Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-4988/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene. pravne osobe Građevno Zec d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe MU, zbog prekršaja iz članka 165. stavku 1. točka 4. i stavak 2. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj: 84/2021), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 14. veljače 2025., broj: Pp-4245/2024-6, na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije i potvrđuje se pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba Građevno Zec d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba MU, proglašeni su krivim i kažnjeni i to I okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1040,00 eura i II okrivljenik odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 100,00 eura zbog prekršaj iz članka 165. stavku 1. točka 4. i stavak 2. Zakona o gospodarenju otpadom, činjenično opisanog u izreci presude.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od 20,00 eura, svaki.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći visinu propisanih kazni predmetnim Zakonom te ističući da se radi o prekršaju iz područja zaštite okoliša iz članka 33. stavka 7. Prekršajnog zakona. Nadalje navodi da sud pri izricanju kazne nije pravilno cijenio okolnosti iz članka 36. i članka 37. Prekršajnog zakona, koje su relevantne za ublažavanje kazne i izricanje kazne ispod propisanog minimuma za ovu vrstu prekršaja, koji se ubraja u najteže prekršaje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene postupovne povrede niti je nastupila zastara prekršajnog progna, na što ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, tužitelj ističe da bi izrečena kazna trebala biti najmanje u visini propisanog zakonskog minimuma za tu vrstu prekršaja, unatoč postojanju razloga za ublažavanje.
7. Međutim, razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji izrečenoj I. okrivljenoj pravnoj osobi Građevno Zec d.o.o. i II. okrivljeniku, odgovornoj osobi MU, a povodom žalbenih navoda, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na to da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Stoga su okrivljenicima izrečene prekršajnopravne sankcije primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.
8. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenicima, primjenom odredbi o ublažavanju, za počinjeni prekršaj izrekao novčane kazne primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud osnovano nije utvrdio otegotne okolnosti, dok je u pravilnoj mjeri cijenio značaj priznanja djela, prekršajnu nekažnjavanost MU te izraženu svijest i kajanje zbog počinjenog djela. I po ocjeni ovog suda, imajući u vidu olakotne okolnosti koje je cijenio prvostupanjski sud, u korelaciji s težinom počinjenog prekršaja, odnosno količinom protupravnosti sadržane u radnji okrivljenika, opravdan je izbor izrečene prekršajnopravne sankcije.
9. Pritom se napominje da dio navoda tužitelja o postojanju otegotnih okolnosti u stvarnosti predstavlja opću težinu inkriminiranog prekršaja, koju je zakonodavac već uzeo u obzir propisivanjem vrste i visine kazne, a ne okolnosti koje bi se individualno ocjenjivale u odnosu na okrivljenike prilikom odmjeravanja kazne.
10. Slijedom navedenog, žalba tužitelja zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji izrečenoj okrivljenicima nije osnovana.
11. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 8. travnja 2026.
Zapisničar :
predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
