Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž R-8/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužitelja HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koju zastupa punomoćnik ĆN, dipl.iur. kod tuženice, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-125/2024-18 od 28. studenog 2024., dana 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-125/2024-18 od 28. studenog 2024.

-potvrđuje u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja da se naloži tuženici isplatiti mu na ime naknade neimovinske štete iznos od 180,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 20. prosinca 2023. do isplate,

-preinačuje u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja da se naloži tuženici isplatiti mu na ime naknade neimovinske štete iznos od 420,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 29. ožujka 2024. do isplate na način da se taj dio tužbenog zahtjeva prihvaća i sudi:

„Nalaže se tuženici na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 420,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana, tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 746,88 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti tražio da se naloži tuženici da mu u roku od 15 dana na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 600,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2023. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa do isplate, kao i zahtjev da se naloži tuženici da mu u istom roku isplati zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 1.000,00 EUR od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 20. prosinca 2023. do isplate 16. siječnja 2024. zajedno sa zateznim kamatama. Na koncu odbijen je kao neosnovan i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

2. Protiv citirane presude i to, kako slijedi iz sadržaja žalbe, u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu naknade neimovinske štete, žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i naloži tuženici plaćanje daljnjeg iznosa naknade štete u iznosu od 600,00 EUR s pripadajućim kamatama od dana stabilizacije statusa psihičkih funkcija 29. ožujka 2024., te parničnog troška.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 600,00 EUR, proizašlu iz štetnog događaja od 26. listopada 2023., kada je napadnut na svom radnom mjestu.

6. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, pa se primjenjuju odredbe članaka 457. – 467.a ZPP, koje se odnose na spor male vrijednosti.

6.1. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, pa stoga nedopušteno tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Nadalje je istaći da iako se u predmetnom slučaju žalba podnosi (i) zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, tužitelj sadržajem žalbe ne ukazuje koju bitnu povredu odredaba postupka nalazi ostvarenom, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i utvrdio da nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredba parničnog postupka na koje se pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP.

8. U konkretnom slučaju iz razloga pobijane presude proizlazi da među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženice, kao ni činjenica da je tuženica dana 16. siječnja 2024. tužitelju isplatila na ime naknade štete iznos od 1.000,00 EUR.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka, na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Gordana Makarića, kojeg je sud prihvatio u cijelosti, a ni stranke nisu imale primjedbi na isto, utvrđeno je da je tužitelj bio izložen štetnom događaju od 26. listopada 2023., te da je na psihičkom planu prvotno razvio simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0), nastavno poremećaj prilagodbe (F43.2), uz razvoj komorbiditetnog paničnog poremećaja (F41.0). Također, da je tužitelj u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresnogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je kumulativnim efektom i dovelo do razvoja psihičkih poremećaja. Između štetnog događaja i razvoja psihičkih poremećaja da postoji izravna uzročno-posljedična veza slijedom čega je kod tužitelja došlo do povrede duševnog zdravlja.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju da se tužitelju odmjeri pravična naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 1.000,00 EUR sukladno članku 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 155/23, dalje: ZOO), pa kako je tuženica tužitelju po toj osnovi isplatila iznos od 1.000,00 EUR, to odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11. Dakle, sud prvog stupnja je, utvrdio činjenice od kojih ovisi pitanje odgovornosti za štetu te je pravilno primijenio materijalno pravo iz naprijed citiranih odredbi kada je na temelju njih zaključio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju da se tužitelju odmjeri pravična naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

11.1. Međutim, tužitelju je po ocjeni ovog suda neosnovano dosuđen prenizak iznos naknade štete.

11.2. Naime, iako Orijentacijski kriteriji nisu pravila koje sud primjenjuje automatizmom i od kojih ne bi smio odstupati, već orijentir koji mu može biti od pomoći pri ocjeni visine pravične novčane naknade, u kontekstu svih utvrđenih odlučnih činjenica u ovom predmetu, ocjena je ovog suda da utvrđeni iznos naknade štete od 1.000,00 EUR ne korespondira činjenicama ovog slučaja jer utvrđena težina povreda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u većem iznosu.

11.3. Stoga, uvažavanjem svih okolnosti konkretnog slučaja utvrđenih od strane prvostupanjskog suda, a imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka, po kojem je tužitelj pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, zatim do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna , a po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 6 tjedana, te je zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situaciji koja ga podsjeća na štetni događaj, dok duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti nema niti mu je bila potrebna tuđa pomoć, to ovaj sud, pravilnom primjenom materijalnog prava, visinu pravične novčane naknade utvrđuje u iznosu od 1.420,00 EUR, koji predstavlja adekvatnu satisfakciju za pretrpljenu povredu prava osobnosti, pa je s obzirom na nesporno isplaćeni iznos od 1.000,00 EUR, valjalo naložiti tuženici da tužitelju naknadi (i daljnji) iznos od 420,00 EUR na koji iznos teku zatezne kamate od 29. ožujka 2024. u smislu članka 1103. ZOO i članka 2. stavak 1. ZPP, dok je u preostalom dijelu, tj. za iznos od 180,00 EUR, zahtjev tužitelja neosnovan (članak 19. stavak 2. u vezi članka 1046. i članka 1100. ZOO).

12. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuž itelja i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja da se naloži tuženici isplatiti mu na ime naknade neimovinske štete iznos od 180,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 20. prosinca 2023. do isplate, potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP), a u preostalom dijelu, uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti istu presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja da se naloži tuženici isplatiti mu na ime naknade neimovinske štete iznos od 420,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 29. ožujka 2024. do isplate na način da se taj dio tužbenog zahtjeva prihvaća (članak 373. točka 3. ZPP).

13. Kako je pobijana presuda djelomično preinačena, trebalo je sukladno članku 166. stavak 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka.

14. Tužitelj je u odnosu na konačan zahtjev tužbe u odnosu na osnovu uspio sa 100%, a u odnosu na visinu uspio sa 70%, pa je njegov uspjeh 85%, dok je uspjeh tuženika 15%, slijedom čega je, po prebijanju uspjeha stranka, uspjeh tužitelja u ovom postupku 70%, te mu pripada pravo na naknadu troška.

14.1. Tužitelju je, u pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 2. i članka 155. stavak 1. ZPP, na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, sukladno navedenim odredbama kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa), valjalo kao opravdane priznati troškove za sastav odštetnog zahtjeva u visini od 50 bodova (zatraženo u tužbi), sastav tužbe u visini od 50 bodova, sastav podneska od 29. srpnja 2024. u visini od 50 bodova, zastupanja na ročištima od 7. svibnja 2024. i 24. listopada 2024. u visini od 50 bodova za svako, te za sastav žalbe u visini od 62,50 bodova, ukupno 312,50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV daje iznos od 781,25 EUR, a sve sukladno Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 32., Tbr. 46. i 54. Tarife.

14.2. Razmjerno uspjehu tužitelja od 70% istom je na teret tuženice valjalo dosuditi trošak u iznosu 546,88 EUR kojem je valjalo pribrojiti trošak vještačenja u cijelosti, tj. iznosu od 200,00 EUR, što čini sveukupan trošak postupka u iznosu od 746,88 EUR, koji mu je dužna naknaditi tuženica u roku od 15 dana.

14.3. S druge strane valjalo je kao neosnovan odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav podnesaka od 23. travnja 2024., 6. svibnja 2024., 8. svibnja 2024. i 9. svibnja 2024., jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, budući da je medicinsku dokumentaciju tužitelj bio dužan dostaviti već uz tužbu, a zamjeničku punomoć i uplatnicu (bez poziva suda), isti je mogao dostaviti i bez sastavljanja podneska (članak 155. stavak 1. ZPP). Također je trebalo kao neosnovan odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška kojeg je isti zatražio imajući u vidu vrijednost predmeta spora do konačnog uređenja tužbe, tj. do smanjenja tužbenog zahtjeva, jer tužitelj za radnje poduzete prije smanjenja zahtjeva nema pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, već upravo prema vrijednosti predmeta spora smanjenog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-216/2021).

15. U nepobijanom dijelu kojim je odbijen zahtjev za zateznu kamatu u razdoblju od 20. prosinca 2023. do 28. ožujka 2024., kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na nesporno plaćeni iznos naknade štete, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 8. travnja 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić Brčić