Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4497/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŽČ, zbog prekršaja iz članka 10. stavak 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (''Narodne novine“ broj: 61/2011 i 66/2019), odlučujući o žalbi okrivljenika ŽČ i tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba nadzora neregistriranog obavljanja ugostiteljske djelatnosti, pružanja ugostiteljskih usluga i usluga u turizmu, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-8002/2024-7, od 3. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenika JČ, a po službenoj dužnosti, pobijana presuda se preinačuje u dijelu odluke o oduzimanju imovinske koristi i to tako da se odluka o oduzimanju imovinske koristi ukida.

p r e s u d i o  j e

II. Žalba okrivljenika ŽČ i žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba nadzora neregistriranog obavljanja ugostiteljske djelatnosti, pružanja ugostiteljskih usluga i usluga u turizmu odbijaju se kao neosnovane te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, okrivljenik JČ proglašen je krivim i primjenom članka 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 450,00 eura, zbog prekršaja iz članka 10. stavak 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

3. Navedenom presudom od okrivljenika je temeljem članka 10. stavak 9. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, oduzeta imovinska korist ostvarena učinjenim prekršajem u visini od od 3050,00 eura.

4. Protiv prvostupanjske odluke okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog visine izrečene novčane kazne i oduzete imovinske koristi, navodeći da sud pri odmjeravanju kazne nije pravilno uzeo u obzir olakotne okolnosti. Sud uopće nije vrednovao činjenicu da je na ukupni prihod od najma platio porez i dostavio dokaze o tome, što je relevantna okolnost koja bi trebala utjecati na umanjenje kazne. Nadalje, sud nije uopće obrazložio zaštitnu mjeru već se samo jednom rečenicom poziva da je udovoljio prijedlogu tužitelja i izrekao zaštitnu mjeru budući je ista propisana kao obvezna. Međutim, takva odluka suda je nedostatna i ista se ne može ispitati jer nije jasno zbog čega je izrečena zaštitna mjera baš za ovaj iznos od 3.050,00 eura te zašto se pobijani iznos nije umanjio za iznos plaćenog poreza.

5. Protiv prvostupanjske odluke tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog visine izrečene kazne navodeći da je okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu manjem od propisanog minimuma, predlažući da mu se izrekne odgovarajuća kazna.

6. Žalba okrivljenika nije osnovana.

7. Žalba tužitelja nije osnovana.

8. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na visinu izrečene novčane kazne, uz ocjenu navoda žalbe okrivljenika, ovaj sud je našao da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u granicama zakona i nije prestroga, tim više što je izrečena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 10. stavak 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti propisana novčana kazna za fizičku osobu u rasponu od 10.000,00 do 30.000,00 kn (1327,23 do 3981,68 eura), te su sve okolnosti za odmjeru kaznu u dovoljnoj mjeri cijenjene u korist okrivljenika.

10. Novčana kazna izrečena okrivljeniku za počinjeno djelo razmjerna je prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne. Za svoju odluku o visini izrečene novčane kazne prvostupanjski sud dao je valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, a navodi žalbe nisu takvi da bi mogli dovesti do preinačenja odluke o kazni.

11. Stoga ovaj Sud smatra da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

12. U žalbi tužitelj traži da se okrivljeniku izrekne kazna primjerena počinjenom prekršaju. Međutim, iz navedenih razloga sud smatra da je izrečena novčana kazna odgovarajuća i u skladu sa svrhom kažnjavanja i općom preventivom, pa žalba tužitelja nije osnovana.

13. Nadalje, u odnosu na odluku o oduzimanju imovinske koristi, ističe se da prema pravnom stajalištu ovog suda, ako izreka presude ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja u kojem je navedeno da je okrivljenik određenim postupanjem, odnosno propustom ostvario imovinsku korist, prvostupanjski sud ne može donijeti odluku o oduzimanju protupravno stečene imovinske koristi. Slijedom toga, prvostupanjski sud nije mogao odlučivati o oduzimanju imovinske koristi koja nije bila obuhvaćena činjeničnim opisom.

14. Stoga je prvostupanjski sud odlukom o oduzimanju imovinske koristi prekoračio ovlasti koje ima po zakonu te time počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, pa je stoga trebalo, povodom žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti, ukinuti odluku o oduzimanju imovinske koristi.

15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

16. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. stavak 1. i 3. (izreka rješenja) i članka 205. (izreka presude) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 8. travnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, i tužitelja.