Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-981/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, po sucu pojedincu Goranu Stošiću, u pravnoj stvari tužiteljice CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Pauli Krajinović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćniku Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-843/2025-10 od 15. srpnja 2025. godine u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, dana 8. travnja 2026. godine

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se u toč. III. izreke potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-843/2025-10 od 15. srpnja 2025. godine.

II. Zahtjevi tuženika i tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđeno je da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke dio članka 2. Ugovora o kreditu br. 3208897915/07, potvrđen i solemniziran po javnom bilježniku Zdenku Fridu iz Zagreba, posl. br. OV - 11473/07, sklopljen između stranaka koji se poziva na primjenu naknada i troškova u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora, i to u dijelu kojim je ugovorena jednokratna naknada za obradu kredita, a koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifa naknada za usluge Kreditora“.

1.1. U toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 479,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. svibnja 2007. godine do isplate, dok je u toč. III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu 966,36 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 15. srpnja 2025. godine do isplate. U toč. IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

2. Žalbu je podnio tuženik protiv toč. III. izreke pobijajući je iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) predlažući da se prvostupanjska odluka u tom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu u osporenom dijelu.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i u pobijanom dijelu potvrdi prvostupanjska odluka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. ZPP u vezi članka 37. i 40. ZPP. Navedene tvrdnje žalitelj obrazlaže time da je vrijednost predmeta spora u ovoj parnici utvrđena u previsokom iznosu (1.806,23 EUR) obzirom na to da kondemnatorni tužbeni zahtjev glasi na isplatu iznosa 479,00 EUR pa da je na taj način i povrijeđena ravnoteža između stranaka u situaciji u kojoj tužitelj potražuje iznos od 479,00 EUR a odmjerava mu se trošak postupka u dvostruko višem iznosu.

5.1. U ovoj parnici tužiteljica je pored kondemnatornog zahtjeva za isplatom podnijela i deklaratorni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovorenu jednokratnu naknadu za obradu kredita. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci pravilno su primijenjene odredbe članka 37. st. 1. ZPP i čl. 40. st. 2. i 3. ZPP. Tužiteljica je već u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu 1.806,23 EUR te je prvostupanjski sud svojim raspravnim rješenjem pravilno provjerio točnost naznačene vrijednosti predmeta spora i utvrdio je upravo u navedenom iznosu koji je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, adekvatan vrijednosti postavljenih zahtjeva.

5.2. Na izloženi način nije povrijeđena ravnoteža parničnih stranaka kao što se tvrdi u žalbi, jer je utvrđena vrijednost predmeta spora u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevima koji se odnose na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe i na isplatu te se na ovaj način ne nameće prekomjeran teret žalitelju.

6. Žalbom se, nadalje, tvrdi da je odluka o troškovima nezakonita jer tužiteljica nije popis zatraženog troška postupka podnijela preko sustava e - komunikacije pa da se, stoga, žalitelj nije mogao upoznati sa sadržajem zatraženog troška postupka i očitovati na isto.

6.1. Sukladno članku 164. st. 3. ZPP zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima a iz spisa predmeta i pobijane odluke je razvidno da je tužiteljica podneskom predanim na ročištu glavne rasprave zatražila naknadu parničnog troška. U smislu citirane odredbe tužiteljica je mogla i usmeno na zapisnik zatražiti specificirani i određeni trošak. O naknadi troškova sud odlučuje na zahtjev stranke, bez raspravljanja (čl. 164. st. 1. ZPP) pa se, stoga, u pogledu odlučivanja o troškovima ne primjenjuje načelo kontradiktornosti niti se u smislu citirane odredbe zahtjev za naknadom parničnog troška dostavlja protivnoj stranci na očitovanje.

7. Žalitelj, nadalje, nije u pravu kada u žalbi navodi da su troškovi sastava podneska tužitelja od 15. travnja 2025. godine i zastupanja na pripremnom ročištu od 7. svibnja 2025. godine priznati u previsokom iznosu. Sud je pravilno primijenio Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 128/23, dalje; Tarifa) kada je za podnesak od 15. travnja 2025. godine priznao iznos od 100 bodova, jer se radi o obrazloženom podnesku, dok je u odnosu na zastupanje na pripremnom ročištu 7. svibnja 2025. godine pravilno primijenio Tbr. 9. toč. 1. Tarife jer se na istom raspravljalo o glavnoj stvari.

8. Neosnovane su i daljnje tvrdnje da je sud pogriješio kada je tužiteljici priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude jer prema stajalištu žalbe taj trošak nije potreban. Pristupanje ročištu objave presude dovodi do određenih procesnopravnih posljedica glede učinaka dostave presude i istim se osigurava pravo pristupa sudu pa je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je i taj trošak priznao kao opravdan.

9. Prema tome sud je pravilno primijenio čl. 154. i 155. ZPP pa kako niti ispitivanjem pobijane odluke u smislu članka 365. st. 2. ZPP nisu utvrđene povrede ni propusti na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem članka 380. toč. 2. ZPP riješeno kao u toč. I. izreke.

10. Žalitelj nije uspio u žalbi pa je njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka odbijen temeljem članka 166. st. 1. ZPP u vezi članka 154. st. 1. ZPP. S druge pak strane zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu nije bio potreban radi donošenja odluke povodom žalbe, pa je o istom odlučeno temeljem članka 155. st. 1. ZPP.

11. Slijedom izloženog riješeno je kao u toč. II . izreke, dok je u nepobijanom dijelu (toč. I., II. i IV. izreke) prvostupanjsku odluku valjalo ostaviti neizmijenjenom.

U Šibeniku 8. travnja 2026. godine

S U D A C

Goran Stošić