REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-438/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić, članice vijeća i Mirjane Magud, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (nasljednice bivšeg tužitelja, sad pokojnog, AI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupane po punomoćnici Lidiji Horvat, odvjetnici u Zagrebu, Berislavićeva 12, protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Zagreb, Građansko-upravni odjel, OIB: 01252163117, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5484/2024-6 od 29. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-231/2016-33 od 31. listopada 2016., u sjednici održanoj 8. travnja 2026.
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5484/2024-6 od 29. travnja 2025., u dijelu u točke II. njezine izreke, u kojem je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na pristup sudu.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5484/2024-6 od 29. travnja 2025., u točki II. 2. njezine izreke, na temelju čl. 382. i čl. 385.a. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi osobito jer smatra da je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a praksa viših sudova nije jedinstvena (čl. 385.a. st. 1. t. 1. i 2. ZPP-a), kao i zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojih je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. ZPP-a).
2. U prijedlogu su naznačena sljedeća pravna pitanja:
''1. U slučaju kada je drugostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu, ima li stranka pravo potraživati trošak uvećan za troškove žalbenog, revizijskog i ustavnosudskog postupka, pored troškova potraživanih po zaključenju glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom, te je li sud dužan o takvom uvećanom troškovniku odlučiti prilikom ponovnog donošenja drugostupanjske odluke u ponovljenom postupku?
2. Odmjerava li sud, u slučaju ukidanja drugostupanjske odluke i vraćanja na ponovno odlučivanje, parnične troškove prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke ili prema Tarifi koja je na snazi u vrijeme donošenja posljednje drugostupanjske odluke?''.
3. Vezano za povrede temeljnih ljudskih prava navodi da joj je pobijanom odlukom o troškovima povrijeđeno i pravo na pristup sudu zajamčeno čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP), te članaka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), kao i pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju u vezi s čl. 48. st. 1. Ustava RH.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
6. U skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP-a u rješenju kojim se revizija dopušta Vrhovni sud Republike Hrvatske navest će u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava te u odnosu na koji dio odluke dopušta podnošenje revizije. Za ostala će se pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen.
7. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP -a revizijski je sud dopustio reviziju s obzirom da je tužiteljica učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred drugostupanjskim sudom, zbog osobito teške povrede odredbe parničnog postupka vezane uz primjenu odredbi čl. 154. ZPP-a, povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično (pošteno) suđenje, pravo na jednakost stranaka pred sudom, prava na pristup sudu, te zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela, zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
8. Naime, do navedenih povreda može doći u slučajevima kada stranka u postupku uspije, bar djelomično ili u cijelosti, u osnovi tužbenog zahtjeva, ali ne s cijelim iznosom, kao i u vezi s odmjeravanjem troškova postupka u slučaju kada je drugostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu i, s tim vezano pitanjem, ima li stranka pravo potraživati trošak uvećan za troškove žalbenog, revizijskog i ustavnosudskog postupka, pored troškova potraživanih po zaključenju glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom, i je li sud dužan o takvom uvećanom troškovniku odlučiti prilikom ponovnog donošenja drugostupanjske odluke u ponovljenom postupku, kao i pitanjem odmjeravanja troškova postupka, u slučaju ukidanja drugostupanjske odluke i vraćanja na ponovno odlučivanje, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke ili prema Tarifi koja je na snazi u vrijeme donošenja posljednje drugostupanjske odluke.
9. Drugostupanjski sud je odluku o troškovima obrazložio na slijedeći način:
''20. Ovaj viši sud mora odlučiti još i o u dijelu zahtjeva tužitelja za naknadom troškova postupka, to jest o onom dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, preko dosuđenih 4.615,00 kuna, a potraživao je sveukupno 20.624,50 kuna. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio visinu potrebnog troška tužitelja primjenom čl. 155. st. 1. ZPP i odredba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u verziji koja je bila na snazi u vrijeme donošenje prvostupanjske odluke 31. listopada 2016, ''Narodne novine'' broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: OT/12) i to u iznosu od 14.500,00 kuna. Tužitelj u žalbi ne osporava točnost izračuna njegovih troškova. Samo razmjer uspjeha u parnici. Sud je prvog stupnja izračunao razmjer uspjeha tužitelja na 44% dok je uspjeh tuženice odmjerio na 56%. U konačnici su razmjeri uspjeha znatno izmijenjeni pa je sad tužitelj uspio s osnovom 100% te po visini zahtjeva s 82,93% što ukupno čini uspjeh od 91,47%. Prema odredbi čl. 154. st. 2. koja je bila na snazi u vrijeme kad je sud prvog stupnja odlučivao o troškovima postupka (31. listopada 2016), ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj i umješaču razmjeran dio troškova. Pa kako je tužitelj uspio s 91,47%, prema tad važećim propisima, tuženica mu je dužna naknaditi njegov potreban trošak u tom razmjeru, a on iznosi 13.263,15 kuna. Kako je već pravomoćno dosuđen dio zahtjeva za naknadu troškova od 4.615,00 kuna, preostaje naložiti tuženici da tužitelju plati daljnjih 8.648,15 kuna, odnosno 1.147,81 eura. ''.
