Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3758/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe „JELKOM“ d.o.o i II okrivljenice odgovorne osobe IT, zbog prekršaja iz članka 167. stavka 1. točke 20. i stavka 2. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine 84/21 i 142/23), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Hvaru, broj: Pp-15312/2023-5 od 2. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Hvaru okrivljena pravna osoba „JELKOM“ d.o.o i II okrivljenica odgovorna osoba IT proglašeni su krivim i primjenom odredbi o ublažavanju kažnjeni i to I okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1040,00 eura i II okrivljenica odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 500,00 eura, zbog prekršaja iz članka 167. stavka 1. točke 20. i stavka 2. Zakona o gospodarenju otpadom, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, svaki.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o izrečenim prekršajnim sankcijama I-okrivljenoj, JELKOM d.o.o., i II-okrivljenoj, IT, navodeći da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 37. Prekršajnog zakona u odnosu na članak 33. Prekršajnog zakona. Tužitelj ističe da se radi o najtežem prekršaju iz Zakona o gospodarenju otpadom, s obzirom na odlaganje otpada čije je odlaganje zakonom zabranjeno, te da stoga kazna ne bi smjela biti određena ispod zakonskog minimuma za ovu vrstu prekršaja. Nadalje, iako su sudom uzete u obzir olakotne okolnosti, poput prekršajne nekažnjavanosti i uklanjanja štetnih posljedica, tužitelj smatra da je presuda pogrešno odmjerila kaznu i da je iznos novčane kazne neprikladan u odnosu na težinu prekršaja i zakonske odredbe. Žalba traži da se kazna izrekne barem u visini zakonskog minimuma, kako bi se pravilno primijenile odredbe Prekršajnog zakona i ostvarila svrha kažnjavanja za najteže prekršaje
4. Žalitelj predlažu da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je neosnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti.
7. U žalbi tužitelj traži da se okrivljenicima izrekne kazna barem u visini zakonskog minimuma.
8. Međutim, razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji izrečenoj okrivljenoj pravnoj osobi „JELKOM“ d.o.o. i odgovornoj osobi IT, te povodom žalbenih navoda, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na to da kazna bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja.
9. Prvostupanjski sud je, uz pravilno utvrđene činjenice, uzeo u obzir sve relevantne okolnosti koje utječu na izbor vrste i mjere kazne, osobito olakotne okolnosti: prekršajnu nekažnjavanost, osobne i imovinske prilike drugookrivljene, kao i uklanjanje štetnih posljedica počinjenog prekršaja. Otegotnih okolnosti nije utvrdio. Primjenom odredbi o ublažavanju, sud je izrekao sankcije koje su primjerene težini prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja propisanoj člancima 6., 32. i 37. stavkom 2. Prekršajnog zakona. Pri tome je pravilno ocijenjeno da postojanje naročitih olakotnih okolnosti opravdava blažu kaznu od zakonskog minimuma, pa je izrečena novčana kazna opravdana i primjerena.
10. Dio navoda tužitelja o postojanju otegotnih okolnosti zapravo predstavlja opću težinu prekršaja, koju zakonodavac već uzima u obzir propisivanjem vrste i visine kazni, a ne okolnosti koje bi se individualno ocjenjivale pri odmjeravanju kazne.
11. Slijedom navedenog, žalba tužitelja zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama izrečenim okrivljenicima, nije osnovana.
12. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 8. travnja 2026.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenke i tužitelja.
