Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-26/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćniku Tonč iju Ravliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ravlić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-1505/2022-17 od 28. veljače 2024., 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-1505/2022-17 od 28. veljače 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku, u roku 15 dana, isplatiti tužiteljici, na ime razlike plaće za razdoblje od lipnja 2017. do 9. siječnja 2021., 911,01 Eur bruto sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (toč. I) te je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.031,25 Eur sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate (toč. II).

2. Tuženik je podnio prijedlog za donošenje dopunske presude, podredno žalbu, navodeći kako sud nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva u pogledu iznosa od 1.031,25 Eur sa zateznim kamatama, no prvostupanjski je sud rješenjem broj Pr- 1505/2022-19 od 22. siječnja 2025. pravomoćno odbio prijedlog za donošenjem dopunske presude uz obrazloženje da će o tim navodima odlučiti ovaj sud. Tuženik presudu pobija iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114 /22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), predlažući preinačiti ju u njegovu korist, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće i naknade plaće za razdoblje od srpnja 2017. do siječnja 2021., time da visina obračunata po tuženiku tijekom postupka, nije sporna, već je sporna osnova, odnosno pripada li tužiteljici dodatak na plaću s osnove posebnih uvjeta rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljude na prekovremeno odrađene sate ili samo na redovan rad.

6. Iz stanja spisa predmeta i prvostupanjske presude, proizlazi:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinska sestra;

- da je tuženik tužiteljici obračunavao i isplaćivao dodatak s osnove posebnih uvjeta rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljude samo za dio odrađenih sati a ne za sve, slijedom čega joj je pogrešno obračunavao i isplaćivao naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, neradnih dana, blagdana i bolovanja;

- da je prema izračunu koji je suglasnošću stranaka izvršio tuženik, tužiteljici, u utuženom razdoblju manje isplaćeno ukupno 911,01 Eur (6.864,00 Kn);

- da je tužiteljica prvotno tražila isplatu 14.000,00 Kn (1.858,12 Eur), a nakon što je tuženik dostavio izračun, podneskom od 20. prosinca 2023. traži isplatu 911,01 Eur (6.864,00 Kn);

- da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, zatraživši da sud djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva uzme u obzir prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u postupku i odlučivanja o troškovima postupka.

7. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev radi isplate dodataka na prekovremene sate i razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od srpnja 2017. do siječnja 2021. u iznosu od 911,01 Eur, pozivom na odredbe čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 143/13, dalje KU/13) odnosno odredbe čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 29/18, dalje: KU/18), čl. 57. KU/13 odnosno čl. 54. TKU/17, čl. 59.a Dodatka I KU (Narodne novine broj 96/15), budući je sud prvog stupnja utvrdio kako tuženik tužiteljici dodatak na plaću s osnove posebnih uvjeta rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljude, nije obračunao i isplatio na prekovremeno odrađene sate. Također, kako joj posljedično tomu pripada i razlika naknade plaće za godišnji odmor, obzirom da se ista obračunava kao prosjek tri prethodno isplaćene plaće odnosno razlika naknade za bolovanje.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navode, te sukladno odredbama čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud ne nalazi da je donošenjem iste i u postupku koji joj je prethodio prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Isto tako, ne nalazi ni da je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koju ističe tuženik, budući presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

9. Neosnovani su i navodi tuženika, kako su protivno odredbama čl. 348. st. 1. ZPP, uputom, sadržanom u presudi prvog stupnja, stranke upućene da žalbu mogu podnijeti u roku od 8 dana, budući je naveden rok od 15 dana.

10. Nadalje, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud, pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.

11. Naime, prema odredbama čl. 91. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14, 127/17 i 98/19 dalje ZR/14 –dalje ZR) plaćom se podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća kao i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, a prema odredbama čl. 94. istog, propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

12. Čl. 51. st. 9. KU/13 a isto tako i čl. 49. st. 9 KU/18 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

13. Prema odredbama čl. 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18 radnicima koji obavljaju poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada, a odredbama čl. 59. KU/13, odnosno čl. 57. st. 1. KU/18 propisano je uvećannje zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

14. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. pod brojem Su-IV-56/19-18 zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl . 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu koje je pravno shvaćanje izraženo brojnim odlukama tog suda (Rev-4911/2019, Rev- 2150/2019, Rev-2861/2018 i dr). Iako se ovo pravno shvaćanje odnosi na odredbe KU/13, primjenjivo je i na razdoblje važenja KU/18 koji ta prava regulira na identičan način kao i KU/13.

15. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima u bitnom upire kako tužiteljici ne pripada pravo na naprijed navedene dodatke za prekovremeno odrađene sate, tumačeći odredbe kolektivnog ugovora u svoju korist , a neosnovano se poziva i na Zaključke povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora br. 58., 95,. 106., 134. i 152. koji su zaključci doneseni prije nego je VSRH zauzeo navedeno pravno shvaćanje.

16. Nadalje, neosnovani su i žalbeni navodi kojima tuženik pobija odluku o troškovima postupka.

17. Naime, tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b. ZPP, budući tuženik raspolaže podacima o njenom radu potrebnim za izračun utuženog potraživanja, te nije bila u mogućnosti postaviti određen tužbeni zahtjev dok te podatke ne dostavi, radi čega je zatražila od suda naložiti tuženiku dostavu potrebnih podataka, nakon dostave kojih i provedenog vještačenja će urediti tužbeni zahtjev.

18. U takvoj situaciji postavljenjem uređenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 911,01 Eur/6.864,00 Kn), umjesto inicijalno navedenog od 14.000,00 Kn (1.858,12 Eur), tužiteljica nije djelomično povukla tužbeni zahtjev, već ga je uredila nakon što je tuženik dostavio potrebne podatke i sam izvršio obračun utuženog potraživanja.

19. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja trebao donijeti primjenom odredaba čl. 154. st. 2. ZPP, jer tužiteljica nije u postupku djelomično uspjela, već u cijelosti, kako je to utvrdio i prvostupanjski sud, pa je odluku pravilno donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

20. Kako tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke kako u pogledu odluke o glavnoj stvari tako i odluke o troškovima postupka, to je, temeljem odredaba čl. 368. st. 1. ZPP žalba odbijena a prvostupanjska presuda potvrđena.

21. Temeljem odredaba čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika radi nakade troška žalbe, budući sa žalbom nije uspio.

U Šibeniku, 8. travnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Ćurko Ventrić