10. Tužiteljica u prijedlogu objašnjava da je ''sud pogrešno utvrdio da je tužitelj potraživao sveukupno 26.624,50 kuna / 3.533,68 eura pritom očigledno imajući na umu podnesak tužitelja od 5. listopada 2016. godine u kojem se navodi da tužitelj potražuje trošak prema troškovniku predanom 12. veljače 2014. godine uvećanom za daljnje troškove, u iznosu od ukupno 20.624,50 kn. Međutim, revident je nakon što je predmet vraćen Županijskom sudu u Zagrebu i nakon što je osnovan novi broj spisa, dana 2. siječnja 2025. godine dostavio sudu troškovnik iz kojeg je razvidno da na ime troškova postupka potražuje ukupno 9.937,50 eura koji uključuje, pored troškova prvostupanjskog postupka i troškove žalbenog, revizijskog i ustavnosudskog postupka, a koji sud uopće nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke o troškovima postupka. Dakle, budući da drugostupanjski sud u ponovljenom postupku donosi odluku bez prethodnog raspravljanja, revident je nakon vraćanja predmeta drugostupanjskom sudu dostavio troškovnik o kojem je sud trebao odlučiti, i to sukladno st. 2., u presudi kojom se završava postupak pred tim sudom, odnosno dakle u pobijanoj presudi. Također, revident je u navedeni troškovnik od 2. siječnja 2025. godine unio i dodatne radnje koje su nastale sve do donošenja drugostupanjske odluke te je u konačnici vrijednost boda računao prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023) (dalje u tekstu: Tarifa/23) koja je bila na snazi u trenutku podnošenja novog troškovnika prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura, a što je u skladu s čl. Tbr. 52. t. 3. Tarife.''.
11. 1. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda drugostupanjski sud je odlučujući u odbijajućem dijelu odluke o troškovima tužiteljice, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, došlo do povrede prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na pristup sudu, kao i prava na mirno uživanje vlasništva.
11. 2. Naime, donošenjem pobijane odluke o troškovima postupka drugoostupanjski je sud propustio cijeniti predstavlja li odluka o troškovima parničnog postupka ograničenje prava na pristup sudu u skladu s čl. 6. Konvencije (presuda ESLJP Zubac protiv Hrvatske, zahtjev broj 40160/12 od 5. travnja 2018.). U okolnostima navedenim u točki 10. obrazloženja tužiteljica je dokazala vjerojatnim da je imala legitimno očekivanje da će njezin zahtjev vezano za troškove postupka biti razmatran u cijelom iznosu koji je imala i potraživala, i da joj je nametnut nerazmjeran financijski teret, što u konačnici predstavlja povredu prava predlagateljice na pristup sudu i pravo na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju. (Takvo postupanje je protivno presudi Klauz protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10 od 18. srpnja 2013., Mafalani protiv Hrvatske, zahtjev broj 38765/16 od 26. rujna 2023. ESLJP).
12. Imajući u vidu da pobijana odluka u pogledu troškova parničnog postupka očito odstupa od sudske prakse ESLJP-a, Ustavnog suda RH, županijskih sudova i samog revizijskog suda i prema stajalištu ovoga suda postoji potreba da Vrhovni sud Republike Hrvatske, radi osiguravanja jednakosti svih u primjeni prava tužiteljici dopusti reviziju na temelju odredbe čl. 385. a st. 2. ZPP-a jer proizlazi vjerojatnost povrede ustavnog i konvencijskog temeljnog ljudskog prava iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava RH u vezi s čl. 6. 1. Kovencije i čl. 48. st. 1. Ustava RH u vezi s čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
13. Stoga je, u smislu citirane odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP -a, u izreci ovog rješenja određeno u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava i u odnosu na koji dio odluke je dopušteno podnošenje revizije.
Zagreb, 8. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
