optuženog, je iskazivao kako je on sa svojom obitelji posjećivao obitelj EZ te da nikada nije primijetio da bi nešto bilo problematično kako u odnosu optuženog prema djeci, tako i u odnosu prema bivšoj supruzi. Opisivao je da su se uglavnom družili na dječjim rođendanima, krštenju ili izletima odnosno da su se viđali pet do šest puta godišnje. Svjedok je iskazivao kako je on tek 2018. saznao da bi protiv optuženog ŠZ bio pokrenut kazneni postupak i to zbog obiteljskih odnosa, a da je do tada smatrao da je problem podjela bračne stečevine.

14. Svjedokinja VZ, sestra optuženog, je iskazivala kako je učestalo bila u kontaktu sa optuženim te da je bila na svim rođendanima njegove djece odnosno da je u razdoblju od 2010. do 2015. bila na svim obiteljskim slavljima. Tako je iskazivala i da je bila 2014. na slavlju na Paulinoj krizmi koja je tada slavila 15. rođendan te da su se na tom slavlju svi lijepo družili i ista nije primijetila nikakve trzavice unutar obitelji ŠZ. Iskazivala je kako su optuženi i supruga EZ imali normalan brak, a da je optuženi povremeno znao viknuti na ZZ, ali da je to dio njegovog karaktera jer da je temperamentniji. Iskazivala je kako je optuženi prema kćerima bio nježniji kao i što je bio nježan prema njezinoj djeci. Iskazivala je kako je 2013. boravila u [adresa] te nije svjedočila odnosima u obitelji ŠZ, ali da se jako začudila kada su djeca sa njom prestala komunicirati. Navodi kako joj je EZ nakon Pauline krizme rekla da se razvodi od optuženog te da je tada sa njom razgovarala o podjeli imovine jer da je EZ htjela da svjedokinja urazumi optuženog. Prilikom razgovora o imovini, svjedokinja je iskazivala kako joj je EZ rekla da će morati potegnuti i kaznenu prijavu protiv optuženog kako bi ga prisilila da iseli iz kuće. Iskazivala je i o saznanjima o sukobu ZZ i optuženog, a o čemu joj je pričao ZZ kao i da se ZZ u to vrijeme ponašao kao svaki adolescent koji pruža otpor.

15. Svjedokinja KZ je iskazivala kako je 2014. bila pozvana na proslavu u obitelji ŠZ, a da je inače čuvala djecu u obitelji VZ. Svjedokinja misli da se radilo o proslavi Pauline krizme, a da je zadnji puta optuženog sa nekim od članova svoje obitelji, vidjela 2015. kada je sa FZ došao kod OZ kako bi pričali o pravnom fakultetu. Ne sjeća se da li je bila prisutna izletima na koje bi išle obitelji OZ i ŠZ, nikada nije prisustvovala nikakvom fizičkom niti verbalnom sukobu optuženog prema članovima svoje obitelji.

16. Svjedokinja MZ je vjenčana kuma žrtve EZ koja je iskazivala kako u razdoblju od 2010. do 2015. se uopće nisu družile, ali da su se povremeno čule telefonom. U tim razgovorima bi se uglavnom žalile na stariju djecu, ali joj je poznato da je u tijeku bila rastava braka kao i da je rastava bila teška kao i da joj je EZ pričala da je optuženi burno reagirao, ali se ne sjeća da li joj je EZ opisivala tu njegovu reakciju. Svjedokinja nije jasno iskazivala da li bi joj se žrtva EZ povjeravala o zlostavljanju jer je smatrala da je riječ o intimnim stvarima.

17. Svjedokinja ŠZT u svom iskazu je navela kako nije svjedočila nikakvom fizičkom i verbalnom zlostavljanju od strane optuženog prema djeci i supruzi, ali da je u zajedničkim druženjima primjećivala trzavice između optuženog i EZ. Iskazivala je kako se uglavnom radilo o nekim prigovaranjima koje je optuženi upućivao supruzi EZ, a zapravo se radilo o sitnicama. Svjedokinja je iskazivala da joj je EZ govorila da joj je teško održavati red, te je svjedokinji bilo poznato da su EZ, FZ i IZ otišle živjeti u vikendicu jer su se bojale da im optuženi nešto ne učini, a da je ZZ ostao sa optuženim. Prema saznanjima svjedokinje, optuženi je najviše emot ivne topline pokazivao prema IZ dok je prema ZZ i FZ bio verbalno grub te da se uglavnom radilo o povišenim tonovima zbog nepotrebnih stvari.

18. Svjedokinja ĐZ je također iskazivala kako su se obiteljski družili, odnosno njezini roditelji sa optuženim i njegovom suprugom. Sama svjedokinja nikada nije bila prisutna nekom fizičkom nasilju niti su joj se djeca o tome povjeravala.

19. Svjedokinja NZ je iskazivala kako je živjela u istoj ulici kao i optuženik, ali ga nije poznavala te sva saznanja ima posrednim putem preko svoje unuke BZ. Naime, BZ je bila Paulina prijateljica. Tako je svjedokinja iskazivala da ima saznanja da je kod IZ u kući bio horor, a ljeto prije desetak godina je IZ išla sa njima na more i tada je svjedokinja uočila da je ista utučena. Svjedokinja je od BZ saznala da je optuženi IZ šutao nogama te da su morale otići iz kuće u jako teškim uvjetima te su živjele u vikendici.

20. Svjedokinja UZ, psihologinja u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb (dalje HZSR, PU Novi Zagreb) je iskazivala kako je 2014. i 2015. bila dio tima koji je radi sa obitelji EZ tijekom brakorazvodnog procesa. Svjedokinja je imala jedna razgovor sa djetetom IZ, jedan odlazak na teren kod optuženog te je jednom ili dva puta razgovarala sa roditeljima. Iz razgovora sa IZ svjedokinja je došla do saznanja da ista nije željela viđati optuženog, a optuženi je tu njezinu odluku poštovao. IZ joj je iznosila da je optuženi bio verbalno grub prema njima te da su se zbog njega morali iseliti, a svjedokinja je smatrala sumnjivim što su se optužen o zlostavljanju od strane optuženog pojavile u trenutku kada je krenuo spor oko podjele imovine. Prethodno su se optuženi i supruga sporazumjeli o razvodu te su postigli dogovor da isti uredno viđa djecu. Svjedokinja je optuženog ocijenila kao adekvatnog roditelja koji je iskazivao odgovarajuću brigu o djeci te općenito da su joj optuženi i bivša supruga ostavili dojam ljudi koji su se oko razvoda braka uspjeli dogovoriti oko svega.

21. Svjedokinja HZ je prijateljica IZ, ali nije imala nikakvih relevantnih saznanja.

22. Iz obrane optuženog ŠZ, a koja se odnosi na te svakodnevne sukobe sa FZ i ZZ u kojima ih vrijeđa i omalovažava proizlazi da je riječ o uobičajenim obiteljskim svađama te da su si međusobno upućivali ružne riječi. Međutim u tom dijelu sud ne prihvaća relativiziranje sukoba optuženog sa djecom ZZ i FZ objašnjavajući ih nekakvim uobičajenim odnosima iz razloga što su i ZZ i FZ iskazivali kako njegovo ponašanje nije bilo u granicama normalnog, a da je to bilo toliko učestalo da su to njegovo ponašanje već doživljavali uobičajenim dok je kod IZ izazivao strah. Osim toga, i iz same obrane optuženog proizlazi kako je bio duboko uzrujan Filipovim ponašanjem te zapravo svoje ponašanje pokušava opravdati neuspješnom primjenom određenih odgojnih metoda jer nitko drugi nije sa ZZ mogao izaći na kraj i u tom dijelu se posebno referira na zaključavanje ulaznih vrata kuće kada bi se ZZ u kasnim noćnim satima vraćao kući. Međutim, u tom dijelu obrane sud ne prihvaća da je riječ samo o odgojnim metodama obzirom da iz iskaza svih četvero svjedoka, ujedno i žrtava, proizlazi da se optuženi prema njima ponašao tako da ih je svakodnevno vrijeđao i ponižavao te proizlazi kako njegove riječi nisu doživljavali u pozitivnom smislu. Sud prihvaća da je problematično Filipovo ponašanje (koje nitko od ispitanih žrtava ne osporava) moglo kod optuženog izazvati osjećaje nemoći pa i straha za budućnost svog djeteta te uzrokovati svađe sa suprugom upravo oko načina primjene određenih odgojnih metoda, međutim ponašanje optuženog ŠZ je prema ocjeni suda, prešlo u kažnjivo ponašanje obzirom da je svakodnevnim uvredama i omalovažavanjima svoje djece koje se, između ostalim, manifestiralo i upornim skidanjem vrata sa sobe FZ i ZZ te prijetnjama supruzi pred djecom, doveo u ugrozu njihov razvoj. Naime, sud ocjenjuje kako skidanje vrata sa sobe kako oštećeni ne bi imali privatnost odnosno kako bi ih kontrolirao, a čemu su se FZ, a posebice ZZ, protivili, predstavlja postupanje kojim ugrožava njihovu privatnost odnosno da ih i ponižava. Osim toga, neuvjerljiva je obrana optuženog da je zbog nemoći institucija pred Filipovim ponašanjem, morao pribjegavati opisanom ponašanju jer i sam priznaje da se zbog Filipova ponašanja nisu obraćali Centru za socijalnu skrb pa čak i nakon što je zbog ZZ intervenirala policija. Točnije Centar je reagirao povodom postupanja Prekršajnog suda protiv ZZ, ali i nevezano od toga Centar raspolaže cijelim nizom alata kojim može pomoći svojim korisnicima posebice kod pojave neželjenih ponašanja adolescenata zbog čega je procjena optuženog da je jedino on pokušavao "spasiti" ZZ, pretjerana.

23. Nadalje, u odnosu na događaj u kojem se optuženom stavlja na teret da je udario ZZ u predjelu glave slijedom čega je istom puknuo bubnjić, sud nalazi kako je optuženi u svojoj obrani potvrdio navedeni događaj odnosno potvrdio da je udario ZZ. Međutim, optuženi ŠZ opravdava svoje postupanje prethodnim navodnim nasrtanjem ZZ na majku, EZ, kojom prilikom je imao potrebu zaštiti svoju tadašnju suprugu. Obranu optuženog sud ne prihvaća iz razloga niti iz iskaza žrtve EZ, a niti iz iskaza ZZ ne proizlazi da je tom događaju prethodio toliko žestok sukob između njih dvoje, a koji bi opravdavao takvu reakciju optuženog. U obrani iznesenoj 9. ožujka 2016. proizlazi da je zaista došlo do toga da je ZZ iz praonice izgurao majku te da je optuženi došao i naguravao se s njime, ali da mu je u jednom trenutku "pukao film" i da mu je opalio pljusku koja je završila puknućem bubnjića.

24. Kasnije u obrani optuženi navodi da on zapravo nije imao saznanja o detaljima svađe ZZ i majke obzirom da je bio na drugom kraju kuće te je samo u jednom trenutku čuo Jasnin vrisak zbog čega je nagonski otrčao u praonicu smiriti ZZ, na što je ZZ nasrnuo na njega te ga je optuženi pljusnuo sa ciljem da ga smiri. Ističe kako je udarac bio blag i obrambeni.

25. Niti EZ niti ZZ nisu iskazivali o nekakvom intenzivnom sukobu među njima već da se ZZ presvlačio i nije dozvoljavao da mu itko u tom trenu ulazi te da je lupio vratima majku (Filipov iskaz na listu 62 spisa, a što je i ponovio u iskazu od 14. prosinca 2020.). Svjedokinja EZ je o istome iskazivala tijekom rasprave te je izričito potvrdila kako postupanjima optuženog nisu prethodile provokacije oštećenih. Prema tome, sud u tom dijelu ne prihvaća obranu optuženog, a između ostalog i zato jer je sam optuženi naveo da nije znao okolnosti navodne svađe, da ga je zapravo ZZ htio izgurati van iz praonice i time ga isprovocirao, a što ni na koji način nema značajke napada koji bi opravdavao udarac rukom po uhu istoga. Pretjerana reakcija optuženog je u skladu sa iskazima svih četvero žrtava koji su navodili kako je isti znao pretjerano planuti i za najmanju sitnicu i bez povoda. U prilog takvom zaključku suda ide i iskaz svjedokinje ŠZT koja je iskazivala o ponašanju optuženog prema ZZ i FZ navodeći kako je prema njima bio verbalno grub uz povišene tonove, a što je najčešće bilo nepotrebno. U tom dijelu sud prihvaća iskaz svjedokinje ŠZT koja, iako nije osobno svjedočila nasilničkom ponašanju optuženog, je imala uvida u specifičnosti ponašanja optuženog te u dijelu u kojem navodi kako je optuženi pretjerano reagirao na sitnice, njezin je iskaz u skladu sa onim što su iskazivale žrtve.

26. U svakom slučaju, čak i da je EZ vrištala, a o čemu optuženi nije dosljedno iznosio u obrani, njegova reakcija je bila pretjerano fizičko kažnjavanje ZZ. Ukazuje se nebitnim utvrđivati što su EZ i ZZ naveli liječnicima kao razlog dolaska (udarac loptom ili udarac od strane optuženog) obzirom da optuženi u svojoj obrani potvrđuje da je do tog događaja i udarca zaista i došlo.

