Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-371/2025-2

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku kao drugostupanjski sud, po sucu Ljudevitu Zoričiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Željko Lubina i Jelena Mandarić, odvjetnici u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-301/23-10 od 24. veljače 2025. godine, dana 8. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-301/23-10 od 24. veljače 2025. godine u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženoj da tužitelju isplati iznos od 37,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi na taj iznos teku od dana 10. travnja 2020. godine do isplate.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i u pobijanom odbijajućem dijelu (dio točke I. izreke) potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn -301/23-10 od 24. veljače 2025. godine.

III. Uvažava se djelomično žalbe tužene i preinačava presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-301/23-10 od 24. veljače 2025. godine u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženoj da tužitelju isplati iznos od 37,84 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos po važećoj stopi teku od dana 10. travnja 2020. godine do isplate na način da se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da tužitelju isplati iznos od 75,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od 10. travnja 2020. godine do isplate, dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, te je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 276,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje pak na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate.

2. Protiv te presude žalbe su izjavili i tužitelj i tužena.

2.1. Kako tužitelj u žalbi ne navodi u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) uzima se da ju pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, odbijajući dio tužbenog zahtjeva sadržan u točci I. izreke prvostupanjske presude kao i u odluci o troškovima postupka, a kao žalbene razloge tužitelj navodi bitnu povredu odredba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti prihvati i dosudi tužitelju ukupno zahtijevane troškove postupka.

2.2. Tužena pobija prvostupanjsku presudu u dosuđenom dijelu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud u pobijanom dijelu presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja te tuženoj dosudi ukupno zahtijevani trošak postupka.

2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Žalba tužitelja nije osnovana dok je žalbe tužene djelomično osnovana.

4. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, pa se primjenjuju odredbe članaka 457. – 467.a ZPP, koje se odnose na spor male vrijednosti.

5. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. tog zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP, pa tužitelj nedopušteno pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega nisu od utjecaja na zakonitost odluke navodi žalitelja (i tužitelja i tužene) o činjenicama koje nisu utvrđene ili su pogrešno utvrđene u ovom postupku, kao ni razlozi žalbi koji upiru na eventualnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena nadoknadi štetu koju je pretrpio zbog neutemeljenog boravka u pritvoru (jedan dan) i to 6. svibnja 2010. godine u iznosu 345,29 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. svibnja 2010. godine do isplate.

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06 i 110/07, dalje: ZKP/97) te je protiv njega pred Županijskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem K-13/18 vođen kazneni postupak u kojem je presudom od 16. listopada 2018. pravomoćno oslobođen optužbe;

- da je tužitelj bio u pritvoru od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013., odnosno ukupno 1240 dana;

- da se tužitelj 10. travnja 2020. obratio zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sukladno članku 495. stavak ZKP/97 čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe;

- da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora za svaki dan koji je proveo u pritvoru zatražio isplatu iznosa od 500,00 kuna, odnosno 66,36 eura po danu sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dana provedenog u pritvoru do isplate;

- da je Ministarstvo pravosuđa u dopisu KLASA: UP/I-702-03/20-01/52 od 2. veljače 2023. odgovorilo na zahtjev tužitelja i priznalo mu štetu u iznosu od 46.078,40 eura za ukupno 1240 dana što po danu iznosi 37,16 eura.

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica te uzimajući u obzir iskaz tužitelja iz predmeta poslovni broj Pn-269/2023 prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju na temelju članka 480. stavak 1. u vezi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) pripada naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu 75,00 eura za jedan dan (6. svibnja 2010.) neutemeljenog boravka u pritvoru, a da je neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu 270,29 eura.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja ni tužene da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

10. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno ni da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP.

11. Tužitelj u žalbi u najvećem dijelu presudu suda prvog stupnja pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP, pa valja ponoviti da u ovom sporu male vrijednosti nije dopušteno osporavati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, niti je dopušteno isticati relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka, a što znači da ovaj sud, povodom izjavljene žalbe, nema pravne ovlasti intervenirati u utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu niti ispitivati da li je ostvarena koja od relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tužitelj, nego samo ispituje da li je na činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja pravilno primijenjeno materijalno pravo te da li je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog kojih je dopušteno izjaviti žalbu u sporu male vrijednosti.

11.1. Žalbeni navod tužitelja kojim ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odbio dokazni prijedlog saslušanja tužitelja te nije pribavio ni izvršio uvid u spise predložene od strane tužitelja, a koji navodi ukazuju na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 220. stavkom 2. ZPP, a ne neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, nisu ispitivani jer sukladno članku 467. stavku 1. ZPP zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP presuda u sporu male vrijednosti ne može se s uspjehom pobijati.

12. U odnosu na žalbu tužene valja reći da nije posebno razmatran žalbeni navod tužene da punomoćnik tužitelja nije imao valjanu punomoć za zastupanje u ovom predmetu, a što bi predstavljalo bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP, međutim, prema članku 354. stavak 3. ZPP takvu žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, dakle tužitelj.

13. Tužena u žalbi ističe, a što je isticala i tijekom prvostupanjskog postupka, da je tražbina tužitelja zastarjela budući da je zahtjev za mirno rješenja spora tužitelj podnio 10. travnja 2020., da je tužbu mogao podnijeti protekom roka od tri mjeseca, dakle 10. srpnja 2020., a kako je tužbu podnio tek 9. lipnja 2023. godine, to da je protekao zastarni rok od tri godine i tražbina tužitelja je u cijelosti zastarjela.

