Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1445/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Željku Lubini, a ovaj po privremenim zastupnicima Branku Čuturi i Jeleni Mandarić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1144/2024-18 od 18. veljače 2026., dana 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 1144/2024-18 od 18. veljače 2026., pod t. I. do III. izreke kojima je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju ukupno iznos od 111,48 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. godine pa do isplate i u t. IV. izreke kojom je naloženo tuženoj da tužitelju isplati parnični trošak u iznosu od 80,40 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2026. pa do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 450,00 eura u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 111,48 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. pa do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 80,40 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2026. pa do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženica, a presudu pobija zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP), osobito povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 14. ZPP. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu te pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i naloži tužitelju plaćanje parničnog troška tuženici, podredno da istu ukine i vrati predmet na ponovno suđenje. Potražuje naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti prouzročene neosnovanim lišenjem slobode. Tužitelj je bio lišen slobode 1240 dana i to od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013., pri čemu u ovom postupku ne potražuje naknadu za cjelokupno razdoblje lišenja slobode, već isključivo za dio štete koju je pretrpio sljedeće dane: 8. ožujka 2013., 19. travnja 2013. i 4. svibnja 2013., dakle za ukupno 3 dana.

6. Neosnovan je žalbeni navod tuženice da je počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. t. 14. ZPP, kao i njezini žalbeni navodi kojima tvrdi da ne postoji identitet spora u odnosu na razliku između iznosa koji je tužitelj potraživao u mirnom postupku i iznosa koji potražuje tužbom. Odredba čl. 191. st. 1. ZPP, koja definira preinaku tužbe, razlikuje promjenu istovjetnosti zahtjeva od povećanja postojećeg zahtjeva iz čega proizlazi da povećanje postojećeg zahtjeva nije isto što i promjena njegove istovjetnosti, a tužitelj je ovlašten na preinaku tužbe do zaključenja prethodnog postupka, čl. 190. st. 1. ZPP. Nije utvrđeno ni da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj odlukom Županijskog suda u Splitu K-45/10 od 10. listopada 2011. proglašen krivim za kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06., 110/07., 152/08. - dalje: KZ/97),

- da je tužitelj bio lišen slobode od 9. veljače 2010. godine do 2. srpnja 2013.,

- da je tužitelj presudom Županijskog suda u Splitu K-13/18 oslobođen optužbe da je počinio kazneno djelo ubojstva, a tu je presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019.,

- da je tužitelju presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske uručena 9. siječnja 2020.,

- da se tužitelj obratio Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske 10. travnja 2020. radi sporazuma o utvrđenju, vrsti i visini štete,

- da je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske u predmetu UP/I-702-03/20-01/52 dopisom od 2. veljače 2023. ponudilo tužitelju sklapanje nagodbe za iznos štete u visini od 46.078,40 eura, odnosno 37,16 eura po danu provedenom u zatvoru,

- da je tužitelj smatrao da je ponuđeni iznos neprimjeren te je podnio tužbu 10. travnja 2024. (u postupku poslovni broj Pn-1144/24), 19. travnja 2024. (u postupku poslovni broj Pn-1213/24), i 23. travnja 2024. (u postupku poslovni broj Pn-1224/24),

- da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Pn-1144/2024-5 od 22. srpnja 2025. spisu Pn-1144/2024 spojio spise Pn-1213/2024 i Pn-1224/2024,

- da je uvidom u eSpis vidljivo da je tužitelj pokrenuo preko tisuću postupaka na prvostupanjskom sudu, a u svakom potražuje isplatu naknade za pojedini dan neosnovanog lišenja slobode.

8. U žalbi tuženica osporava zaključak prvostupanjskog suda prema kojem bi dopis Ministarstva pravosuđa i uprave predstavljao priznanje duga. Nadalje, ukazuje da je tužitelj, sukladno čl. 478. st. 1. (čl. 496. st. 1.) Zakona o kaznenom postupku (dalje: ZKP/97), u slučaju djelomično postignute nagodbe bio ovlašten podnijeti tužbu isključivo glede neobuhvaćenog dijela zahtjeva. Prigovara stopi zakonskih zateznih kamata određenih na dosuđeni iznos glavnice kao i odluci o parničnom trošku.