27. U odnosu na događaj iz kolovoza 2015., koji se optužnicom stavlja na teret optuženom ŠZ da je nogom udario mačku, a potom i dijete IZ koja je držala mačku slijedom čega je ista pala na pod i rasplakala se, optuženi navedeno poriče te navodi kako je udario nogom o tlo i glasnim pljeskanjem blizu uha otjerao mačka. Optuženi u obrani navodi kako je imao namjeru zaštititi IZ je jer bio u strahu da će ju mačka trajno unakaziti. Naime, optuženi opisuje kako je par dana ranije imao neugodno iskustvo sa susjedovom mačkom. Poriče da je dotaknuo i mačku i IZ. Međutim dijete IZ je iskazivala dva puta i oba puta ponovila kako je čučala i uz sebe imala mačku, a da ju je optuženi šutnuo i da je pala; točnije u iskazu 31. ožujka 2016. je navela da ju je optuženi šutnuo, a kasnije na raspravi 13. prosinca 2017. da je optuženi šutnuo mačku, a time i nju. Stoga, točno je da je IZ u dva navrata u tom dijelu različito iskazivala, ali unatoč tome sud procjenjuje da nije riječ o značajnom odstupanju. U svakom slučaju IZ je navela kako je rezultat reakcije optuženog bilo to da je ista pala, da joj je izbio mačku iz ruku i time ju preplašio. Tom događaju je bila prisutna i majka odnosno svjedokinja EZ koja je iskazivala da se nalazila u dnevnoj sobi te kroz staklena vrata terase vidjela što se dogodilo te da je optuženi udario nogom mačku, a time i IZ zbog čega je dijete palo.

28. Nadalje, iz obrane optuženog proizlazi nekoliko verzija događaja kojima isti iznosi razloge i nalazi opravdanja, a koju sud ne prihvaća i ocjenjuje usmjerenom na umanjenje krivnje. Naime, optuženi iznosi da je imao namjeru zaštiti IZ od mačke navodeći kako je ista bila u velikoj opasnosti, ali sud nije utvrdio postojanje te opasnosti. Naime, za postupanje u krajnjoj nuždi mora se raditi o situaciji u kojoj počinitelj kaznenog djela mora birati između dva zla koja prijete njemu ili njemu bliskoj osobi. U konkretnoj situaciji radilo se o tome da je optuženi svoje postupanje opravdavao strahom od potencijalne opasnosti da njegovu kćer IZ ogrebe mačak koji je bio njihov kućni ljubimac te se odlučio zamahnuti nogom prema životinji ne vodeći računa o tome kako će reagirati njegova kćer koja u tom trenutku drži mačku u krilu. Pri tome valja istaknuti kako se optuženom ne stavlja na teret da je udarcem nogom IZ nanio neke ozljede. Da je riječ o događaju koji je kod IZ prouzročio strah i nelagodu govori i činjenica koju i sam optuženi potvrđuje, da nakon toga ista prekida svu komunikaciju sa optuženim te niti danas više s istim nije u kontaktu. Ipak, iskaz svjedokinje EZ dan na raspravi 5. srpnja 2021. da je tim udarcem optuženi udario IZ u predio trbuha sud ne prihvaća obzirom da isto nije nikada prije iskazivala te je malo vjerojatno da bi se sa tolikim vremenskim odmakom sjetila tog detalja.

29. U prilog iskazu žrtve IZ ide i iskaz svjedokinje GZ koja, iako nije osobno svjedočila ponašanju optuženog spram IZ, ima posredna saznanja od svoje unuke BZ koja je bila Paulina prijateljica. Iako svjedokinja nije iskazivala u detalje, govorila je kako je optuženi nogom šutao IZ, a što ukazuje kako se IZ, osim majci, bratu i sestri, požalila i prijateljici. Osim toga, i svjedokinja ČZ je 25. ožujka 2016. iskazivala i o stanju u kojem je bila IZ nakon incidenta sa mačkom odnosno da se tresla, da je plakala i da dugo nije željela izaći van iz automobila, a što je i sama vidjela jer su IZ i EZ poslije događaja došle kod nje.

30. Nadalje, oštećena IZ je iskazivala, jednako kao i ZZ i FZ, da se optuženi učestalo derao i vrijeđao ukućane pa i nju, izgovarajući joj riječi da je zaostala, glupa, da se pogleda kakva je i slično. Jednako tako i EZ je iskazivala kako je optuženi vrijeđao IZ, ali nešto manje nego ZZ.

31. Osim žrtava o istom je iskazivala i svjedokinja ČZ koje je iskazivala o događajima kada je osobno bila nazočna situacijama da je optuženi napadao i vrijeđao ZZ te da ga je jednom prilikom htio tući, a u čemu su ga spriječile ona i EZ. Dapače, na raspravi je svjedokinja ČZ navela kako je optuženi najviše napadao ZZ nazivajući ga smećem, a što je i osobno čula dok o drugim događajima ima saznanja preko priče svoje kćeri EZ. Unuke (FZ i IZ) joj nisu puno pričale da joj ne ugroze zdravstveno stanje. Ističe se da je svjedokinja zaista kraće iskazivala na raspravi odnosno sa značajnijim vremenskim odmakom međutim dosljedno je iskazivala o događajima kojima je osobno nazočila, konkretno situaciji u kojoj je optuženi vrijeđao ZZ, te fizički na njega nasrtao.

32. Nadalje, oštećena FZ je iskazivala da se optuženi prema njoj, majci, bratu i sestri ponašao tako da se stalno derao, a njoj da je govorio da je glupača, budala, nesposobna, da je debela, previše jede. Također iskazivala je o obiteljskoj proslavi iz svibnja 2014. kada ju je optuženi želio snimiti kamerom, a što nije htjela te se izmicala, on se počeo derati na nju da je nenormalna i da će joj zabiti kameru u nos. Žrtva FZ je svoj iskaz ponovila i na raspravi održanoj 14. prosinca 2020. Iskaz žrtve je u odnosu na ponašanje optuženog u pogledu svakodnevnog vrijeđanja i omalovažavanja, u skladu sa iskazima ostalih žrtava i to ZZ, EZ, IZ i svjedokinje ČZ. Što se tiče od događaja iz svibnja 2014. na obiteljskoj proslavi svjedokinja je o istome u dva navrata iskazivala, a jednako tako iskazivala je i svjedokinja ČZ te EZ pri čemu se ističe da niti jedna nije čula točne riječi koje je optuženi uputio djetetu FZ.

33. Osim toga sud je na raspravi izvršio uvid u DVD snimku obiteljske proslave održane u svibnju 2014., a koju je predlagala obrana, te je u 13-toj minuti snimke vidljivo da je optuženi pokušao snimiti FZ, koja je to odbila i zaista mu odgurnula kameru te je moguće kako mu je pri tome kamerom udarila u nos. Međutim, nakon toga snimka staje i kreće drugi kadar u kojem se više ne vidi FZ već neki drugi članovi obitelji. Isto tako, vidljiva je svjedokinja VZ koja govori optuženom da ne snima FZ na silu.

