REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-20/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Perice Rosandića i Melite Božičević-Grbić kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika BO zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 9. travnja 2025. broj K-547/2023-52 i presuda Županijskog suda u Vukovaru od 11. rujna 2025. broj Kž-224/2025-8, u sjednici Vijeća održanoj 8. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika BO za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 9. travnja 2025. broj K-547/2023-52 i presuda Županijskog suda u Vukovaru od 11. rujna 2025. broj Kž-224/2025-8, osuđenik BO proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i dva mjeseca .
2. Osuđenik BO je pravovremeno po braniteljici Kristini Abramović, odvjetnici u Zagrebu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude „iz razloga naznačenih u članku 515. stavak 1. i članku 517. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku“, s prijedlogom „Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da navode ovog zahtjeva ocijeni osnovanima, te da ukine presudu Općinskog suda u Karlovcu broj K-547/2023 od 14. travnja 2025 godine i presudu Županijskog suda u Vukovaru broj Kž-224/2025 od 11. rujna 2025. godine“.
3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25; dalje: ZKP-25).
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Osuđenik u zahtjevu navodi da mu je „povrijeđeno temeljno pravo obrane tzv. konfrontacijsko pravo zajamčeno čl. 29. st. 2. alineja 6. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 3. toč. d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a time i prava na pravično suđenje , čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08“. Obrazlažući citiranu povredu osuđenik tvrdi da se pobijane presude temelje na iskazu pokojne oštećenice GO, koji iskaz je dala 17. lipnja 2016. „pred Ministarstvom unutarnjih poslova, PU Sisačko- moslavačkom, a temeljem naloga nadležnog državnog odvjetnika“ a tom ispitivanju nije bio prisutan državni odvjetnik, okrivljenik ni njegov branitelj. Stoga smatra da je ostvarena citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer se pobijana presuda isključivo ili u odlučujućoj mjeri temelji na nekonfrontiranom dokazu, čime zapravo upućuje na zakonsku osnovu za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-25.
5.1. Međutim, iz sadržaja žalbe osuđenika protiv prvostupanjske presude proizlazi da navedenu povredu osuđenik nije isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude pa je, sukladno odredbi članka 517. stavka 2. ZKP-25, ne može isticati ni u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka. Pri tome treba reći da je teška povreda prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, nakon što je 14. veljače 2026. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 13/26), propisana odredbom članka 468. stavka 1. točke 12. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26; dalje: ZKP-26) te i dalje predstavlja zakonsku osnovu za podnošenje ovog izvanrednog lijeka iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-26, pod pretpostavkom da je ta povreda isticana u žalbi protiv prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 517. stavka 2. ZKP-26.
5.2. Osim navedene povrede osuđenik ističe i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 10. ZKP-25 tvrdnjom da je pobijanom presudom povrijeđeno pravno pravilo zabrane reformatio in peius, jer da je osuđenik u ponovljenom postupku za jedno produljeno kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, osuđen na strožu kaznu, odnosno kaznu zatvora od jedne godine i dva mjeseca, iako je ranija presuda, kojom je zbog dva kaznena djela prijevare počinjenih u stjecaju bio osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od osam mjeseci, ukinuta prihvaćanjem žalbe osuđenika, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni postala bespredmetna.
5.3. Međutim, ni tu povredu osuđenik nije isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude pa je, sukladno odredbi članka 517. stavka 2. ZKP-25, ne može isticati ni u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka.
5.4. Uz navedene povrede osuđenik u zahtjevu, iako ne izričito, ukazuje i na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-25 tvrdnjom da u „osporenim sudskim odlukama nisu navedeni dostatni i relevantni razlozi kojima su se sudovi vodili u donošenju svoje odluke“, međutim ni tu povredu, sukladno odredbi članka 517. ZKP-25, ne može isticati u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
5.5. Također, nije ostvarena ni povreda prava na pravično suđenje, kao ni povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku navodima iz zahtjeva da „sudovi nisu stvarno ispitali slučaj i odgovorili na sve bitne prigovore okrivljenika, pa se u konkretnom slučaju ne može smatrati da te odluke zadovoljavaju opće zahtjeve koji proizlaze iz Ustavom zajamčenog prava na pravično suđenje, odnosno zbog nedostataka razumnih i dostatnih razloga koji opravdavaju donošenje takvih odluka postoji opravdana sumnja da su osporene odluke produkt arbitrarnog postupanja“.
5.5.1. Naime, žalbom protiv prvostupanjske presude osuđenik je, sadržajno, pobijao presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-25 , pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni u odnosu na koje žalbene prigovore je drugostupanjski sud dao jasne i razumne razloge koji nisu proizvoljni, kako to neosnovano tvrdi osuđenik, a također je pobijana prvostupanjska presuda ispitana sukladno odredbi članka 476. stavka 1. ZKP-25 i nisu nađene povrede na koje je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti.
5.6. U preostalom dijelu zahtjeva osuđenik pobija pravilnost odluke suda kojim je odbijen njegov dokazni prijedlog za ispitivanjem u svojstvu svjedoka javne bilježnice ABC te polemizira sa sadržajem iskaza svjedokinje SO i oštećenice GO, čime osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a iz kojeg osnova se ne može podnositi ovaj izvanredni pravni lijek.
6. Slijedom iznijetoga, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-26 odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 8. travnja 2026.
Predsjednik Vijeća
Dražen Tripalo
