Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6567/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĆB, zbog prekršaja iz članka 86. stavak 1. točka 57. i članak 88. stavak 1. točka 7. Zakona zaštiti životinja (''Narodne novine broj: 102/17, 32/19, 78/2024), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Pp-3623/2024-5 od 15. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenika ĆB, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik ĆB

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

zbog prekršaja pod točkom I. izreke, da je tijekom kolovoza 2024. na lokaciji Novi Glog, Sveti Ivan Žabno držao ženku pasmine belgijski ovčar starosti 4 godine, označenu mikročipom 191100002275551, a koju je razmnožio te je ista oštenila 9 štenadi bez rješenja nadležnog tijela Ministarstva poljoprivrede za uzgoj kućnih ljubimaca jer je do razmnožavanja došlo budući ženka koja nije sterilizirana boravi u boksu s mužjakom belgijskog ovčara,

dakle, kao fizička osoba posjednik pasa, uzgaja kućne ljubimce namijenjene prodaji bez rješenja nadležnog tijela,

pa da je time počinio prekršaj iz članka 86. stavak 1. točka 57. Zakona o zaštiti životinja.

II. Uslijed odluke iz točke I. izreke, žalba okrivljenika je bespredmetna u odnosu na djelo prekršaja iz točke I. izreke pobijane presude.

III. U povodu žalbe okrivljenika ĆB, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci prekršaja činjenično opisanog pod točkom II. izreke, na način da se taj prekršaj pravno označava kao prekršaj iz članka 88. stavak 3. u vezi stavka 1. točka 7. Zakona zaštiti životinja (''Narodne novine broj: 102/17, 32/19, 78/2024), i u novčanoj kazni tako da se okrivljenom ĆB za navedeni prekršaj primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 100,00 (sto) eura, koju je dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u navedenom roku okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

IV. U ostalom dijelu odbija se žalba okrivljenika ĆB kao neosnovana te se prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje.

V. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura koji je dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik ĆB proglašen je krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 2000,00 eura zbog prekršaja iz članka 86. stavka 1. točke 57. i članka 88. stavka 1. točke 7. Zakona o zaštiti životinja, činjenično opisanih u izreci pobijane odluke pod točkama I. i II.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura.

3. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog izrečene prekršajnopravne sankcije, ističući da prekršaje ne namjerava ponoviti, da su psi dobro zbrinuti te da mjesečno troši oko 200 eura na njihovu hranu i ostale potrebe. Moli sud da uzme u obzir njegove obiteljske i imovinske prilike, kao i činjenicu da do sada nije kažnjavan za ovakvu vrstu prekršaja, te da prekršaj nije počinio s namjerom stjecanja imovinske koristi.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.

5. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocijenio je da je u odnosu na djelo opisano pod točkom I. prvostupanjski sud povrijedio na štetu okrivljenika odredbu prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo činjenično opisano pod navedenom točkom nije prekršaj.

6.1. Naime, okrivljeniku se stavlja na teret da je počinio prekršaj činjenično opisan u izreci ove presude iz članka 86. stavak 1. točka 57. (ispravno članak 86. stavak 3. u vezi stavka 1. točka 57.) Zakona o zaštiti životinja.

6.2. Odredbom članka 86. stavak 3. u vezi stavka 1. točka 57. Zakona o zaštiti životinja propisano je kažnjavanje fizičke osobe ako uzgaja kućne ljubimce namijenjene prodaji bez rješenja (članak 54. stavak 1.). Članak 54. stavak 1. Zakona o zaštiti životinja propisuje da uzgoj kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji ne može započeti bez rješenja o registraciji.

6.3. Međutim, takav opis djela sadržan u izreci pobijane presude ne sadrži sva bitna zakonska obilježja prekršaja iz gore citirane zakonske odredbe, a koje odlučne činjenice tužitelj nije naveo niti u optužnom prijedlogu. Naime, u činjeničnom opisu prekršaja nije navedeno da su kućni ljubimci bili namijenjeni prodaji.

6.4. Zakonski opis i pravna kvalifikacija prekršaja moraju biti podvedeni pod odlučne činjenice sadržane u činjeničnom opisu. U nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata prekršaja, opisano djelo nije prekršaj.

6.5. Stoga, kako izreka pobijane presude u točki I ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz članka 86. stavka 3. točka 57. Zakona o zaštiti životinja, ovaj sud je u povodu žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona presudu preinačio i okrivljenika zbog prekršaja za koji se optužuje pod tom točkom I., na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio optužbe.

6.6. Uslijed ove odluke, žalba okrivljenika postala je bespredmetna u odnosu na djelo prekršaja opisano pod točkom I. izreke.

7. Rješavajući dalje predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbi, u odnosu na prekršaj opisan pod točkom II. izreke, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika povrijedio materijalno prekršajno pravo time što je odlukom o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu i okrivljeniku za prekršaj iz čl. 88. st. 3. u vezi st. 1. t. 7. Zakona o zaštiti životinja, izrekao novčanu kaznu veću od zakonom propisane.

7.1. Prema Zakonu o zaštiti životinja za prekršaj iz čl. 88. st. 3. u vezi st. 1. t. 7. propisana je novčana kazna od 1000,00 do 2000,00 kuna (sada od 132,72 do 265,45 eura prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450), a prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu od 1000,00 eura, dakle više od propisanog posebnog maksimuma novčane kazne. Time je na štetu žalitelja počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona.

8. Nadalje, budući da je prilikom pravnog označavanja prekršaja zbog kojih je okrivljenik proglašen krivim prvostupanjski sud propustio navesti stavak 3. odredbe članka 88. stavka 1. točke 7. Zakona o zaštiti životinja, kojom odredbom je propisana novčana kazna za počinitelja fizičku osobu, ovaj sud je radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, na koju pazi po službenoj dužnosti, otklonio navedeni propust i djelo okrivljenika pravilno pravno kvalificirao kao u točki III. izreke ove presude.

9. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), uslijed počinjene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona, kao i u povodu žalbe okrivljenika, u kojoj se navodi da nije kažnjavan za ovakvu vrstu prekršaja i da prekršaj nije počinio s namjerom stjecanja imovinske koristi.

10. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu članka 36. Prekršajnog zakona utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Prvostupanjski sud je okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost za istovrsni prekršaj, koju okolnost okrivljenik ističe i u žalbi. Pri odmjeravanju kazne prvostupanjski sud nije cijenio navodnu namjeru stjecanja imovinske koristi, budući da takva namjera nije propisana kao sastavni element prekršaja iz Zakona o zaštiti životinja niti je utvrđena u materijalno činjeničnom stanju, već je uzeo u obzir okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne te utvrdio da izrečena kazna ostvaruje svrhu specijalne prevencije i da je primjerena težini počinjenog prekršaja i zakonskim okvirima, koje razloge prihvaća i ovaj Sud.

11. Stoga nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe okrivljenika, nego je pobijana presuda preinačena u odluci o novčanoj kazni u odnosu na prekršaj pod točkom II. samo zbog počinjene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona na štetu žalitelja, što je ranije obrazloženo.

12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

13. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u odnosu na točku II izreke.

U Zagrebu 8. travnja 2026.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.