34. Sud nije imao razloga sumnjati u iskaz FZ obzirom da je ista o tome pričala i majci, sestri i bratu i to dosljedno i određeno . Iskaz FZ sud ocjenjuje autentičnim i istinitim jer je ista pri prvom ispitivanju, kada su svi događaji bili „svježiji“ izražavala i ljubav prema ocu kao i svojevrsnu nemoć jer isti ni na koji način nije bio spreman čuti i prihvatiti svoje greške. Činjenica što se na snimci ne vidi i ne čuje što je optuženik govorio FZ, sud ne ocjenjuje relevantnim jer je samu snimku i sačinio optuženi te nije za očekivati da bi isti snimio kako FZ upućuje riječi navedene u optužnici.

35. Žrtva EZ, bivša supruga optuženog, također je iskazivala o svakodnevnim vrijeđanjima optuženog koje je bilo usmjereno na nju, ali i na djecu, a posebice ističe težak odnos optuženog i ZZ. Opisani sukobi su kulminirali njenim odlaskom iz kuće sa kćerima FZ i IZ te konačnim razvodom. Žrtva je navela da joj je optuženi u travnju 2015. napao zbog otvorenog prozora u spavaćoj sobi pri čemu se nadvio nad nju, unio u lice i vikao govoreći joj "zakucat ću ti glavu u zid, kravetino jedna." Taj isti događaj je opisala i oštećena IZ navodeći da je bila u svojoj sobi, koja je u blizini roditeljske spavaće sobe pa je sve čula. Isto tako EZ je iskazivala kako je optuženi prijetio i da će ubiti ZZ, a što je čula i IZ i o navedenom iskazivala u dva navrata.

36. Nadalje žrtva IZ je iskazivala kako je optuženi izgovarao prijetnje EZ i to vezano za sina ZZ da će ga ubiti te je bila prisutna kada je optuženi EZ rekao da će joj zakucati glavu u zid, nakon čega su se obje sklonile u njezinu sobu.

37. Iskaze ispitanih žrtava sud je u odnosu na relevantne činjenice za utvrđenje ovog kaznenog djela prihvatio kao istinite budući su iskazivali jasno, određeno i dosljedno te međusobno sukladno, svaki prema svojim saznanjima.

38. Osim toga, svjedokinja ŠZT, koja je iskazivala kako su se obiteljski družili sa obitelji EZ, je potvrdila u iskazu kako je optuženi bio sklon pretjerano reagirati na beznačajne stvari te bi neprimjereno komunicirao sa EZ i djecom te je primijetila kako je prema ZZ i FZ bio verbalno grub.

39. Što se tiče iskaza svjedoka OZ i VZ sud ističe kako se radi o svjedocima koji su se zapravo, povremeno družili sa obitelji EZ iako su članovi obitelji (sestra i šogor optuženog). Iz iskaza oba svjedoka proizlazi da nisu imali saznanja o nasilničkom postupanju optuženika odnosno da istome nisu osobno svjedočili kao ni da im se itko od djece i supruge nije žalio. Kada se uzmu u obzir iskazi žrtava sud zaključuje da se nasilničko ponašanje optuženika manifestiralo u njihovom domu, bez prisutnosti trećih osoba, a što i jest značajka obiteljskog nasilja. Stoga, to što svjedoci OZ i VZ nisu svjedočili postupanjima optuženika jer su se, prema njihovim navodima, sa obitelji EZ družili na proslavama, odnosno da su se, prema riječima svjedoka OZ, viđali pet do šest puta godišnje , sud ne ocjenjuje relevantnim za procjenu kaznene odgovornosti optuženika. U konačnici optuženik je svjedoke i predložio na okolnost utvrđenja obiteljskih odnosa pri čemu je nedvojbeno da su odnosi bili narušeni jer su optuženi i EZ bili u postupku razvoda braka. Osim toga, iskaz svjedokinje VZ je u suprotnosti sa SMS korespondencijom na listovima 528-534 spisa iz koje proizlazi kako je do prestanka komunikacije svjedokinje i djece optuženika došlo upravo zato jer je podnesena kaznena prijava te je optuženi od nje to tražio kao i da je ista dobivala informacije o odnosima u njihovoj obitelji samo preko optuženika gdje je njih krivio za sve što se događalo. Slijedom navedenog, činjenica da svjedoci OZ i VZ nisu svjedočili o nasilničkom ponašanju optuženika ili nisu uočili da u obitelji EZ postoje problemi, sud ne ocjenjuje relevantnim, a uzimajući u obzir učestalost njihovih kontakata i način komunikacije u inkriminiranom razdoblju.

40. Nadalje, svjedokinja UZ, a koja je bila psiholog i dio tima HZSR, PU Novi Zagreb, koji je izrađivao mišljenje i prijedlog za potrebe brakorazvodnog postupka između optuženog i žrtve EZ, u svom iskazu opisuje svoju ulogu kao i dojam koji je stekla u kontaktu sa optuženim i žrtvama pri čemu ista izražava određenu sumnju namjere žrtve EZ obzirom da su se optužbe o nasilju pojavile kada je pokrenut spor oko imovine. Jednako tako svjedokinja je procijenila optuženog kao oca koji želi biti prisutan u životima djece te je davao smislene prijedloge. Međutim, iz presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: R1 Ob-139/15-11 od 6. lipnja 2016., a kojom su zabranjeni susreti optuženog sa djetetom RZ, konkretno iz obrazloženja proizlazi mišljenje HZSR, PU Novi Zagreb gdje je vidljivo kako su obavljani razgovori sa optuženikom zbog ponašanja koje se može okarakterizirati kao nasilničko, a da on sam to nije tako doživljavao. Jednako tako proizlazi da žrtva IZ odbija susrete sa optuženim jer je bio grub i odgovaralo joj je da se sa majkom iseli iz kuće te da je točno da je optuženi odlučio poštovati volju IZ da se ne viđaju. Međutim iz stručnog mišljenja ne proizlazi da bi dijete IZ na bilo koji način bila pod utjecajem majke, već upravo suprotno, da je to želja djeteta. Stoga, sud iskaz svjedokinje ŽZ, u dijelu u kojem ista povezuje optužbe EZ za nasilje u obitelji sa sporom oko imovine, ne prihvaća te ocjenjuje paušalnim. U konačnici, niti optuženi u svojoj obrani nije uvjerio sud da bi žrtva EZ optužbe iznosila samo radi ostvarenja prednosti u imovinskom sporu odnosno da je iz tog razloga utjecala na djecu.

