Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-241/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Ani Jeleč-Pecirep, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split, OIB 56826138353, Split, Biokovska 3, protiv tuženika 1. PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. Grada Splita, OIB: 78755598868, Obala kneza Branimira 17, Split, radi isplate, odlučujući o žalbi treće tuženice SŽ protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3313/2021-47 od 6. ožujka 2025., dana 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba treće tuženice SŽ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3313/2021-47 od 6. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo toj tuženici isplatiti tužitelju iznos od 203,95 HRK/27,07 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe 13. rujna 2021. na iznos od 88,86HRK/11,79 EUR a od 22. ožujka 2022. na iznos od 115,09 HRK/15,27 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim su prvo tuženik PŽ i treće tuženica SŽ, u roku od petnaest dana na jednake dijelove dužni isplatiti tužitelju ukupan iznos od 407,91 HRK/54,14 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 177,73 HRK/23,59 EUR teče od podnošenja tužbe 13. rujna 2021. a na iznos od 230,18 HRK/30,55 EUR od 22. ožujka 2022. (točka I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na četvrto tuženika Grad Split (točka II. izreke). Ujedno, rješenjem sadržanim u izreci odbačena je tužba u odnosu na drugo tuženika GŽ.

2. Navedenu presudu pod točkom I. izreke žalbom pobija treće tuženica sadržajno zbog žalbenih razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. U ovom postupku vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1320 EUR u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP, nastavno čemu se primjenjuju pravila o postupku u sporovima male vrijednosti. Temeljem članka 467. stavak 1. i 2. ZPP presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti iz članka 354. stavka 2. ZPP (članak 365. stavak 2. ZPP), ocjena je ovog suda da prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu nije počinio niti jednu od predmetnih bitnih povreda postupovnih odredbi.

7. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava , na koji drugostupanjski sud ujedno pazi i po službenoj dužnosti u smislu naprijed navedene zakonske odredbe, dok istaknuta okolnost pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije razmatrana, imajući u vidu da zbog tog žalbenog razloga nije dopušteno pobijati presudu kojom je završen ovaj spor male vrijednosti.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja koji obavlja komunalnu djelatnost opskrbe pitkom vodom, radi isplate nepodmirenog novčanog iznosa proizišlog iz opskrbe vodom stambene zgrade u [adresa], u suvlasništvu tuženika kao većeg broja korisnika, u razdoblju od srpnja 2020. do travnja 2021., utemeljen na tvrdnji da je u tom razdoblju pružio svoju uslugu, a tuženici unatoč njegovom višekratnom pozivu za dostavu podataka radi individualiziranja obračuna utroška vode i odvodnje , nisu postigli dogovor o načinu plaćanja utužene usluge niti su tužitelja obavijestili o načinu raspodjele zajedničkog računa za obavljenu uslugu, zbog čega od njih zahtijeva plaćanje izvršene usluge na jednake dijelove.

9. Prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja da je tužitelj izvršio uslugu opskrbe pitkom vodom predmetne stambene zgrade, a da tuženici nisu podmirili ispostavljeni račun po toj osnovi u iznosu od 815,81 HRK/108,27 EUR, ocjenjuje osnovanost zahtjeva u odnosu na prvo tuženika i treće tuženicu u iznosu od 407,91 HRK/54,14 EUR kojeg su obvezni platiti na jednake dijelove odnosno svaki od po 203,95 HRK/27,07 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe na iznos od 177,73 HRK/23,59 EUR a od 22. ožujka 2022. na iznos od 230,18 HRK/30,55 EUR, što u odnosu na dio koji se odnosi na treće tuženicu iznosi 88,86HRK/11,79 EUR odnosno 115,09 HRK/15,27 EUR.

10. Kako su suvlasnici predmetne stambene zgrade obveznici plaćanja izvršene usluge kao vlasnici posebnih dijelova uspostavljenih na suvlasničkim udjelima navedene zgrade, a da pri tome, jer je riječ o više korisnika, tužitelju nisu dostavili podatke o individualiziranju obračuna utroška vode i odvodnje o načinu raspodjele zajedničkog računa za obavljenu uslugu, razmjerno količini pružene usluge za svakoga od njih, niti su postigli dogovor u tom pravcu, pravilno je prvostupanjski sud primijenjeno materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u naprijed navedenom dijelu prema broju suvlasnika koje koriste uslugu tužitelja, sukladno odredbi članka 3. stavka 6. i članka 42. stavka 1. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“, broj: 66/19.; dalje: ZVU), članka 11. stavka 1. Odluke o vodoopskrbi Grada Splita ("Službeni glasnik Grada Splita" broj 6/00, dalje: Odluka), pri tome se pravilno pozivajući i na odredbu članka 84. stavka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP), te na pravila obveznog prava o djeljivim obvezama i dijeljenju duga u smislu odredbe članka 41. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) prema kojoj – kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove i svaki od njih odgovara za svoj dio duga, sve sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe odnosno od dana kada je tuženica pala u zakašnjenje s ispunjenjem obveze, temeljem članka 29. ZOO.

11. Neutemeljeni su žalbeni razlozi treće tuženice - da ju je tužitelj, zbog svog nemara, tužio za nešto što plaća svaki mjesec u iznosu koji se odnosi na njezinu obitelj, jer je neodlučna okolnost da je plaćala onaj iznos za kojeg smatra da se odnosi na potrošnju nje i njezine obitelji, imajući u vidu utvrđeno pod točkom 10. ovog obrazloženja.

12. Slijedom naprijed navedenog, kako nije ostvaren žalbeni razlog, neosnovanu žalbu treće tuženice valjalo je odbiti, u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučiti kao u izreci, dok žalbom nepobijani dio presude (točka I. izreke u ½ koja se odnosi na prvotuženika i točka II. izreke) te rješenje sadržano u izreci, ostaju neizmijenjeni.

U Šibeniku 8. travnja 2026.

S U D A C

Ana Jeleč-Pecirep