REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5230/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DĆ ranije D, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marin Buvinić, odvjetnik u Umagu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1749/2025-2 od 29. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P- 2062/2019-48 od 30. prosinca 2024., u sjednici održanoj 8. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena prava pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1749/2025-2 od 29. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P- 2062/2019-48 od 30. prosinca 2024. temeljeći ga na odredbi čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći osam pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu kao i prigovor o povredi temeljnih ljudskih prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst i 5/14 - dalje: Ustav).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da sva naznačena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3.1. Prvo i drugo pravno pitanje koja se preispituje pravilnost utvrđenja i činjenične presumpcije da je tuženik kao banka u konkretnom ugovoru o kreditu donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do znatne neravnoteže te o obaviještenosti tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, bez da su provedeni adekvatni materijalni i personalni dokazi predloženi od strane tuženika, nisu važna pravna pitanja o kojima bi ovisio ishod ovoga spora. Naime iz pobijane odluke proizlazi da nisu izvedeni dokazni prijedlozi tuženika za saslušanjem svjedoka FĆ i KĆ na mogućnost procjene tečaja CHF te svjedoka ČĆ kao javne bilježnice, na okolnost postojanja volje za sklapanjem ugovora o kreditu. Saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati postojanje volje za sklapanjem ugovora o kreditu prije sklapanja konkretnog ugovora budući da javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, a niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III- 4223/21, U-III-3540/21 itd.). Nadalje saslušanjem predloženih svjedoka FĆ i KĆ koji su obnašali rukovodeće funkcije kod tuženika te nisu bili u neposrednom kontaktu s tužiteljem prilikom sklapanja predmetnog ugovora, ne može se utvrditi informiranost potrošača o rizicima promjene tečaja CHF, a mogućnost procjene tečaja od strane banke kao tuženika nije činjenica koja se treba dokazivati u ovom individualnom postupku. Tuženik nije u prijedlogu niti naveo, a niti dokazao, dostavom dijelova spisa iz kojih bi proizlazilo da je još neke dokazne prijedloge isticao koje je sud odbio, u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP.
3.2. Glede pitanja koja se odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP treba reći da predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da nižestupanjske presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama. Stoga o odgovoru na ta pitanja ne može ovisiti ishod ovoga spora.
3.3. U odnosu na preostala naznačena pravna pitanja pobijana odluka ne odstupa ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev- 3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odluci broj Revd-4030/2022 od 8. ožujka 2023., Revd-5607/2021 od 15. veljače 2022. i dr.) te nije riječ o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
4. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci pod točke I. izreke ovoga rješenja.
5. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno navode tuženika u prijedlogu kojima ističe da su joj osporavanim odlukama grubo povrijeđena prava na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnost i pravnu sigurnost zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava, u svezi s čl. 3., čl. 14. st. 2., čl. 26. st. 1. Ustava, ovaj sud je ocijenio da on svojim navodima iz prijedloga, kao i prilozima koje je dostavio uz prijedlog, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno kakvo temeljno pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP. Sudovi su u svojim odlukama dali dostatne i relevantne razloge s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja te se ne mogu smatrati arbitrarnima.
6. Stoga je u tom dijelu, prijedlog temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo odbaciti pozivom na odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP i odlučiti kao pod točki II. izreke.
Zagreb, 8. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