41. Iskaz KZ sud nije posebno cijenio obzirom da ista nije imala saznanja o ponašanju optuženika pri čemu se napominje kako je ista zaposlena kao dadilja kod svjedoka OZ i VZ te osim povremenih i slučajnih susreta sa obitelji EZ nije imala trajnijih i dubljih kontakata. Jednako tako niti iskaz svjedokinje MZ sud ne ocjenjuje relevantnim obzirom da je ista povremeno bila u telefonskom kontaktu sa žrtvom EZ, ali se ne sjeća detalja sadržaja tih razgovora kao niti da bi joj EZ detaljnije govorila o ponašanju optuženog te je i sama svjedokinja iskazivala kako ih je život udaljio te se u inkriminiranom razdoblju uopće nisu viđale. Niti iskaze svjedokinja ĐZ i HZ sud nije posebno cijenio obzirom da iste nisu imale saznanja o činjenicama relevantnim za donošenje odluke u ovom predmetu.

42. Sud nije proveo dokaz ispitivanjem svjedoka SZ, TZ i AZ obzirom da se radi o svjedocima koje je predlagao optuženi, ali pri tome sud nije izvijestio o adresama na kojima može poslati poziv svjedocima. Nadalje, svjedok CZ je preminuo dok svjedokinje JZ i BZ su odselile u Švedsku. Uzimajući u obzir dosadašnje trajanje postupka te poteškoće spojene sa dolaskom svjedokinja JZ i BZ na sud, kao i iskaze ostalih svjedoka sud procjenjuje kako u postupku nije bilo potrebno ispitati navedene svjedokinje.

43. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da su žrtve EZ, ZZ, FZ i IZ svakodnevno bili izloženi vrijeđanjima, omalovažavanjima i prijetnjama od strane optuženog te se većina tih događaja odvijala unutar obiteljskog okruženja. FZ je iskazivala kako ponašanje optuženog nije bilo normalno, ali je već toliko dugo trajalo da je to smatrala normalnim. ZZ je također za optuženog iskazivao da se ne zna normalno ponašati i komunicirati sa drugim ljudima te da ga se i bojao dok je IZ iskazivala kako joj je život sa optuženim postao nemoguć, da su svi u strahu od njegovih ispada, da joj je bilo grozno i da osjećala je strah za mamu, brata i sestru.

44. U odnosu na iskaze žrtava, sud ukazuje kako su EZ i FZ ukazivale i na pozitivne strane optuženika odnosno da se nije oduvijek i stalno tako ponašao prema njima, pa je tako FZ rekla da joj je optuženi povremeno upućivao i komp limente.

45. Sud ukazuje kako su žrtve iskazivale usklađeno, a posebice o kompleksnom i teškom odnosu optuženog sa sinom ZZ, a što i proizlazi iz obrane samog optuženog. Naime, optuženi uvelike u problematičnom Filipovom ponašanju vidi uzroke i opravdanje za vlastita postupanja zanemarujući pri tome da je on roditelj, a da se ZZ u to vrijeme nalazio u najosjetljivijoj razvojnoj fazi. Osim toga sud ne nalazi opravdanim obranu optuženog da je u tom smislu riječ o odgojnoj metodi obzirom da je svo troje djece iskazivalo kako ih je isti vrijeđao te da je na ZZ i fizički nasrtao, da mu je skidao vrata sa sobe radi kontrole i slično, a iz svih razloga prethodno obrazloženih. Istovremeno iz iskaza svih svjedoka ne proizlazi da bi ponašanje optuženog koje mu se stavlja na teret optužnicom bilo potaknuto ponašanjem bilo koga od njih. Prema tome, opravdanje kako je riječ o uobičajenim obiteljskim svađama sud ocjenjuje usmjerenim na umanjenje krivnje optuženog, a posebice kada se uzme u obzir da optuženi sa svojom djecom ni danas nema kontakt, a što isti opravdavaju njegovim postupanjem prema njima.

46. Sud nije našao razloga zašto bi žrtve neistinito teretile optuženog ŠZ, a niti je sam optuženik za isto dao logično objašnjenje. Naime, optuženi u obrani ukazuje kako su djeca u iskazima izmanipulirana od strane majke EZ međutim sud nije došao do istog zaključka. Naime, optuženi je i tijekom brakorazvodnog postupka, kada se odlučivalo o roditeljskoj skrbi, djelatnicima HZSR, PU Novi Zagreb ukazivao na manipulaciju od strane EZ (a kako proizlazi iz izvješća na listovima 87-90 spisa). Međutim iz predmetnog izvješća, a nakon što su stručni djelatnici HZSR, PU Novi Zagreb obavili potrebne razgovore, nije primijećeno postojanje manipulativnog ponašanja od strane EZ prema djeci. Dapače, IZ je već tada izražavala želju da se sa optuženim ne viđa zbog njegovog ponašanja te da se bolje osjeća kada sa njim nije u kontaktu.

47. Valja reći da je ZZ u svom iskazu istaknuo kako ni sa majkom u to vrijeme nije imao prisan i dobar odnos, a što je i razlog zbog čega nije odselio od optuženog u onom trenutku kada je ista odselila sa FZ i IZ. Takvo njegovo ponašanje ukazuje na postojanje sukoba sa oba roditelja, a što se može povezati i sa njegovim problematičnim ponašanjem, ali unatoč tome optužbe o zlostavljanju iznosi samo na račun oca, ali ne i majke.

48. Konačno, sud ne ocjenjuje uvjerljivim da bi se sve žrtve izlagale opasnosti od kaznenog progona zbog počinjenja kaznenog djela davanja lažnog iskaza kao i višekratnom iskazivanju o tim događajima tijekom ovog postupka, a samo kako bi napakostili optuženom.

49. Kako je već prethodno obrazloženo, iskazi žrtava su poduprijeti djelomično iskazom svjedokinje ČZ, u dijelu u kojem je ista imala neposrednih i posrednih saznanja, te djelomičnim iskazima svjedokinja ŠZT i NZ, ali i materijalnom dokumentacijom, napose izvješćima HZSR, PU Novi Zagreb.

50. U prilog optužbi ide i nalaz i mišljenje psihologijskog vještačenja po vještakinji za psihologiju dr. sc. Jadranki Zorić i psihijatrijskog vještačenje po vještaku prim. dr. sci. Željku Mariniću. Iz zaključka vještaka proizlazi kako je optuženi osoba čije se intelektualno funkcioniranje odvija na iznad prosječnom nivou, emocionalno sniženog kapaciteta, u osnovi pasivno-zavisnih, ali i rigidnijih i emocionalnih odlika osobnosti, u osnovi neurotske strukture ličnosti. Osim toga, uzeto je u obzir da optuženi godinama boluje od teške kožne bolesti i vodi se pod dijagnozom eritrodermije, ali nepoznatog uzroka. Navedeno oboljenje ograničava i diktira njegovu osobnu, radnu, obiteljsku i šire socijalnu funkcionalnost. Vještaci su procijenili kako je mogućnost shvaćanja značenja svojeg postupanja kao i vladanja svojom voljom bila smanjena, ali ne bitno, a na što je utjecao način i stil življenja, struktura ličnosti i dermatološko oboljenje i prateći simptomi te duboko poremećeni obiteljski međuodnosi, dinamika istih, situacioni uvjeti u kojima se nalazio te socijalna komunikacija. Oba vještaka su ispitana na raspravi održanoj 19. travnja 2021. te su ostali kod utvrđenja iz prethodno prezentiranog pisanog nalaza i mišljenja.

51. Vještakinja za psihologiju dr. sc. Jadranka Zorić posebno je obrazložila preporučenu mjeru uključivanja u psihoterapijski tretman po psihologu kao i trening kontrole ljutnje koji se može provesti u okviru psihosocijalnog tretmana, a uzimajući u obzir strukturu ličnosti optuženog. Naime, kod optuženika su nađene odlike nezrelog načina sagledavanja, impulzivnost, agresivnost i manjak kontrole pa je preporuka odraz potrebe da se istome pomogne kako u budućnosti ne bi činio istovjetna kaznena djela ne samo prema članovima svoje obitelji već i prema drugim osobama. Osim toga, vještakinja je pojasnila i razloge uspješnog funkcioniranja optuženika u radnom okruženju. Naime, kod optuženika je uočena osjetljivost zbog koje slabije tolerira frustraciju, a koja je moguća posebice u odnosima koji zahtijevaju njegov emocionalni angažman zbog čega se mogu očekivati i pojave neželjenih oblika ponašanja.

52. Oba vještaka su se na raspravi jasno i nedvojbeno očitovali na prigovore istaknute tijekom postupka slijedom čega sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje, a ni optuženi ni branitelj nisu nalaz i mišljenje vještaka doveli u sumnju.

53. U odnosu na podnesak zaprimljen na raspravi održanoj 14. prosinca 2020. u kojem optuženi po branitelju iznosi dokazne prijedloge, sud ukazuje kako je iste odbio obzirom da je iste ocijenio nevažnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu. Naime, ispitivanje liječnika koji su sanirali ozljedu bubnjića ZZ sud ocjenjuje nevažnim jer ni sam optuženik ne spori da je do ozljede došlo, ali pri tome sam daje opravdanje za isto, a kako je već prethodno obrazloženo. Podatke o policijskim intervencijama povodom poziva EZ zbog sina ZZ sud nije pribavljao obzirom da isti također nisu relevantni za procjenu optuženikove odgovornosti obuhvaćene optužnicom. Ispitivanje svjedoka ŠK, ĆK i ZK sud je odbio obzirom da se istom ne stavlja na teret zanemarivanje roditeljske dužnosti u smislu nedovoljne brige o školskim obvezama. Istovremeno, sud je pribavio izvješće o obiteljskim okolnostima od nadležnog HZSR, PU Novi Zagreb iz kojeg proizlazi kako je ZZ bio u tretmanu područnog ureda, a da se supružnici nisu obraćali Centru sve do razvoda braka. Prema tome, niti iz škole nisu zaprimane prijave sumnje na zlostavljanje djece, a što su djelatnici škole dužni podnijeti, ako takva sumnja postoji. Iz svih tih razloga sud je zaključio da je dokaz ispitivanjem djelatnika škole neprikladan za dokazivanje u ovom postupku. Svjedokinju dr. FK je sud odbio ispitati, a iz razloga što iskaz iste ocjenjuje nevažnim za predmet ovog postupka. Naime, nesporno je da su obiteljski odnosi bili narušeni kao i da su optuženi i njegova tadašnja supruga imali odgojnih poteškoća u odnosu na sina ZZ, a na što ukazuje i dokumentacija na listu 70 spisa, ali ništa ne ukazuje da bi predložena svjedokinja imala saznanja o navodima iz optužnice, a posebice uzimajući u obzir da ju je optuženi predložio tek u prosincu 2020. (sedam godina nakon što je obitelj odlazila na tretmane). Osim toga FZ je u iskazu navela da su kao obitelj odlazili psihologu, ali uglavnom zbog ZZ i njegovih problema u školi.

54. Nadalje, sud nije prihvatio prijedlog za rekonstrukcijom događaja iz optužnice u kojem se optuženom stavlja na teret da je nogom udario mačku, a tim i dijete IZ kada je ista pala i rasplakala se obzirom da taj prijedlog ocjenjuje nevažnim. Naime, optužnicom se ne stavlja optuženom na teret nanošenje ozljeda djetetu, a što bi optuženi osporavao, pa se ne ukazuje potrebnim rekonstruirati cjelokupni događaj. U odnosu na cjelokupni događaj sud je prethodno iznio obrazloženje pa ne nalazi potrebnim navedeno ponavljati.

55. Što se tiče SMS komunikacije između optuženog i ZZ, FZ i IZ na listovima 321 do 336 spisa sud ocjenjuje nevažnim obzirom da nije sporno da je komunikacija optuženog i oštećenih narušena, ako ne i potpuno prekinuta.

56. Nadalje, sud nije prihvatio niti ponovno ispitivanje žrtve IZ obzirom da je ista iskazivala i na dokaznom ročištu te jednom na raspravi, a optuženi nije dao konkretne razloge iz kojeg razloga bi istu trebalo ponovno ispitati. O ponovnom ispitivanju žrtve IZ se očitovala stručna suradnica suda (list 350 spisa), a sa čijim protivljenjem se složio i sud. Osim toga, sud nije prihvatio ni ponovno ispitivanje Đurđe Milinković obzirom da je isto nepotrebno jer je svoje mišljenje iznijela pisanim putem. Sud ocjenjuje navedene prijedloge optuženog odugovlačećim i nepotrebnim.

57. Jednako tako sud je, unatoč protivljenju optuženika, a sukladno članku 431. stavak 1. točke 7. i 8. ZKP-a, u ponovljenom postupku pročitao iskaze žrtava EZ, ZZ i FZ te svjedoka IK, OZ, VZ, EK, PZ, ŠZT, ĐZ te iskaz vještaka dr. Željka Marinića, odnosno odbio je njihovo ponovno ispitivanje, a obzirom da su svi ispitani pred istim raspravnim sucem i u prisutnosti stranaka.

58. Na temelju tako provedenog postupka, putem gore navedenih personalnih dokaza, odnosno iskaza ispitanih svjedoka i žrtava kao i temeljem materijalnih dokaza, sud je nedvojbeno utvrdio kako je optuženik ŠZ postupio upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke presude.

59. Uzevši u obzir razdoblje u kojem se optuženom stavlja na teret počinjenje kaznenih djela kao i da je 1. siječnja 2013. na snagu stupio novi Kazneni zakon („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak, 101/17 i 118/18– dalje u tekstu: KZ/11), sud je, postupajući sukladno odredbi članka 3. stavak 3. toga zakona, ispitao postoji li pravni kontinuitet između inkriminacija za koju se optuženik ŠZ tereti i onih iz KZ/11 te je utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela iz članka 213. stavak 2. KZ/97 i kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Imajući u vidu da je za kazneno djelo zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. stavak. 2. KZ/97 zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do tri godine, a za kazneno djelo povrede dje tetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 je izmjenom koja je stupila na snagu 1. siječnja 2020. (Narodne novine broj 126/19) zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, sud zaključuje kako je za optuženog povoljnija primjena članka 213. stavak 2. KZ/97. Valja ukazati kako je primijenjena uvjetna osuda zbog čega ni ostale odredbe KZ/11 u konkretnom slučaju ne bi dovele do blažeg kažnjavanja optuženog. Iz navedenog razloga optuženom nije izrečena ni sigurnosna mjera psihosocijalnog tretmana iz članka 70 KZ/11 obzirom da ista nije bila propisana u KZ/97 već je u naš sustav uvedena odredbom iz KZ/11.

60. U odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11 valja reći da je od stupanja na snagu Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11 i 144/12,– dalje u tekstu: KZ/11) bilo nekoliko izmjena navedenog članka međutim tim izmjenama se nije mijenjala zapriječena kazna (do tri godine zatvora) te se postupak uvijek pokretao prijedlogom za progon, temeljem odredbe članak 3. stavak 1. KZ/11 prema optuženom se primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

61. Slijedom svega navedenog utvrđeno je da je optuženi ŠZ kritične zgode žrtvi EZ uputio prijetnju usmrćenjem riječima navedenim u izreci presude, a imajući na umu način i sve okolnosti pod kojima su prijetnje izrečene (da će usmrtiti sina te drugom prilikom da će joj zakucati glavu u zid) – u okvirima sukoba potaknutim raspadom obiteljske zajednice, potaknut problematičnim ponašanjem sina prema kojem sustavno pokazuje netrpeljivost i kojem upućuje uvrede te s kojim ulazi u fizičke okršaje, koje izriče pred tada maloljetnim djetetom IZ - ovaj sud je utvrdio da se u konkretnoj situaciji radi o ozbiljnoj prijetnji, objektivno podobnoj da kod žrtve izazove osjećaj straha. Time je optuženik ostvario sva bitna objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

60. Optuženik je svjestan da svojim ponašanjem i izgovaranjem citiranih riječi, manifestira svoju volju da prijeti žrtvi. Iz navedenog slijedi da je djelo htio kao takvo i kao svoje pri čemu je postupao s oblikom krivnje koji u kaznenom pravu nosi naziv izravna namjera. Navedena utvrđenja jasno ukazuju da je optuženik kriv za kazneno djelo prijetnje bivšoj supruzi jer je postupao s izravnom namjerom i svjestan protupravnosti svog postupanja, upućivanjem prijetnje smrću.

61. Nedvojbeno je da je optuženik, ponašajući se na naprijed opisani način prema svojoj bivšoj supruzi pred njihovom tada maloljetnom kćeri IZ, istoj nanio psihičku i emocionalnu bol i neugodu u jačem stupnju. Optuženik je bio svjestan da naprijed opisanim svojim ponašanjem prema svojoj bivšoj supruzi, a majci svoje kćeri, u nazočnosti djeteta, psihički ju zlostavlja te da tako ugrožava njezin pravilan psihofizički razvoj.

62. Nadalje, u odnosu na kazneno djelo zlostavljanja djeteta nema dvojbe da je optuženi u duljem vremenskom razdoblju agresivnim ponašanjem prema svojoj djeci i to vrijeđanjem i omalovažavanjem ZZ, FZ i IZ, skidanjem vrata sa Filipove sobe, njegovim zaključavanjem izvan kuće kao i da se na obiteljskoj proslavi 2014. derao na FZ i rekao joj da će joj zabiti kameru u nos, udaranjem ZZ u uho te uzrokujući mu puknuće bubnjića, udaranjem mačke, a time i djeteta IZ kojom prilikom je ista pala na pod i počela plakati ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela povrede zlostavljanja djeteta iz članka 213 stavak 2. KZ/97 pri čemu je postupao s oblikom krivnje koji u kaznenom pravu nosi naziv izravna namjera. Naime, zlostavljanje predstavlja izazivanje fizičke ili psihičke boli i neugode jačeg intenziteta bez nanošenja tjelesnih ozljeda ili narušenja zdravlja.

63. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne sud je imao u vidu sve okolnosti koje utječu da kazna po svojoj vrsti i mjeri bude primjerena težini počinjenog kaznenog djela, stupnju krivnje optuženika te svrsi kažnjavanja.

64. Optuženi ŠZ je postupao s namjerom, svjestan je protupravnosti svog postupanja, smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Prema izvodu iz kaznene evidencije optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije bio osuđivan, a jednako tako nije osuđivan kroz cijelo vrijeme trajanja kaznenog postupka. Nadalje, kao olakotnu okolnost sud je uzeo u obzir i postojanje dermatološkog oboljenja, a koje je, prema nalazu i mišljenju vještaka je utjecalo na njegovo ponašanje i odlučivanje.

65. Kao otegotno sud je cijenio razdoblje u kojem su kaznena djela počinjena (razdoblje od pet godina) te ponašanje optuženog prema žrtvama, a koje se manifestiralo i tijekom rasprava u smislu da optuženi nije imao uvida u svoje postupanje, da je učestalo i protivno upozorenjima suda postavljao pitanja na koja je već odgovoreno te koja su očito nebitna. Naravno, da sud ima na umu prava obrane koja pripadaju optuženom, ali ne i na način da dodatno traumatizira žrtvu. To je posebice bilo evidentno prilikom ispitivanja IZ na raspravi održanoj 13. prosinca 2017. (list 179 spisa), a što je evidentirala i stručna suradnica suda Đurđa Milinković u izvješću od 17. lipnja 2021. (list 350 spisa).

66. Sud je osobito cijenio okolnosti pod kojima su kaznena djela počinjena, njihovu težinu i intenzitet, trajanje i učestalost protupravnog postupanja, kao i dob oštećene djece u vrijeme kada su bila izložena takvom postupanju.

