REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1436/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. UR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. URE, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], i oboje zastupani po punomoćnici Sabini Draganić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Gordani Vidmar, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništavosti ugovora o kupoprodaji i ugovora o kapari odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1534/2023-8 od 5. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1412/2019-49 od 16. veljače 2023. u sjednici održanoj 8. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:
„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je ništav Ugovor o kupoprodaji nekretnina - IZJAVA od 18.06.2004. potpisana u Zagrebu od UR i AR, po kojoj je UR primio od AR iznos od 170.000,00 kn, od toga 90.000,00 kn gotovine, a ostatak u materijalu, za kupoprodaju nekretnine koja predstavlja kuću i okućnicu na [adresa], bez ugovorene kupoprodajne cijene.
II. Utvrđuje se da je ništav Ugovor o kapari - IZJAVA od 08.06.2004. potpisana u Zagrebu od UR i AR, te da predaja iznosa od 170.000,00 kn, od toga 90.000,00 kn gotovine, a ostatak u materijalu, od strane URES, prije potpisivanja IZJAVE od 18.06.2004. ne predstavlja kaparu."
II Nalaže se tužiteljima da solidarno naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.345,80 EUR / 47.812,43 kn1 sa zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
2. Pobijanom drugostupanjskom presudom je presuđeno:
„I Odbija se žalba I. i II. tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1412/2019-49 od 16. veljače 2023. u t. I (I. i II.) izreke te u t. II izreke (odluka o troškovima parničnog postupka) u dijelu u kojem je naloženo I. i II. tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.345,80 EUR/ 47.812,43 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1412/2019-49 od 16. veljače 2023. u t. II izreke (odluka o troškovima parničnog postupka) u dijelu u kojem je naloženo I. i II. tužiteljima naknaditi solidarno tuženiku parnični trošak i odlučuje:
Odbija se zahtjev tuženika da mu I. i II. tužitelji solidarno naknade parnični trošak kao neosnovan.
III Odbija se zahtjev I. i II. tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.“
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 2745/2024-2 od 23. srpnja 2024. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u odnosu na slijedeće pravno pitanje
„Predstavlja li odluka suda o rješavanju nekog pitanja kao prethodnog pitanja pravomoćno presuđenu stvar ili takva odluka ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno kao prethodno pitanje?“
4. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači ili ukine uz naknadu parničnih troškova.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. Pobijana presuda je povodom revizije ispitano u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnina prema izjavi od 18. lipnja 2004 potpisanoj po 1. tužitelju i tuženiku, po kojoj je tužitelj primio od tuženika 170.000,00 kn, kao i zahtjev za utvrđenjem ništetnim ugovora o kapari od 8. lipnja 2004. potpisan od 1. tužitelja i tuženika, te da predaja 170.000,00 kn od čega 90.000,00 kn gotovine a preostalu i vrijednosti materijala od strane tuženika 1. tužitelju ne predstavlja kaparu, te zahtjev za utvrđenjem da iznos od 170.000,00 kn koji je 1. tužitelj primio od tuženika od čega 90.000,00 kn u gotovini, a preostalo u vrijednosti predanog materijala ne predstavlja kaparu po osnovi kupoprodajnog ugovora.
9. Revizija je dopuštena uz obrazloženje da u pogledu pravnog pitanja za koje je dopušteno podnošenje revizije odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice pravnog shvaćanja iznesenog u odluci broj Rev 1103/2020-6 od 30. studenoga 2021.
10. Prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da je u predmetu P-6221/04 presudom od 22. ožujka 2007. odbijen tužbeni zahtjev AR (tuženika u ovoj parnici) za utvrđenjem ništetnim ugovora o kupoprodaji nekretnine koja je predmetom i ovog spora sklopljenog između tuženika UR (tužitelja u ovom sporu) i NR, ali je prihvaćen zahtjev na ime povrata daljnjeg iznosa kapare od 155.808,74 kn. Nadalje, da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-13808/10 dana 21. studenog 2011. utvrđeno da Ugovor o darovanju nekretnina od 21. rujna 2007. zaključen između UR (1. tužitelja) i URE (2. tužiteljice) gubi pravni učinak prema AR u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje potraživanja AR,
11. Prema čl. 12. ZPP:
Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.
Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.
12. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi u svojim odlukama tužbeni zahtjev tužitelja ocjenjuju neosnovanim polazeći od prethodno iznijetih činjeničnih utvrđenja pritom ocjenjujući da je iz sadržaja spisa, kao i navoda 1. tužitelja nesporno da je od tuženika primio vrijednost naznačenu u „izjavi“ dijelom u novcu, a dijelom u vrijednosti predanom materijala, dok je u pravomoćno okončanom predmetu P-6221/04 utvrđeno da se radi o kapari.
13. Međutim u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu (P-6221/04) stranke su bile ĐR (tuženik u ovoj parnici), UR (tužitelj u ovoj parnici), te ŠR, a odlučivalo se o tužbenom zahtjevu tužitelja AR za utvrđenjem da je ništav kupoprodajni ugovor zaključen **.**.2004. između UR (prodavatelja) i ŠR (kupca), te je naloženo UR da AR isplati 155.808,74 kn. Iz sadržaja izreke ne proizlazi da je ovaj iznos AR dosuđen temeljem kapare, dok iz obrazloženja te presude proizlazi da je taj iznos dosuđen po osnovi isplate razlike iznosa dvostruke kapare.
14. Prema čl. 333. st. 2. ZPP prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.
15. Imajući u vidu prethodno citirane odredbe, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.
16. U ovom postupku sud prvog stupnja je rješenjem broj: P-6799/14-16 od 21. srpnja 2015. (potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1192/16-21 od 29. siječnja 2019.) odbacio tužbu tužitelja pozivom na čl. 333. st. 2. ZPP, jer se radi o presuđenoj stvari. Pritom polaze od ocjene da je presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6221/04-19 od 22. ožujka 2007. pravomoćno odlučeno o isplati razlike dvostruke kapare, pa da je pitanje ništetnosti potvrde odnosno Izjave o kapari riješeno u tom predmetu kao prethodno pitanje.
17. Rješenjem ovoga suda Rev 1103/2020 od 30. studenoga 2021. prethodno citirane odluke nižestupanjskih sudova su ukinute uz izraženo pravno shvaćanje prema kojem je u parnici koja se vodila pred istim sudom prvog stupnja pod brojem P-6221/04 je u tom predmetu pravomoćno odlučeno o isplati razlike dvostruke kapare, dok je o pravnoj valjanosti odnosno ništetnosti ugovora o kapari odlučeno kao o prethodnom pitanju. Nadalje, da se prigovor o pravomoćno presuđenoj stvari u odnosu na prethodno pitanje ne može smatrati prigovorom u smislu odredbe čl. 333. st. 2. ZPP budući da shvaćanje suda o prethodnom pitanju izraženo u jednoj odluci ne veže sud o istom takvom pitanju u drugom predmetu.
18. U nastavku postupka nižestupanjski sudovi su meritorno odlučili o tužbenom zahtjevu tužitelja. Pritom utvrđuju odlučne činjenice prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP) polazeći od navoda stranaka u postupku (prema kojima nije sporno da je iznos kapare predan), te okolnosti da je u drugom parničnom postupku (presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P -6221/04- 19 od 22. ožujka 2007.) pravomoćno naloženo 1. tužitelju da tuženiku isplati dvostruki iznos kapare.
19. Slijedom navedenog, u ponovljenom postupku nije ostvarena procesna situacija u kojoj bi nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja polazeći od pravnog shvaćanja da je u drugom postupku predmet ovoga spora riješen kao prethodno pitanje.
20. Naprotiv, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi ocjena suda prema kojoj tužitelji nisu dokazali niti jednu zakonom propisanu pretpostavku prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao prihvatiti u smislu da bi pravni poslovi koji su predmetom pobijanja bili ništetni.
21. Stoga, je revizija tužitelja odbijena te je temeljem čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 8. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