14. Člankom 477. stavak 1. ZKP/97 propisano je da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda.

15. Člankom 477. stavak 2. ZKP/97 propisano je da se oštećenik prije podnošenja tužbe za naknadu štete dužan obratiti sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

16. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-679/18 od 17. prosinca 2019. zaprimio 3. siječnja 2020., te je 10. travnja 2020. podnio zahtjev za mirno rješenje spora, tj. postupio je u skladu s člankom 477. stavak. 2. ZKP/97.

17. Člankom 478. stavak 1. ZKP/97 propisano je da ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete.

18. Člankom 478. stavak 2. ZKP/97 propisano je da dok traje postupak iz stavka 1. ovog članka, ne teče zastara predviđena u članku 481. stavku 1. ovoga Zakona.

19. Člankom 238. stavak 2. ZOO propisano je da ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

20. Dakle, članak 478. stavak 2. ZKP/97 jasno propisuje da podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a koje su posljedice zastoja na računanje rokova zastare propisuje citirani članak 238. stavak 2. ZOO.

21. Slijedom tih odredbi proizlazi da zastarijevanje koje je počelo teći prije nego je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a koji je zahtjev zaustavio daljnji tijek zastare, nastavilo je teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva (ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1081/13 -2 od 3. siječnja 2017. i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 660/2024 od 15. svibnja 2024.).

22. U okolnostima konkretnog slučaja to znači da je zastara počela teći 3. siječnja 2020. (kada je tužitelj zaprimio odluku kojom je pravomoćno oslobođen optužbe), do zastoja zastare došlo je 10. travnja 2020. (kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora) i zastara je nastavila teći 10. srpnja 2020. (nakon što je protekao rok od 3 mjeseca iz članka 478. stavak 1. ZKP/97). Prema tome, zastara je nastupila 3. travnja 2023., a tužitelj je tužbu podnio 9. lipnja 2023 godine.

23. Međutim, kako nije sporno da je tužena dopisom od 2. veljače 2023. djelomično priznala zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 eura po danu, to je za taj iznos, sukladno članku 240. stavak 1. ZOO, nastupio prekid zastare, koja je ponovno počela teći od dana priznanja, dakle od 2. veljače 2023. (članak 245. stavak 2. ZOO), pa za taj iznos od 37,16 eura tražbina tužitelja nije zastarjela.

24. Dakle, zastarjela je tražbina tužitelja u preostalom dijelu zahtjeva koji je dosuđen prvostupanjskom presudom (u iznosu 37,84 eura sa zateznima kamatama tekućim od 10. travnja 2020.), pa je u tom dijelu osnovana žalba tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

24.1. I preostali iznos koji je tužitelj zatražio tužbenim zahtjevom, a koji je odbijen prvostupanjskom presudom (iznos od 270,29 eura i tražene zatezne kamate) je također zastario, pa kako je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tom dijelu tužbenog zahtjeva, u skladu s odredbom čl. 368. st. 2. ZPP presuda prvostupanjskog suda je i u tom dijelu potvrđena.

25. Na pravičan iznos naknade štete tužitelju koji nije u zastari pripada zakonska zatezna kamata od dana kada je postavljen zahtjev za mirno rješenje spora i teče do isplate (članak 1103. ZOO).

26. Slijedom svega ranije navedenog valjalo je na temelju članka 368. stavak 1. i 2. ZPP kao neosnovane odbiti žalbu tužitelja i djelomično žalbu tužene i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u točkama I. i II. izreke ove presude, te djelomičnim uvažavanjem žalbe tužene temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu kao u točci III. izreke ove presude.

27. Kako je u ovom žalbenom postupku djelomično preinačena prvostupanjska presuda to je ovaj sud temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP odlučio o troškovima cijelog postupka, čime je izmijenjena odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka sadržana u točci II. izreke pobijane presude.

27.1. Prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP, uspjeh tužitelja je djelomičan, tužitelj je uspio sa svega 10,76% svog zahtjeva po visini, uz osnovu, to bi bilo 55,38%, a tužena sa 44,62%, pa kad se oduzme uspjeh tužene od uspjeha tužitelja razliku od 10,76% iznosa ukupnog opravdanog troška tužitelja bi trebala naknaditi tužena. No, kada se uzme u obzir da je trošak žalbenog postupka djelomično opravdan tuženoj, jer je djelomično uspjela sa žalbom, dok sa žalbom nije uspio tužitelj, konačni uspjeh stranaka u ovom sporu je, glede odluke o troškovima cijelog postupka skoro podjednak, pa je o tom zahtjevu stranaka ovaj sud odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP, da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a što je i pravično obzirom na legitimna očekivanja tužitelja spram tužene kao tijela vlasti, ali i činjenice da je tužitelj, po stavu ovog suda, bespotrebno, suprotno načelu ekonomičnosti, uzrokovao troškove postupaka postavljajući zahtjev za naknadom štete, ne za cijelo vrijeme neopravdanog boravka u istražnom zatvoru u jednom postupku, već pojedinačne, zahtijevajući naknadu u pojedinom postupku za jedan dan boravka, te time uzrokujući neopravdano znatne troškove postupka, svakako sebi, ali i suprotnoj strani.

U Šibeniku 8. travnja 2026. godine

S U D A C

Ljudevit Zoričić