9. Relevantne zakonske odredbe:

9.1. Prema čl. 14. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. - dalje: ZKP) osoba koja je neopravdano osuđena ili neosnovano lišena slobode ima pravo na potpunu rehabilitaciju, naknadu štete iz državnog proračuna te druga prava propisana zakonom.

9.2. Člankom 186.a Zakona o parničnom postupku (ZPP) propisana je obveza prethodnog obraćanja nadležnom državnom tijelu radi mirnog rješenja spora kao procesna pretpostavka za podnošenje tužbe protiv Republike Hrvatske, uz sankciju odbacivanja tužbe u slučaju neispunjenja te obveze.

9.3. Člankom 186.a stavkom 7. ZPP propisano da se navedena obveza ne primjenjuje kada je posebnim zakonom uređen postupak prethodnog obraćanja nadležnom tijelu.

9.4. Sukladno čl. 573. ZKP, i nakon stupanja na snagu novog ZKP-a primjenjuju se odredbe glave XXX. ZKP/97 koje uređuju postupak naknade štete neopravdano osuđenim i neosnovano uhićenim osobama.

9.5. Odredbom čl. 476. st. 1. (čl. 494. st. 1.) ZKP/97 propisano je pravo na naknadu štete osobi koja je pravomoćno oslobođena optužbe ili je postupak protiv nje obustavljen, osim u izričito propisanim iznimkama.

9.6. Prema čl. 477. st. 1. i 2. (čl. 495. st. 1. i 2.) ZKP/97, pravo na naknadu štete zastarijeva u roku od tri godine od primitka odluke višeg suda, a prije podnošenja tužbe oštećenik se mora obratiti nadležnom ministarstvu radi pokušaja nagodbe.

9.7. Odredbom čl. 478. st. 1. i 2. (čl. 496. st. 1. i 2.) ZKP/97 propisano je da oštećenik može podnijeti tužbu ako zahtjev nije prihvaćen ili o njemu nije odlučeno u roku od tri mjeseca, dok za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.

10. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP. Dakle, u sporovima male vrijednosti presuda se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što znači da je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi vezan za činjenični supstrat spora koji je utvrdio sud prvog stupnja.

11.1. Za odlučivanje o prigovoru zastare mjerodavne su odredbe ZKP/97. Budući da je u konkretnom slučaju o pravnom lijeku odlučivao Vrhovni sud Republike Hrvatske kao viši sud, zastarni rok od tri godine, počinje teći od dana primitka njegove odluke. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj odluku Vrhovnog suda zaprimio 9. siječnja 2020., slijedom čega od toga dana započinje tijek zastarnog roka.

11.2. Podnošenjem zahtjeva Ministarstvu 10. travnja 2020. nastupio je zastoj tijeka zastare sukladno čl. 478. st. 2. ZKP/97. Međutim, taj zastoj može trajati najdulje tri mjeseca, odnosno do 10. srpnja 2020., nakon čega zastara nastavlja teći. Takva zakonska regulativa ima za cilj zaštitu oštećenika od gubitka prava na sudsku zaštitu uslijed eventualne neaktivnosti upravnog tijela, ali istovremeno sprječava neograničeno produljenje zastarnog roka. Sukladno čl. 238. st. 1. i 2. ZOO, vrijeme proteklo prije zastoja uračunava se u zastarni rok, pa slijedom navedenog zadnji dan trogodišnjeg zastarnog roka pada 8. travnja 2023.

12.1. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da dopis Ministarstva od 2. veljače 2023. predstavlja priznanje duga i da je time došlo do prekida zastare.

12.2. Zastara se prekida kad dužnik prizna dug (čl. 240. st. 1. ZOO). Dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, primjerice davanjem otplate, plaćanjem kamata ili pružanjem osiguranja (čl. 240. st. 2. ZOO).

