Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljene. pravne osobe Simental-commerce d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe HV, zastupani po branitelju Vladimiru Burić, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 224. stavka 1. točke 29. i stavka 2. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj: 66/2019, 84/2021, 47/2023), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Služba inspekcije zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 25. srpnja 2025., broj: Pp-1267/2025-4, na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Služba inspekcije zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom 1. okrivljena pravna osoba Simental-commerce d.o.o. i 2 okrivljenik odgovorna osoba HV,su na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 224. stavka 1. točke 29. i stavka 2. Zakona o vodama, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da djelo, koje se okrivljenicima stavlja na teret, a na način kako ga je opisao tužitelj, po propisu nije prekršaj.
2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, navodeći da odredbu članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona obzirom da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, presuda uopće nema razloga i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ti razlozi su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Sud je oslobodio okrivljenike u fazi ispitivanja optužnog prijedloga temeljem čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, navodeći u obrazloženju da optužni prijedlog ne sadrži provedbeni propis, nije naveden članak 70. stavak 4. i 6. Pravilnika o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (Narodne novine broj: 26/2020), te da se radi o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme koja u svom sadržaju dopunjuje biće prekršajnog djela. Sud nije smio donijeti oslobađajuću presudu nego je trebao vratiti optužni prijedlog na dopunu sukladno članku 161. stavak 4. Prekršajnog zakona ili odbaciti optužni prijedlog ukoliko tužitelj u roku od 8 dana na nadopuni optužni prijedlog. Onemogućavanjem ispravke optužnog prijedloga neopravdano je aktiviran učinak pravomoćnosti i načela ne bis in idem što je u suprotnosti s načelom zakonitosti.
4. Žalba je neosnovana.
5. Rješavajući o žalbi, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smislu navoda žalbe i odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona i utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti su povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika te da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, niti su počinjene povrede na koje žalitelj ukazuje.
6. Suprotno žalbenim navodima u pogledu povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona, prvostupanjski je sud, jasno i bez ikakvog proturječja iznio razloge zbog kojih smatra da djelo za koje je protiv okrivljenika podnesen optužni prijedlog ne ispunjava biće prekršaja iz članka 224. stavka 1. točke 29. i stavka 2. Zakona o vodama. Ne radi se o bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka ukoliko se tužitelj ne slaže s takvom odlukom prvostupanjskog suda. Stoga, po ocjeni ovog suda, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni te je ocijenjeno da žalba tužitelja zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.
7. Nadalje, suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da djelo opisano u optužnom prijedlogu ne ispunjava biće prekršaja iz članka 224. stavka 1. točke 29. i stavka 2. Zakona o vodama, za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
8. Naime, izrekom pobijane presude okrivljenici su oslobođeni od optužbe da bi pri obavljanju registrirane djelatnosti iz skupine klaonice u vremenskom razdoblju od početka obavljanja djelatnosti do 1. listopada 2024. ispuštali industrijske otpadne vode, bez ishođene vodopravne dozvole za ispuštanje industrijskih otpadnih voda iz internog odvodnog sustava sa lokacije klaonice Simental-commerce d.o.o., Ulica Fra Grge Martića 27, Tenja, u individualni sustav javne odvodnje, a što je utvrđeno neposrednim inspekcijskim nadzorom obavljenim dana 1. listopada 2024., na lokaciji Simental-commerce d.o.o., Ulica Fra Grge Martića 27, Tenja.
9. Odredbom čl. 224. st. 1. t. 29. i st. 2. Zakona o vodama je propisano da će se kazniti za prekršaj pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi ako ispušta otpadne vode bez akta iz čl. 165. ovoga Zakona, a čl. 165. istog Zakona je propisano da je vodopravna dozvola potrebna za svako ispuštanje otpadnih voda za koje se propisom iz čl. 70. st. 4. ovoga Zakona propisuju granične vrijednosti emisija, dok je čl. 70. st. 4. istog Zakona propisano da ministar pravilnikom propisuje granične vrijednosti emisija otpadnih voda iz st. 2. ovoga članka (industrijskih otpadnih voda prije njihova ispuštanja u građevine za javnu odvodnju ili u individualni sustav odvodnje i svih pročišćenih ili nepročišćenih otpadnih voda koje se ispuštaju u vode). Ovim se pravilnikom propisuju i: ispuštanja koja su izuzeta od primjene graničnih vrijednosti emisija, ispuštanja koja su isključena iz obveze iz čl. 75. st. 1. ovoga Zakona, pretpostavke za privremeno dopuštenje ispuštanja otpadnih voda iznad propisanih količina i graničnih vrijednosti emisija, mjerila i pretpostavke za prikupljanje, pročišćavanje i ispuštanje komunalnih otpadnih voda, pretpostavke za iznimno dopuštena ispuštanja otpadnih voda u podzemne vode, mjerila za određivanje mjesta ispuštanja oborinskih voda te način ispuštanja oborinskih voda.
10. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da prekršaj iz članka 224. stavka 1. točke 29. Zakona o vodama ima blanketni karakter, budući da se prekršajna odgovornost veže uz ispuštanje otpadnih voda bez akta iz članka 165. istoga Zakona, a obveza ishođenja tog akta ovisi o tome jesu li za konkretno ispuštanje posebnim provedbenim propisom, donesenim na temelju članka 70. stavka 4. Zakona o vodama, propisane granične vrijednosti emisija.
11. Stoga je za pravilno i potpuno činjenično određenje terećenog prekršaja nužno da iz činjeničnog opisa proizlazi ne samo da je došlo do ispuštanja otpadnih voda bez vodopravne dozvole, već i da se radi o ispuštanju za koje su, sukladno odgovarajućem provedbenom propisu, propisane granične vrijednosti emisija.
12. U konkretnom slučaju, u činjeničnom opisu optužnog prijedloga nije naznačen provedbeni propis kojim su propisane granične vrijednosti emisija za predmetno ispuštanje, niti su navedene odlučne činjenice iz kojih bi proizlazilo da se radi o ispuštanju koje podliježe takvom režimu. Time u činjeničnom opisu nedostaje jedno od zakonskih obilježja terećenog prekršaja, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da djelo, na način kako je opisano, po propisu nije prekršaj.
13. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je bio ovlašten, u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona donijeti oslobađajuću presudu ako utvrdi da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret po propisu nije prekršaj. U situaciji kada iz činjeničnog opisa ne proizlaze sva zakonska obilježja terećenog prekršaja, ne radi se o nedostatku koji bi se mogao otkloniti pukom formalnom dopunom, već o izostanku odlučnih činjenica koje čine biće prekršaja.
14. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi da je sud trebao vratiti optužni prijedlog na dopunu ili ga odbaciti, niti je donošenjem oslobađajuće presude povrijeđeno načelo zakonitosti.
15. Slijedom navedenog, budući da žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 8. travnja 2026.
Zapisničar :
predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
