REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-997/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i dr. sc. Jadranka Juga članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA d.d. Zagreb, Planinska 13 A, OIB 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Lovačko društvo „ZEC“, Kršan, Istarska 5, OIB 17046847633, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3545/2025-2 od 10. listopada 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-47/2025-103 od 14. srpnja 2025., u sjednici održanoj 8. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3545/2025-2 od 10. listopada 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv- 47/2025-103 od 14. srpnja 2025.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je predlagatelj naznačio tri pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlagatelj je istaknuo i da su počinjene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i da je pogrešno primijenjeno materijalno što je dovelo do povrede temeljnog ljudskog prava, prava na pravično suđenje.
4. Predlagatelj je naznačio sljedeća pitanja:
"(1) Može li se lovoovlaštenik osloboditi od odgovornosti za štetu nastalu naletom na divljač na državnoj cesti samom činjenicom upućivanja upravitelju javne ceste zahtjeva za postavljanje zaštitne žičane ograde na tu državnu cestu?
(2) Je li na tuženiku, u situaciji kada se isti poziva na ekskulpacijski razlog zbog propusta osobe ovlaštene za upravljanje javnom cestom vezano uz nepostavljanje zaštitne žičane ograde na državnoj cesti, teret dokaza o potrebi postavljanja iste ograde na državnu cestu u smislu odredbi Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama?
(3) Ima li sud stručna znanja za utvrđivanje potrebe za postavljanjem zaštitne žičane ograde na državnu cestu?".
5. Odgovor na prvo naznačeno pitanje ovisi o činjeničnim okolnostima svakog konkretnog slučaja stoga prvo naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U odnosu na drugo naznačeno pitanje treba istaknuti da je zahtjev tužitelja odbijen jer je ostvarena pretpostavka za oslobođenje tuženika kao lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti u smislu čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO), jer je utvrđeno da je šteta nastala propustom treće osobe koji propust tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći nit otkloniti. Stoga o odgovoru na drugo naznačeno pitanje ne ovisi odluka u sporu. U odnosu na treće naznačeno pitanje, u kojem predlagatelj polazi od pogrešne i procesne i činjenične pretpostavke treba reći da o tako naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu, naime sud nije utvrdio da je potrebno postaviti zaštitnu žičanu ogradu na državnu cestu, već iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da se nesreća vjerojatno mogla izbjeći da je bila postavljena zaštitna žičana ograda. Stoga treće naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Slijedom iznesenog, u odnosu na naznačena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP te je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja trebalo odbiti sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke.
7. Predlagatelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija). Predlagatelj je istaknuo da su počinjene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo čime je došlo do povrede prava na pravično suđenje.
8. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo jer da pobijana drugostupanjska presuda nije „dovoljno dobro“ obrazložena treba istaknuti da je sud u pobijanoj presudi obrazložio žalbene navode od odlučnog značaj sukladno čl. 375. st. 1. ZPP. Osim toga, pravo na obrazloženu sudsku odluku, sadržano u čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, obvezuje sudove da obrazlože svoje odluke, ali se isto ne može tumačiti na način da su sudovi dužni dati detaljan odgovor na svaku tvrdnju (García Ruiz protiv Španjolske, 1999., st. 26.; Perez protiv Francuske, 2004., st. 81.; Van de Hurk protiv Nizozemske, 1994., st. 61.; Jahnke i Lenoble protiv Francuske, 2000.). Ovaj sud je ocijenio da je u pobijanoj presudi sud odgovorio na sve navode od odlučnog značaja. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. U postupku pred nižim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluju u postupku. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje odnosno predlagatelj nije učinio vjerojatnim mu je u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
9. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a. st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 8. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