12.3. Sukladno sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženoj u odluci Rev x 494/2009-2 od 5. siječnja 2010., dopis Ministarstva pravosuđa kojim se tužitelju nudi obeštećenje izvan suda za duševne boli zbog povrede časti i ugleda ne obvezuje tuženicu. Naime, u konkretnom slučaju riječ je o ponudi koju tužitelj nije prihvatio, pa do sporazuma stranaka nije došlo. Stoga se ne radi ni o izričitom ni o posrednom priznanju duga, već o ponudi za sklapanje sporazuma.

12.4. Nadalje, ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora (čl. 253. st. 1. ZOO). Ponuda je prihvaćena kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu (čl. 262. st. 1. ZOO) ili kad ponuđenik pošalje stvar ili plati cijenu te kad učini neku drugu radnju koja se na temelju ponude, prakse utvrđene između zainteresiranih strana ili običaja može smatrati izjavom o prihvatu (čl. 262. st. 2. ZOO).

12.5. U konkretnom slučaju nije došlo do prihvata ponude, budući da je tužitelj izričito odbio ponudu upravnog tijela i od tog trenutka ponuda više ne proizvodi pravne učinke ni prema ponuditelju ni prema ponuđeniku, te se na temelju nje ne može zaključivati o postojanju priznanja duga.

12.6. Nadalje, činjenica da je tuženica priznala pravnu osnovanost zahtjeva nema značaj priznanja duga. Naime, nastupanjem zastare ne prestaje pravna osnovanost zahtijeva (koja je u ovom predmetu utemeljena na ranije citiranom čl. 476. st. 1. (čl. 494. st. 1.) ZKP/97, nego pravo zahtijevati ispunjenje obveze neovisno o tome što je pravno osnovana. Drugim riječima, nastupanjem zastare ne prestaje samo pravo, nego zahtjev za njegovo ostvarenje. Zbog toga činjenica da je tužiteljica priznala pravnu osnovanost odštetnog zahtjeva nema značaj priznanja duga koji bi utjecao na tijek zastare. Prema tome, neosnovan je zaključak prvostupanjskog suda da je dopisom ministarstva došlo do priznanja duga i prekida zastare za priznati iznos.

12.7. Dakle, tužitelj je svoje pravo mogao ostvarivati najkasnije do 8. travnja 2023. Međutim, najranija tužba je podnesena tek 10. travnja 2024., odnosno nakon isteka zastarnog roka. Budući da je tuženica pravodobno istaknula prigovor zastare, trebalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

12.8. Stoga je primjenom čl. 373. t. 3. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke.

13. Imajući u vidu da je tuženica u konačnici u cijelosti uspjela u pogledu glavne stvari, prema čl. 154. st. 1. ZPP pripada joj pravo na naknadu parničnog troška. Taj trošak obuhvaća: sastav odgovora na tužbu u predmetu poslovni broj Pn-1144/2024 u visini od 50 bodova prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa), sastav odgovora na tužbu u predmetu Pn-1213/2024 u visini od 50 bodova prema istoj tarifnoj odredbi i sastav odgovora na tužbu u predmetu Pn-1224/2024 također u visini od 50 bodova te trošak pristupa na ročište održano 27. siječnja 2026. u visini od 75 bodova prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 225 bodova. Sukladno Tbr. 54. Tarife, prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura, tuženici pripada iznos od 450,00 eura na ime parničnog troška, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

14. U pogledu zahtjeva tuženice za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura valja reći da tuženica, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela prvostupanjske presude iznosi 111,48 eura, kao i da je sa žalbom u cijelosti uspjela, dakle u omjeru od 100%, ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 62,50 eura, dok joj to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 62,50 eura ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. t. 1., Tbr. 52. st. 3. i Tbr., u svezi čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1., čl. 163. i čl. 166. st. 2. ZPP, tako da je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 8. travnja 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović