REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-907/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik iz Splita, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-319/2023-2 od 12. veljače 2024. kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2170/2020-18 od 28. studenog 2022. i odbačena tužba, u sjednici održanoj 8. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-319/2023-2 od 12. veljače 2024. te se predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 5.941,17 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. veljače 2018. do isplate (očitom greškom u pisanju naveden datum 15. veljače 2018.). Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.196,88 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. studenoga 2022. do isplate.

2. Drugostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke ukinuta je prvostupanjska presuda te je tužba odbačena, pod točkom II. izreke tužitelju je naloženo tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu od 448,63 EUR/3.380,18 kuna, dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2447/2024- 3 od 21. svibnja 2025., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-319/2023-2 od 12. veljače 2024. u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

„Ako je tužitelj (u pogledu istog životnog događaj) u sporu protiv RH već jednom podnio zahtjev iz članka 186.a ZPP-a radi naknade štete, pa mu se zbog proteka vremena ukaže potreba za novom tužbom (po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi samo za novo dospjelo razdoblje), mora li podnositi novi zahtjev iz članka 186.a ZPP-a, ako je pritom notorno da tuženik (RH) u drugim pravno i činjenično istovjetnim postupcima koji se temelje na istom životnom događaju - osporava osnovu takvog zahtjeva (usprkos pravomoćnim presudama među istim strankama) ili ako je to općepoznato? Je li adekvatan zahtjev iz članka 186.a ZPP-a u pogledu visine tražbine, ako on u sebi sadrži pravnu osnovu i najmanju visinu tražbine na koju je tužitelj spreman pristati za slučaj mirnog rješenja spora i mora li sud u tom slučaju meritorno odlučiti barem o visini koja je navedena u zahtjevu?

Je li pri svemu tome bitno vrijeme koje je prošlo od podnošenja prvotnog zahtjeva (ako se ništa bitno u pogledu predmetnog životnog događaja i odnosa među strankama nije promijenilo)?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju u odnosu na pravna pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže ovom sudu prihvatiti reviziju i ukinuti pobijano rješenje i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužitelj 18. ožujka 2014. Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu podnio zahtjev za mirno rješenja spora kojim je zatražio da mu tuženica plaća razliku između tržišne najamnine i zaštićene najamnine za razdoblje od 18. ožujka 2009. nadalje,

- da je navedeno Općinsko državno odvjetništvo dopisom od 27. ožujka 2014. odbilo zahtjev tužitelja,

- da je tužitelj ovom tužbom tražio od tuženice isplatu razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine za veljaču 2018.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev.

10. Drugostupanjski sud je povodom žalbe tuženice pozivom na čl. 186.a st. 1. ZPP ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu zaključivši da nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe pri tome navodeći da tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva isplatu većeg iznosa od onoga iz zahtjeva za mirno rješenje spora kao i da je tražbina čiju isplatu tužitelj traži dospjela skoro pet godina nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora.

11. U činjenično i pravno podudarnom predmetu ovog suda broj: Rev-813/2024-3 od 5. siječnja 2025. odgovoreno je na identično pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena i predmetna revizija. U tom predmetu na postavljeno pitanje odgovoreno je:

"Kod odgovaranja na revizijsko pitanje treba poći od toga da je svrha postupka iz članka 186.a ZPP izbjegavanje nepotrebnoga sudskog spora ako se on može riješiti na miran način. Zato ovaj sud smatra da se tužitelj koji je u parnici pokrenutoj tužbom sa zahtjevom za isplatu određene novčane svote prije podnošenja koje se obratio nadležnome državnom odvjetništvu sa zahtjevom iz članka 186.a ZPP, koje je zahtjev otklonilo kao neosnovan, povećao zahtjev za isplatu novčane svote, ali i je povećani tužbeni zahtjev utemeljio na istoj pravnoj osnovi kao i onaj izvorni iz tužbe, ne bi prije takve preinake bio dužan ponovno obratiti državnome odvjetništvu sa zahtjevom iz članka 186.a ZPP. No i u situaciji kakva je predmetna, kada tužitelj ne preinačuje tužbu povećanjem zahtjeva za isplatu na temelju iste pravne osnove, već po istoj osnovi podnosi protiv Republike Hrvatske novu tužbu, ali isplatu zahtijeva za drugo razdoblje, te tužbi priloži odgovor nadležnoga državnog odvjetništva na njegov zahtjev za mirno rješenje spora podnesen prije podnošenja tužbe za prijašnje razdoblje, kojim se on otklanja kao neosnovan uz shvaćanje da tužitelj ni za koje razdoblje nema pravo na isplatu, te istim shvaćanjem Republika Hrvatska već u odgovoru na tužbu ospori novi tužbeni zahtjev, valja smatrati da je tužitelj prilaganjem novoj tužbi prijašnjega odgovora na njegov zahtjev ispunio svoju obvezu iz članka 186.a ZPP odnosno da se ne mora državnome odvjetništvu prije podnošenja nove tužbe ponovno obratiti s novim zahtjevom o kojemu je ovdje riječ, jer je izvjesno da će zahtjev biti odbijen. Navedeno je odgovor na predmetno revizijsko pitanje. Naime, uz već prethodno opisanu svrhu postupka iz članka 186.a ZPP, besmisleno bi bilo inzistirati na podnošenju takvoga zahtjeva kada je poznat stav Republike Hrvatske s njim u vezi. U ovoj je parnici tuženik već u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev istim argumentima kojim ga je osporio u odgovoru na tužiteljev zahtjev prije pokretanja prethodne parnice, tužitelj je taj odgovor priložio predmetnoj tužbi, prvostupanjski je sud proveo postupak i izvođenjem dokaza utvrdio činjenice koje smatra odlučnima, pa je protivno svrsi postupka iz članka 186.a ZPP shvaćanje iz drugostupanjskoga rješenja da nakon već provedenoga postupka i donošenja meritorne odluke o tužbenome zahtjevu tužbu valja odbaciti iz razloga na koje se pozvao. Tako je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 186.a i članka 354. stavka 2. točka 14. ZPP.".

12. Stoga, prihvaćajući navedeno pravno shvaćanje ovoga suda, i prema shvaćanju ovog suda, ako je tužitelj povodom istog životnog događaja već podnio zahtjev iz čl. 186. a ZPP-a pa na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi podnosi novu tužbu samo za novo razdoblje, tužitelj se prije podnošenja nove tužbe nije dužan ponovno obratiti tuženici zbog mirnog rješenja spora u smislu čl. 186.a ZPP-a neovisno o vremenu koje je prošlo između podnošenja prvog zahtjeva za mirno rješenje spora i nove tužbe ako se ništa bitno u pogledu životnog događaja i odnosa među strankama nije promijenilo i neovisno o tome što je novom tužbom tražio veći iznos s obzirom na promijenjene tržišne okolnosti. To ujedno predstavlja i odgovor na postavljena pitanja.

13. Budući da je stoga drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 186.a st. 6. ZPP-a, što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 186.a st. 6. ZPP-a.

14. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a riješiti kao pod točkom I. izreke.

15. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 8. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil