Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3316/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika pravne osobe ZLINJE d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe OZ, zbog prekršaja iz članka 42.a stavak 1. točka 4. i stavak 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ("Narodne novine", broj: 75/2013, 36/2015, 46/2017, 152/22), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu od 28. veljače 2025., broj: Pp-2104/2024-5 na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika pravne osobe ZLINJE d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe OZ i potvrđuje se prvostupanjska odluka.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena. pravna osoba ZLINJE d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba ŽZ proglašeni su krivim i kažnjeni novčanim kaznama i to I okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 2400,00 eura, te II okrivljenik odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1200,00 eura, da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 42.a stavka 1. točka 4. i stavka 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, svaki.
3. Protiv te presude, okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, visine izrečene prekršajnopravne sankcije i određenih troškova, navodeći da se ne osjećaju krivima za počinjenje djela koje im se stavlja na teret, da optužni navodi nisu dovoljni niti se temelje na vjerodostojnim utvrđenjima te da nisu mogli biti svjesni kvara tahografa ako im vozač to nije pravovremeno prijavio.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbama, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog postupka, te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljeni pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
7. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica.
8. U žalbi okrivljenici ponavljaju svoju obranu pred prvostupanjskim sudom, navodeći da nisu mogli znati za kvar tahografa jer im vozač to navodno nije pravovremeno prijavio te da se ne mogu smatrati odgovornima za ono što je učinila druga osoba.
9. Međutim, navedeni navodi okrivljenika ne osporavaju utvrđena objektivna činjenica da je tahograf bio neispravan i da nije ispunjavao svoju funkciju bilježenja vremena vožnje, rada, pripravnosti niti odmora, što potvrđuje inspekcijski zapisnik i priloženi dokazni materijal iz prvostupanjskog postupka.
10. Prema mišljenju ovog suda pravna i odgovorna osoba ne mogu površno i bez ikakvog sustavnog nadzora prebacivati odgovornost na vozača jer su dužni održavati tahograf u ispravnom stanju i poduzeti pravovremene radnje popravka ili zamjene uređaja propisane člankom 37. Uredbe (EU) br. 165/2014 i relevantnim hrvatskim propisima.
11. Stoga bezuspješno okrivljenici u žalbi pokušavaju umanjiti i relativizirati svoje ponašanje isticanjem da nisu pravilno i u potpunosti utvrđene odlučne činjenice pa navodi žalbe u kojima se ne navode neke nove činjenice i ne predlažu novi dokazi u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku. Iz tog razloga niti za ovaj drugostupanjski sud nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu postojanja krivnje okrivljenika koji su svojim ponašanjem opisanim u izreci prvostupanjske presude ostvarili sva zakonska obilježja prekršaja za koji ih se tereti.
12. Nadalje, nisu u pravu okrivljenici kada tvrde da se u konkretnom slučaju može primijeniti institut beznačajnog prekršaja iz članka 24.a Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda, stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti nije neznatan, budući da neispravan tahograf onemogućava pravilno bilježenje vremena vožnje, rada i odmora, čime se ugrožava sigurnost cestovnog prometa i javni interes. Stoga se u konkretnom slučaju djelo ne može smatrati beznačajnim i zahtijeva sankcioniranje.
13. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni okrivljenicima, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna svakom okrivljeniku primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud pritom kao otegotnu okolnost cijenio dosadašnju osuđivanost okrivljenika zbog prekršaja iz istog Zakona.
14. U odnosu na troškove postupka, valja napomenuti kako okrivljenici nisu obrazložili ovu žalbenu osnovu već je samo paušalno navode kako se žale i na troškove postupka. Budući su okrivljenici proglašeni krivim, isti su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka, a kako je to i odredio prvostupanjski sud u pobijanoj odluci. Troškovi postupka u paušalnom iznosu određeni su sukladno složenosti i trajanju postupka te u okviru određenom Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/2013) gdje je propisano da se paušalni iznos za troškove prekršajnog postupka određuje u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (13,27 eura do 663,61). Stoga je odluka prvostupanjskog suda o trošku pravilna i zakonita.
15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
16. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 8. travnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