67. U odnosu na svako od troje oštećene djece sud je imao u vidu da se radi o djeci različite dobi i stupnja psihofizičkog razvoja, zbog čega posljedice izloženosti nasilnom postupanju roditelja nisu jednake. Posebno je značajna okolnost što su djeca nasilnom i ponižavajućem postupanju bila izložena kroz dulje vremensko razdoblje, pri čemu se nije radilo o izoliranom ili jednokratnom događaju, već o obrascu ponašanja koji se ponavljao i koji je, ovisno o pojedinom djetetu, imao različit intenzitet.

68. Tako je sud cijenio činjenicu da je u odnosu na sina ZZ optuženi ŠZ postupao učestalije i grublje nego prema dvjema kćerima FZ i IZ te se njegovo ponašanje nije iscrpljivalo samo u verbalnom već i u određenim oblicima fizičkog nasilja, zastrašivanja i ponižavanja. Tako je optuženi ŠZ sina ZZ zaključavao izvan kuće, skidao vrata njegove sobe, udarao ga po uhu, naguravao se s njim i na druge načine primjenjivao fizičku silu. Takvo postupanje, promatrano u svojoj ukupnosti, ukazuje na izraženiji intenzitet zlostavljanja prema ovom djetetu . Međutim, uzimajući u obzir inkriminirano vrijeme od 2010. pa do Filipove punoljetnosti, 7. prosinca 2013., sud je uzeo u obzir da se radilo o razdoblju u kojem je ZZ već bio stariji odnosno bliže punoljetnosti te je isti i nakon raspada obiteljske zajednice ostao živjeti sa optuženim, a što upućuje na zaključak da se ZZ, u odnosu na mlađe sestre, lakše mogao „nositi“ sa utvrđenim postupanjima optuženika.

69. U odnosu na dvije kćeri FZ i IZ, optuženikovo je postupanje, premda također protupravno i nasilno, bilo manje grubo u usporedbi s postupanjem prema sinu ZZ. Međutim, sud tu okolnost nije mogao zanemariti niti je intenzitet nasilja prema kćerima ocijenio neznatnim. Naprotiv, i u odnosu na njih bio je prisutan obrazac verbalnog nasilja i ponižavanja, koji se očitovao učestalim vrijeđanjem pogrdnim izrazima poput „glupačo“ i „kravo“, upućenih FZ, Pauli da je zaostala, čime ih je optuženik omalovažavao, vrijeđao njihovo dostojanstvo i stvarao neprijateljsko i zastrašujuće obiteljsko okruženje. Takvo postupanje osobito je značajno imajući u vidu njihovu dob i činjenicu da su takvom ponašanju bile izložene od strane osobe koja im je, kao roditelj, trebala pružati zaštitu, sigurnost i emocionalnu potporu.

70. Sud je, nadalje, imao u vidu da se intenzitet zlostavljanja ne može procjenjivati isključivo prema pojedinačnim fizičkim radnjama, već u odnosu na cjelokupnost ponašanja optuženika, njihovu učestalost, trajanje i međusobnu povezanost. U tom smislu, verbalno vrijeđanje i ponižavanje, kada se ponavlja i odvija u okviru kontinuiranog nasilnog odnosa prema djetetu, predstavlja okolnost koja povećava težinu počinjenog kaznenog djela, osobito kada je praćeno fizičkim nasrtajima, zastrašivanjem i drugim postupcima kojima se dijete dovodi u položaj nemoći i nesigurnosti.

71. Imajući sve navedeno u vidu, sud je za svako od počinjenih kaznenih djela na štetu svakog pojedinog djeteta, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po šest mjeseci, pri čemu je pri individualizaciji kazne vodio računa o razlikama u intenzitetu i načinu postupanja prema pojedinom djetetu, a osobito o tome da je postupanje prema sinu ZZ bilo učestalije i grublje, dok je prema dvjema kćerima, FZ i IZ, bilo manje intenzivno, ali ipak kontinuirano i obilježeno verbalnim nasiljem i ponižavanjem i u razdoblju u kojem su iste bile niže kronološke dobi od sina ZZ.

72. Pri odmjeravanju kazne za kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu žrtve supruge optuženog ŠZ, EZ, sud je cijenio visok stupanj ozbiljnosti i intenziteta predmetne prijetnje, budući da se nije radilo o bezazlenoj ili neodređenoj prijetnji, već o prijetnji kojom je optuženik supruzi zaprijetio ozljeđivanjem nje same (da će joj zakucati glavu u zid) te usmrćivanjem njihova sina ZZ (ako će mu raditi probleme da će ga zaklati). Isto tako, sud cijeni okolnost da je prijetnja izrečena u vrijeme kada je njihova bračna zajednica prestajala te su postojali sporovi oko imovine i skrbništva. Takav sadržaj prijetnje kao i okolnost da je izrečena u vrijeme prestanka bračne zajednice, čini objektivno podobne okolnosti da kod žrtve EZ izazovu intenzivan osjećaj straha, ugroženosti i bespomoćnosti, kako za vlastiti život i tjelesni integritet, tako i za život i sigurnost vlastitog djeteta.

73. Sud nalazi da je kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci primjerena stupnju krivnje optuženika ŠZ i težini počinjenog kaznenog djela na štetu žrtve EZ. Takvom se kaznom, prema ocjeni suda, na primjeren način izražava osuda ovakvog osobito ozbiljnog oblika prijetećeg ponašanja te se ostvaruje svrha kažnjavanja, osobito u pogledu odvraćanja optuženika od ponavljanja takvog ili sličnog ponašanja.

74. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima su djela počinjena, optuženog ŠZ osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Sud je pri tome vodio računa da je optuženi kazneno i prekršajno neosuđivan, kako prije, tako i nakon počinjenja ovog kaznenog djela što ukazuje kako je njegov dosadašnji život bio usklađen sa pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja. Uzimajući u obzir okolnosti počinjenja kaznenih djela, sud smatra da izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog ŠZ, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od četiri godine upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u kojem roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne optuženom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da nasilno postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja.

75. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na citiranim odredbama ZKP/08. Obzirom je optuženi ŠZ proglašen krivim, naloženo mu je plaćanje troškova u paušalnom u visini 800,00 eura, a koji trošak je određen sukladno trajanju i složenosti postupka te mogućem rasponu paušalnog iznosa troškova kaznenog postupka pri čemu je sud imao na umu materijalne mogućnosti istoga. Također sud je naložio podmirenje troškova vještačenja sukladno izdanim računima na listovima 294, 345 i 346 spisa kao i trošak punomoćnika oštećenika. Optuženi ŠZ je zaposlena osoba sa primanjima gotovo tri tisuće eura te je procjena suda da naloženi trošak neće ugroziti njegovu egzistenciju kao ni egzistenciju osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

76. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Velikoj Gorici 8. travnja 2026.

Zapisničarka:

Sutkinja za mladež:

Sanja Adžaga

Lucija Lisac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje nadležni sud.