REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2014/2025-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužiteljice ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika ČS, odvjetničke vježbenice, dana 7. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.699,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 0,39 eura od 12.3.2007. do isplate,

- na iznos od 0,24 eura od 18.2.2008. do isplate,

- na iznos od 1,92 eura od 17.3.2008. do isplate,

- na iznos od 7,08 eura od 16.10.2008. do isplate,

- na iznos od 1,65 eura od 17.11.2008. do isplate,

- na iznos od 8,55 eura od 16.12.2008. do isplate,

- na iznos od 9,61 eura od 24.1.2009. do isplate,

- na iznos od 10,08 eura od 16.2.2009. do isplate,

- na iznos od 8,77 eura od 16.3.2009. do isplate,

- na iznos od 9,02 eura od 16.4.2009. do isplate,

- na iznos od 7,00 eura od 18.5.2009. do isplate,

- na iznos od 5,51 eura od 16.6.2009. do isplate,

- na iznos od 5,91 eura od 16.7.2009. do isplate,

- na iznos od 6,69 eura od 17.8.2009. do isplate,

- na iznos od 6,62 eura od 16.9.2009. do isplate,

- na iznos od 5,83 eura od 16.10.2009 do isplate,

- na iznos od 7,32 eura od 16.12.2009. do isplate,

- na iznos od 8,51 eura od 18.1.2010. do isplate,

- na iznos od 10,20 eura od 16.2.2010. do isplate,

- na iznos od 9,81 eura od 16.3.2010. do isplate,

- na iznos od 12,11 eura od 16.4.2010. do isplate,

- na iznos od 11,68 eura od 17.5.2010. do isplate,

- na iznos od 12,53 eura od 16.6.2010. do isplate,

- na iznos od 19,88 eura od 16.7.2010. do isplate,

- na iznos od 18,37 eura od 16.8.2010. do isplate,

- na iznos od 23,00 eura od 16.9.2010. do isplate,

- na iznos od 21,40 eura od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 18,83 eura od 18.10.2010. do isplate,

- na iznos od 24,25 eura od 16.11.2010. do isplate,

- na iznos od 31,15 eura od 16.12.2010. do isplate,

- na iznos od 26,27 eura od 17.1.2011. do isplate,

- na iznos od 27,98 eura od 15.2.2011. do isplate,

- na iznos od 51,60 eura od 15.3.2011. do isplate,

- na iznos od 26,19 eura od 15.4.2011. do isplate,

- na iznos od 35,44 eura od 16.5.2011. do isplate,

- na iznos od 36,35 eura od 14.7.2011. do isplate,

- na iznos od 44,08 eura od 14.7.2011. do isplate,

- na iznos od 40,10 eura od 16.8.2011. do isplate,

- na iznos od 35,76 eura od 15.9.2011. do isplate,

- na iznos od 35,29 eura od 17.10.2011. do isplate,

- na iznos od 34,96 eura od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 37,03 eura od 15.12.2011. do isplate,

- na iznos od 38,84 eura od 16.1.2012. do isplate,

- na iznos od 39,08 eura od 15.2.2012. do isplate,

- na iznos od 37,83 eura od 15.3.2012. do isplate,

- na iznos od 38,67 eura od 16.4.2012. do isplate,

- na iznos od 39,25 eura od 15.5.2012. do isplate,

- na iznos od 38,28 eura od 15.6.2012. do isplate,

- na iznos od 38,54 eura od 15.7.2012. do isplate,

- na iznos od 37,81 eura od 16.8.2012. do isplate,

- na iznos od 36,23 eura od 17.9.2012. do isplate,

- na iznos od 37,91 eura od 15.10.2012. do isplate,

- na iznos od 38,72 eura od 15.11.2012. do isplate,

- na iznos od 38,15 eura od 17.12.2012. do isplate,

- na iznos od 34,98 eura od 15.1.2013. do isplate,

- na iznos od 37,67 eura od 15.2.2013. do isplate,

- na iznos od 37,91 eura od 15.3.2013. do isplate,

- na iznos od 36,86 eura od 15.4.2013. do isplate,

- na iznos od 33,58 eura od 15.5.2013. do isplate,

- na iznos od 33,49 eura od 17.6.2013. do isplate,

- na iznos od 34,30 eura od 15.7.2013. do isplate,

- na iznos od 35,59 eura od 16.8.2013. do isplate,

- na iznos od 37,38 eura od 16.9.2013. do isplate,

- na iznos od 36,46 eura od 15.10.2013. do isplate,

- na iznos od 37,11 eura od 15.11.2013. do isplate,

- na iznos od 37,85 eura od 20.12.2013. do isplate,

- na iznos od 38,31 eura od 15.1.2014. do isplate i

- na iznos od 39,28 eura od 18.2.2014. do isplate,

i to do 1. siječnja 2008. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 1. kolovoza 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 2.998,31 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. travnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela, u bitnom, da je pok. suprug tužiteljice DS sklopio s tuženikom 14. veljače 2007. Ugovor o kreditu broj 538-50-3922458, kojim je ugovoreno da će tuženik isplatiti pok. DS iznos kredita od CHF 23.499,94 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita, s redovnom promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20% godišnje, a koja je promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Tuženik je također uz ugovorenu jednostrano promjenjivu kamatnu stopu, ugovorom obvezao tužitelja i na obveznu uplatu posebne jednokratne naknade za obradu kredita u iznosu od 3,3% od iznosa cjelokupnog kredita. Povrat kredita ugovoren je u 84 mjesečna anuiteta, plativo u kunama po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća. Namjena kredita je bila kupovina osobnog vozila, koje vozilo je bračna stečevina, te predmet ostavine, koji je rješenjem o nasljeđivanju prenesen na tužiteljicu. Korisnik kredita DS je preminuo **.**.2020., a naslijedila ga je tužiteljica, koja je sa svojim suprugom zajedno otplaćivala navedeni kredit. Pok. DS nije pristupio konverziji ugovora o kreditu, već je kredit otplatio u cijelosti. Sklopljeni ugovor o kreditu sadrži nepoštene odredbe u vidu ugovaranja promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom kreditora, te vezivanjem glavnice i anuiteta uz švicarski franak, temeljem kojih je tuženik stekao utuženi iznos bez valjane pravne osnove, slijedom čega je tuženik dužan utuženi iznos isplatiti tužiteljici zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Sklapanjem ugovora o kreditu u švicarskim francima, te ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu koja se mijenja jednostranom Odlukom o kamatnim stopama kreditora, tuženik je postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 79/09. i 89/09.) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Naime, pregovarano je isključivo o sklapanju ponuđenog ugovora u skladu s kreditnom sposobnošću, koja je ovisila o visini anuiteta, pri čemu je anuitet ovisio o glavnici i ugovorenoj kamati, koja je bila najniža za švicarske franke. Ugovorne odredbe se nisu mogle mijenjati, već se samo moglo odustati od sklapanja ugovora koji je predložio tuženik, koji je reklamirao i prezentirao kredit u švicarskim francima kao najpovoljniji kredit, jer su kamate najniže, time i najpovoljnije. Tuženik nije obavijestio čak niti o riziku da HNB provodi politiku stabilnog tečaja samo u odnosu na euro, ali ne i prema drugim valutama. Ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču su nerazumljive, nepoštene, pa prema tome ništetne, jer je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora propustio informirati potrošača o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone potpuno izvjestan i o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Također, pravnu argumentaciju tužitelja potvrđuje i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013., koja je donijeta u postupku protiv ovdje tuženika, a po tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača. Prema odredbi čl. 502. Zakona o parničnom postupku, sud je vezan za utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom postupku zaštite potrošača. Nadalje, jednokratna naknada za obradu kredita je proizvoljna naknada tuženika, na visinu koje naknade potrošač ne može utjecati, koju potrošač mora podmiriti iako troškove kredita i naknadu za korištenje kredita plaća uredno kroz ugovorenu kamatu stopu, dakle radi se o dvostrukoj naplati iste usluge, jednokratno prilikom prvog korištenja kredita, kao i kroz otplatno razdoblje kroz kamate. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima propisana je kao posljedica ništetnosti vraćanje onog što je primljeno temeljem takvog ugovora, pa je tuženik dužan vratiti tužiteljici upravo ono što je temeljem takvih ništetnih odredaba ugovora stekao, a s obzirom da je tuženik u zakašnjenju dužan je tužiteljici isplatiti i zakonsku zateznu kamatu.

2. Stoga je tužiteljica tužbom zahtijevala od suda utvrditi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 538-50-3922458 sklopljenim između prednika tužiteljice i tuženika 14.2.2007. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu:

- članak 1. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Iznos kredita: Kunska protuvrijednost CHF 23.499,94 po srednjem tečaju Kreditora"

- članak 2. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Kamatna stopa: Redovna kamata 5,20% godišnja, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

- članak 3. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Naknada: 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita" i

- članak 7. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Način otplate: Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF..."

3. Ujedno je zahtijevala od suda naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 33.359,83 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose razlika od prvog dana iza dana dospijeća pojedine razlike do isplate.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo, u bitnom, da ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije za anuitete koje je platio pok. DS, jer tužiteljica ne dokazuje da je ona plaćala anuitete, a sama činjenica da je naslijedila osobni automobil nije dovoljna za vođenje postupka obzirom da bi eventualno morala naslijediti prava koja potražuje, a nikako samo osobni automobil. Nadalje je naveo da u konkretnom slučaju nisu primjenjive presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/13 od 13.6.2014. i Pž-6632/17 od 14.6.2018. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Naime, sporna odredba o valutnoj klauzuli je korisniku kredita bila jasna, lako razumljiva i lako uočljiva, te se o istoj pojedinačno pregovaralo, te ista nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. I odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi korisniku kredita je bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, pa nije dopušteno ocjenjivati njenu poštenost. I ugovorna odredba o jednokratnoj naknadi za korištenje kredita je jasna, lako uočljiva i razumljiva zbog čega nije dopušteno ispitivati njenu poštenost, a sve i da je dopušteno provođenje testa poštenosti, što tuženik osporava, tužiteljica ničim ne dokazuje da bi predmetna odredba prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Korisnik je naknadu platio, ugovor je ispunjen u cijelosti sedam godina prije podnošenja tužbe i radi se o zabrani manjeg značaja, jer nije povrijeđen javni interes, pa se ništetnost ne može isticati sukladno odredbi čl. 326. Zakona o obveznim odnosima.

5. Prigovorio je i visini tužbenog zahtjeva i istakao je prigovor zastare.

6. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je svoj novčani zahtjev uskladila s rezultatima vještačenja na način da ga je u podnesku od 9. svibnja 2022. snizila na iznos od 25.603,09 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose razlika od datuma plaćanja razlika do isplate.

7. Podnesak tužiteljice od 9. svibnja 2022. dostavljen je tuženiku 12. svibnja 2022., a tuženik je u podnesku od 27. svibnja 2022., dakle u roku od 15 dana predviđenom odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), naveo da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe učinjenim u pogledu glavnice.

8. Stoga je ovaj sud, a imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske – Građanski odjel (Broj: Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.), na koje se pozvao tuženik, odlučivao o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje ispravljenih u podnesku od 15. svibnja 2024. i zahtjeva za isplatu iznosa od 4.437,61 eura (33.359,83 kuna po fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna) i zakonskih zateznih kamata pobliže opisanih u podnesku tužiteljice od 9. svibnja 2022., a izraženih u valuti euro u podnesku tužiteljice od 27. ožujka 2023. godine.

9. Naime, ovaj sud je ponovo otvorio glavnu raspravu rješenjem od 10. svibnja 2024. u kojemu je, među ostalim, naveo da je propustio pozvati tužiteljicu da ispravi tužbeni zahtjev na utvrđenje, a koji je tužiteljica postavila na način kao da se i čl. 2. i čl. 3. Ugovora o kreditu odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što nije točno, budući da se čl. 2. Ugovora o kreditu odnosi na kamatnu stopu, a čl. 3. na naknadu koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

10. Imajući u vidu naprijed navedeno, tužiteljica je u podnesku od 15. svibnja 2024. postavila zahtjev na utvrđenje o kojemu je ovaj sud odlučivao.

11. Ovaj sud je presudom poslovni broj: P-1821/2021-32 od 27. kolovoza 2024. utvrdio ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, jednostrano promjenjive kamatne stope, te ulazne naknade, a koje odredbe su sadržane u članku 1. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Iznos kredita: Kunska protuvrijednost CHF 23.499,94 po srednjem tečaju Kreditora", članku 2. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Kamatna stopa: Redovna kamata 5,20% godišnja, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.", članku 3. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Naknada: 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita" i članku 7. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Način otplate: Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF..." (pod toč. I. izreke), te je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.699,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 0,39 eura od 12.3.2007. do isplate, na iznos od 0,24 eura od 18.2.2008. do isplate, na iznos od 1,92 eura od 17.3.2008. do isplate, na iznos od 7,08 eura od 16.10.2008. do isplate, na iznos od 1,65 eura od 17.11.2008. do isplate, na iznos od 8,55 eura od 16.12.2008. do isplate, na iznos od 9,61 eura od 24.1.2009. do isplate, na iznos od 10,08 eura od 16.2.2009. do isplate, na iznos od 8,77 eura od 16.3.2009. do isplate, na iznos od 9,02 eura od 16.4.2009. do isplate, na iznos od 7,00 eura od 18.5.2009. do isplate, na iznos od 5,51 eura od 16.6.2009. do isplate, na iznos od 5,91 eura od 16.7.2009. do isplate, na iznos od 6,69 eura od 17.8.2009. do isplate, na iznos od 6,62 eura od 16.9.2009. do isplate, na iznos od 5,83 eura od 16.10.2009 do isplate, na iznos od 7,32 eura od 16.12.2009. do isplate, na iznos od 8,51 eura od 18.1.2010. do isplate, na iznos od 10,20 eura od 16.2.2010. do isplate, na iznos od 9,81 eura od 16.3.2010. do isplate, na iznos od 12,11 eura od 16.4.2010. do isplate, na iznos od 11,68 eura od 17.5.2010. do isplate, na iznos od 12,53 eura od 16.6.2010. do isplate, na iznos od 19,88 eura od 16.7.2010. do isplate, na iznos od 18,37 eura od 16.8.2010. do isplate, na iznos od 23,00 eura od 16.9.2010. do isplate, na iznos od 21,40 eura od 01.10.2010. do isplate, na iznos od 18,83 eura od 18.10.2010. do isplate, na iznos od 24,25 eura od 16.11.2010. do isplate, na iznos od 31,15 eura od 16.12.2010. do isplate, na iznos od 26,27 eura od 17.1.2011. do isplate, na iznos od 27,98 eura od 15.2.2011. do isplate, na iznos od 51,60 eura od 15.3.2011. do isplate, na iznos od 26,19 eura od 15.4.2011. do isplate, na iznos od 35,44 eura od 16.5.2011. do isplate, na iznos od 36,35 eura od 14.7.2011. do isplate, na iznos od 44,08 eura od 14.7.2011. do isplate, na iznos od 40,10 eura od 16.8.2011. do isplate, na iznos od 35,76 eura od 15.9.2011. do isplate, na iznos od 35,29 eura od 17.10.2011. do isplate, na iznos od 34,96 eura od 15.11.2011. do isplate, na iznos od 37,03 eura od 15.12.2011. do isplate, na iznos od 38,84 eura od 16.1.2012. do isplate, na iznos od 39,08 eura od 15.2.2012. do isplate, na iznos od 37,83 eura od 15.3.2012. do isplate, na iznos od 38,67 eura od 16.4.2012. do isplate, na iznos od 39,25 eura od 15.5.2012. do isplate, na iznos od 38,28 eura od 15.6.2012. do isplate, na iznos od 38,54 eura od 15.7.2012. do isplate, na iznos od 37,81 eura od 16.8.2012. do isplate, na iznos od 36,23 eura od 17.9.2012. do isplate, na iznos od 37,91 eura od 15.10.2012. do isplate, na iznos od 38,72 eura od 15.11.2012. do isplate, na iznos od 38,15 eura od 17.12.2012. do isplate, na iznos od 34,98 eura od 15.1.2013. do isplate, na iznos od 37,67 eura od 15.2.2013. do isplate, na iznos od 37,91 eura od 15.3.2013. do isplate, na iznos od 36,86 eura od 15.4.2013. do isplate, na iznos od 33,58 eura od 15.5.2013. do isplate, na iznos od 33,49 eura od 17.6.2013. do isplate, na iznos od 34,30 eura od 15.7.2013. do isplate, na iznos od 35,59 eura od 16.8.2013. do isplate, na iznos od 37,38 eura od 16.9.2013. do isplate, na iznos od 36,46 eura od 15.10.2013. do isplate, na iznos od 37,11 eura od 15.11.2013. do isplate, na iznos od 37,85 eura od 20.12.2013. do isplate, na iznos od 38,31 eura od 15.1.2014. do isplate i na iznos od 39,28 eura od 18.2.2014. do isplate (pod toč. II. izreke). Ujedno je odbio, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužiteljica zahtijevala isplatu ostalog iznosa od 2.728,55 eura (pod toč. III. izreke), te je naložio tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.724,44 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. kolovoza 2024. do isplate (pod toč. IV. izreke), a odbio je, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 1.948,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 27. kolovoza 2024. do isplate (pod toč. V. izreke), te je odbio, kao neosnovan, i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (pod toč. VI. izreke).

12. Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj: Gž-4546/2024-2 od 25. veljače 2025. odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio naprijed navedenu presudu ovoga suda u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke (pod toč. I izreke), te je odbio žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrdio naprijed navedenu presudu ovoga suda u pobijanom dijelu iz stavka I. izreke, alineja druga u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "…promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora." i alineja treća kojim je utvrđena ništetnost odredbe čl. 3. istog ugovora u dijelu koji glasi: "Naknada: 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita" (pod toč. II izreke), dok je preinačio naprijed navedenu presudu ovoga suda u pobijanom dijelu iz stavka I. izreke alineja prva, alineja druga u dijelu koji glasi: "Kamatna stopa: Redovna kamata 5,20% godišnje" i alineja četvrta izreke i odbio tužbeni zahtjev koji glasi: "I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu br. 538-50-3922458 sklopljenog između prednika tužiteljice i tuženika dana 14. veljače 2007. i to iz čl. 1. u dijelu koji glasi: "Iznos kredita: Kunska protuvrijednost Chf 23.499,94 po srednjem tečaju Kreditora", iz čl. 2. u dijelu koji glasi: "Kamatna stopa. Redovna kamata 5,20% godišnje" i iz čl. 7. u dijelu koji glasi: "Način otplate: Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF..." (pod toč. III izreke).

13. Ujedno je rješenjem poslovni broj: Gž-4546/2024-2 od 25. veljače 2025. ukinuo naprijed navedenu presudu ovoga suda u pobijanom dijelu iz stavka II., IV., V. i VI. izreke i u tom dijelu predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje (pod toč. I izreke), te je odlučio da se odluka o zahtjevima tužiteljice i tuženika za naknadu troškova sastava žalbi ostavlja za konačnu odluku (pod toč. II izreke).

14. Tužiteljica je u ponovnom postupku dostavila Ugovor o cesiji, te navela da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva postavljenog podneskom od 15. svibnja 2024. godine.

15. Međutim, tuženik je naveo da se, ne ulazeći u valjanost prijenosa, dokazi dostavljeni protivno odredbi čl. 299. ZPP-a, dakle u fazi glavne rasprave, ne mogu uzeti u obzir prilikom donošenja odluke.

16. Ovaj sud je u ponovnom postupku pročitao Ugovor o kreditu broj: 538-50-3922458 od 14.2.2007. s javnobilježničkom potvrdom (str. 7-11 spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Dubravke Filipović-Kovačić poslovni broj: O-716/2020-9 UPP/OS- 129/2020-9 od 2.9.2020. (str. 12-13 spisa), smrtni list (str. 14 spisa), vjenčani list (str. 15 spisa), otplatnu tablicu (str. 16-18 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (str. 19-25 spisa), zahtjev za kredit i izjavu od 13.2.2007. (str. 40 spisa), Promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 1.2.2007. do 31.3.2007. (str. 41-42 spisa), tržišne parametre za auto kredit s valutnom klauzulom u CHF - prosječne veličine za kvartal (str. 43 spisa), nalaz i mišljenje financijske vještakinje (str. 78-84 spisa), iskaz tužiteljice (str. 163 spisa) i Ugovor o cesiji (str. 246 spisa).

17. Pritom valja kazati da je tuženik u prethodnom postupku odustao od saslušanja svjedokinja TS i ĆS, a ovaj sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem predloženog javnog bilježnika, jer javni bilježnik nije mogao objasniti korisniku kredita ono što ne sadržava ugovor o kreditu (posebne rizike koje nosi ugovaranje valutne klauzule u CHF).

18. Nadalje valja kazati da su stranke na ročištu 19. prosinca 2023. navele da su suglasne da u ovom predmetu nije potrebno saslušavati tužiteljicu budući da ista nema neposrednih saznanja o sklapanju predmetnog ugovora, ali je ovaj sud u prethodnom postupku izveo dokaz saslušanjem tužiteljice na okolnosti vezane za aktivnu legitimaciju tužiteljice koju je tuženik osporavao imajući u vidu da tužiteljica nije izričito odustala od izvođenja dokaza svojim saslušanjem (koje je predložila u podnesku od 14. svibnja 2021.).

19. Na temelju ocjene izvedenih dokaza, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

20. Naime, među strankama ni u ponovnom postupku nije sporno da su pok. suprug tužiteljice DS, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, 14. veljače 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj: 538-50-3922458, ovjeren kod javnog bilježnika, namjena kojega je bila kupnja novog vozila Opel, a kojim je, među ostalim, ugovoren način otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća (čl. 7. Ugovora).

21. Nije sporno ni da je tuženik isplatio iznos kredita pok DS i da je kredit otplaćen.

22. Sporno je ima li tužiteljica pravo na isplatu novčanog iznosa na ime 1/2 preplaćenih razlika, a o kojem zahtjevu tužiteljice u ovom postupku još nije pravomoćno odlučeno, zbog primijenjene odredbe o valutnoj klauzuli, za koju tužiteljica tvrdi da je ništetna, a što tuženik osporava, te pitanje zastare tog potraživanja tužiteljice.

23. Pok. DS je predmetnim kreditom kupio automobil marke Opel pobliže opisan u čl. 8. predmetnog Ugovora i taj automobil je bio predmetom nasljeđivanja, a kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Dubravke Filipović-Kovačić kao povjerenika Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: O-716/2020-9 UPP/OS-129/2020-9 od 2.9.2020., kojim su kao nasljednici iza pok. DS (umrlog **.**.2020.) proglašeni tužiteljica (supruga) i IS (sin).

24. Dakle, automobil je bio osobna imovina pok. DS (a ne primjerice imovina obrta ili trgovačkog društva), a ni iz jednog dokaza ne proizlazi da je taj automobil bio namijenjen njegovom zanimanju (hotelijer prema zahtjevu za kredit), poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, slijedom čega je ugovor sklopio kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03. , dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora.

25. Odredbama čl. 81. ZZP-a propisano je bilo, u bitnom, da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).

26. Iz predmetnog Ugovora razvidno je da je sastavljen na obrascu banke, a tuženik nije dokazao se o odredbi čl. 7. Ugovora kojom je predviđena valutna klauzula u CHF, dakle da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća (pojedinog anuiteta), pojedinačno pregovaralo sa obavještavanjem o svim bitnim parametrima i mogućim rizicima koji su njemu bili poznati.

27. Naime, ni iz jednog dokaza ne proizlazi da je tuženik informirao pok. DS o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su, među ostalim, rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR.

28. Budući da se o naprijed navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ona zbog specifičnosti ugovaranja valute u CHF nije bila razumljiva i da je ta odredba uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to je ovaj sud, primjenom odredbe čl. 87. st. 1. u vezi s čl. 81. st. 1., 2. i 4. ZZP- a, pazeći na ništetnost po službenoj dužnosti, utvrdio, kao prethodno pitanje, da je ništetna naprijed navedena odredba u dijelu u kojemu je predviđena obveza pok. DS na povrat kredita u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća (pojedinog anuiteta).

29. Nadalje, iz jasnog, stručnog i razložnog, a stoga od strane ovoga suda prihvaćenog nalaza i mišljenja vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., na čiji izračun stranke nisu imale prigovora, proizlazi, u bitnom, da ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i početnog tečaja za CHF na dan sklapanja ugovora, uzevši u obzir rast tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita iznosi 25.603,09 kuna, time da su u Tabeli 1, koja je sastavni dio nalaza i mišljenja, pojedini iznosi navedeni u stupcu 18, a datumi plaćanja tih iznosa u stupcu 15.

30. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. DS proizlazi da predmetno potraživanje razlika zbog ugovorene valutne klauzule nije obuhvaćeno tim rješenjem, te da su uz tužiteljicu, kao suprugu, zakonski nasljednici pok. DS i sin IS i kćer CS. Dakle, nije točna tvrdnja tužiteljice da je proglašena nasljednicom svih prava DS.

31. Budući da predmetno potraživanje predstavlja ostavinsku imovinu iza pok. DS, a spomenutim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. DS nije obuhvaćeno to potraživanje, to bi se radilo o naknadno pronađenoj imovini koju se ne može rasporediti na način naveden u rješenju o nasljeđivanju, budući da se zakonska nasljednica CS prihvatila nasljedstva i ustupila svoj zakonski dio na nekretninama bratu IS, a na pokretninama tužiteljici, IS se prihvatio nasljedstva i ustupio svoj dio na pokretninama tužiteljici, a tužiteljica se prihvatila nasljedstva i ustupila svoj dio na nekretninama IS.

32. Stoga bi tužiteljica, primjenom odredbe čl. 141. st. 1. u vezi s čl. 3. st. 1., čl. 4. st. 1., čl. 5. i čl. 9. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj: 48/03., 163/03. i 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19., dalje: ZN), imala pravo na 1/3 predmetnog potraživanja, odnosno na ukupni iznos od 1.132,70 eura (8.534,36 kuna po fiksnom tečaju konverzije) sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 0,26 eura od 12.3.2007. do isplate,na iznos od 0,16 eura od 18.2.2008. do isplate, na iznos od 1,28 eura od 17.3.2008. do isplate, na iznos od 4,72 eura od 16.10.2008. do isplate, na iznos od 1,10 eura od 17.11.2008. do isplate, na iznos od 5,70 eura od 16.12.2008. do isplate, na iznos od 6,40 eura od 24.1.2009. do isplate, na iznos od 6,72 eura od 16.2.2009. do isplate, na iznos od 5,84 eura od 16.3.2009. do isplate, na iznos od 6,01 eura od 16.4.2009. do isplate, na iznos od 4,67 eura od 18.5.2009. do isplate, na iznos od 3,68 eura od 16.6.2009. do isplate, na iznos od 3,94 eura od 16.7.2009. do isplate, na iznos od 4,46 eura od 17.8.2009. do isplate, na iznos od 4,41 eura od 16.9.2009. do isplate, na iznos od 3,89 eura od 16.10.2009 do isplate, na iznos od 4,88 eura od 16.12.2009. do isplate, na iznos od 5,67 eura od 18.1.2010. do isplate, na iznos od 6,80 eura od 16.2.2010. do isplate, na iznos od 6,54 eura od 16.3.2010. do isplate, na iznos od 8,07 eura od 16.4.2010. do isplate, na iznos od 7,78 eura od 17.5.2010. do isplate, na iznos od 8,35 eura od 16.6.2010. do isplate, na iznos od 13,25 eura od 16.7.2010. do isplate, na iznos od 12,25 eura od 16.8.2010. do isplate, na iznos od 15,33 eura od 16.9.2010. do isplate, na iznos od 14,26 eura od 01.10.2010. do isplate, na iznos od 12,55 eura od 18.10.2010. do isplate, na iznos od 16,17 eura od 16.11.2010. do isplate, na iznos od 20,77 eura od 16.12.2010. do isplate, na iznos od 17,51 eura od 17.1.2011. do isplate, na iznos od 18,65 eura od 15.2.2011. do isplate, na iznos od 17,20 eura od 15.3.2011. do isplate, na iznos od 17,46 eura od 15.4.2011. do isplate, na iznos od 23,63 eura od 16.5.2011. do isplate, na iznos od 24,23 eura od 14.7.2011. do isplate, na iznos od 29,38 eura od 14.7.2011. do isplate, na iznos od 26,73 eura od 16.8.2011. do isplate, na iznos od 23,84 eura od 15.9.2011. do isplate, na iznos od 23,53 eura od 17.10.2011. do isplate, na iznos od 23,30 eura od 15.11.2011. do isplate, na iznos od 24,69 eura od 15.12.2011. do isplate, na iznos od 25,89 eura od 16.1.2012. do isplate, na iznos od 26,05 eura od 15.2.2012. do isplate, na iznos od 25,22 eura od 15.3.2012. do isplate, na iznos od 25,78 eura od 16.4.2012. do isplate, na iznos od 26,17 eura od 15.5.2012. do isplate, na iznos od 25,52 eura od 15.6.2012. do isplate, na iznos od 25,69 eura od 15.7.2012. do isplate, na iznos od 25,20 eura od 16.8.2012. do isplate, na iznos od 24,15 eura od 17.9.2012. do isplate, na iznos od 25,27 eura od 15.10.2012. do isplate, na iznos od 25,81 eura od 15.11.2012. do isplate, na iznos od 25,43 eura od 17.12.2012. do isplate, na iznos od 23,32 eura od 15.1.2013. do isplate, na iznos od 25,12 eura od 15.2.2013. do isplate, na iznos od 25,27 eura od 15.3.2013. do isplate, na iznos od 24,57 eura od 15.4.2013. do isplate, na iznos od 22,38 eura od 15.5.2013. do isplate, na iznos od 22,33 eura od 17.6.2013. do isplate, na iznos od 22,86 eura od 15.7.2013. do isplate, na iznos od 23,73 eura od 16.8.2013. do isplate, na iznos od 24,92 eura od 16.9.2013. do isplate, na iznos od 24,30 eura od 15.10.2013. do isplate, na iznos od 24,74 eura od 15.11.2013. do isplate, na iznos od 25,23 eura od 20.12.2013. do isplate, na iznos od 25,54 eura od 15.1.2014. do isplate i na iznos od 26,19 eura od 18.2.2014. do isplate.

33. Međutim, iz Ugovora o cesiji, na kojemu je javnobilježnički ovjeren potpis tužiteljice i IS i CS proizlazi da su IS i CS ustupili svoj dio predmetnog potraživanja tužiteljici u smislu odredbe čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

34. Pritom valja kazati da je ovaj sud, kao dokaz, uzeo u obzir Ugovor o cesiji koji je dostavljen tek u ponovnom postupku, budući da tužiteljica tvrdi da je Ugovor o cesiji zaključen 4. lipnja 2025., kada su i ovjereni potpisi kod javnog bilježnika, a ta tvrdnja tužiteljice nije dovedena u sumnju niti jednim dokazom, pa je za zaključiti da tužiteljica činjenicu ustupa nije mogla iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka, a niti je do tada mogla priložiti Ugovor o cesiji (čl. 299. st. 2. ZPP-a).

35. Stoga je tuženik, primjenom odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, dužan isplatiti, aktivno legitimiranoj tužiteljici, iznos od 1.699,06 eura (50% od 3.398,11 eura, tj. od 25.603,09 kuna po fiksnom tečaju konverzije), tj. 50% od ukupno više plaćenih pozitivnih razlika zbog promjene tečaja za valutu CHF tijekom razdoblja otplate kredita sa zakonskim zateznim kamatama na 50% pojedinog iznosa razlike (koje je tužiteljica u valuti euro navela u podnesku od 27. ožujka 2023.) od dana plaćanja te razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

36. Pritom valja kazati da je jedino u odnosu na taj dio novčanog tužbenog zahtjeva tužiteljice presuda ovoga suda poslovni broj: P-1821/2021-32 od 27. kolovoza 2024. ukinuta i predmet u tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

37. Nadalje, pozitivne razlike nije bilo potrebno umanjiti za negativne razlike, budući da tuženik nije podnio ni protutužbu, ni određeni prigovor radi prebijanja.

38. Nadalje, neosnovan je tuženikov prigovor zastare.

39. Naime, u vezi s pitanjem početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi izjasnila se i odjelna sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. izrazivši pravno shvaćanje broj Su-IV- 47/2020-2 koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.".

40. Stoga, a imajući u vidu da je ništetnost u vezi s valutnom klauzulom u CHF prejudicijelno utvrđena tek ovom presudom, potraživanje tužiteljice nije zastarjelo.

41. Dakle, tužiteljica je u cjelokupnom ovom sporu, kada se ima u vidu prethodni i ponovni postupak, djelomično uspjela.

42. Navedena situacija glede odluke o trošku regulirana je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP- a, a koja odredba ima legitiman cilj da odvrati potencijalne stranke od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenje nerazumnih zahtjeva s jedne strane, te da zaštiti financijske interese druge strane u postupku.

43. Međutim, primjena pravila iz čl. 154. st. 2. ZPP-a ne smije rezultirati kršenjem temeljenih ljudskih prava zagarantiranih čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer mehaničko odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu može predstavljati povredu prava na pravično suđenje i to s aspekta prava na slobodan pristup sudu.

44. Stoga, vodeći računa da li bi se u okolnostima konkretnog slučaja, odlukom o trošku ostvario legitiman cilj na razuman, odnosno razmjeran način, ocjena je ovog suda da bi mehanička primjena pravila iz čl. 154. st. 2. ZPP-a dovela do nedopuštenog miješanja u ustavna i konvencijska prava tužiteljice, odnosno miješanja u pravo na pristup sudu kao sastavnom elementu prava na pošteno suđenje.

45. Naime, u konkretnom slučaju se radi o sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže, slijedom čega bi odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka o trošku bila prekomjerni teret za tužiteljicu.

46. Također, iako je tužiteljica kao nasljednica potrošača u konkretnom slučaju djelomično uspjela u sporu, nije u skladu s načelom djelotvornosti prava EU, da se potrošaču (pa onda ni njegovom nasljedniku) naloži snošenje troškova postupka ovisno o iznosima koji su vraćeni temeljem nepoštene ugovorne odredbe, jer ishod postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, potrošača (pa onda ni njegovog nasljednika) može odvratiti od ostvarivanja navedenog prava ( Sud Europske unije u predmetu C-224/19 u odluci od 16.07.2020.).

47. S druge strane, tuženik je trgovac koji se prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije vodio načelom savjesnosti i poštenja slijedom čega, po stavu ovog suda, financijski teret snošenja troškova postupka, u naprijed izloženom kontekstu, za njega ne bi bio posebno nepravedan, niti bi predstavljao pretjerani teret.

48. Imajući u vidu navedeno, ocjena ovog suda je da, sagledavajući sve okolnosti slučaja, treba odstupiti od mehaničke primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, jer bi nametanje obveze tužiteljici, kao nasljednici potrošača, da snosi troškove postupka ovisno o iznosu koji joj je vraćen s osnove nepoštene ugovorne odredbe, dovelo do nerazmjernog ograničenja temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje, a u situaciji kada nije izvjesno da bi se takvim odstupanjem od primjene čl. 154. st. 2. ZPP drugoj strani, odnosno tuženiku nametnuo pretjerani teret.

49. Obzirom na navedeno, stav je ovog suda da će se, u okolnostima konkretnog slučaja, legitiman cilj na razuman, odnosno razmjeran način, postići tako da se obveže tuženika na plaćanje parničnog troška tužiteljici samo u odnosu na tužbeni zahtjev sa kojim je uspjela u sporu i to prema vrijednosti predmeta spora tog zahtjeva (tako ŽS u Rijeci u odluci poslovni broj: Gž-1435/2025-3 od 24.9.2025.).

50. Stoga je tužiteljici, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), kojom je propisano da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, prema vrijednosti predmeta spora od 1.699,06 eura, priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastava podnesaka od 14.5.2021., 3.1.2022., 9.5.2022. i 27.3.2023. od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), sastava podnesaka od 14.6.2022., 23.3.2023. i 9.6.2025. od po 50 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), sastava podneska od 28.2.2022. od 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT) i zastupanja na ročištima od 17.2.2022., 19.12.2023., 27.3.2024. i 3.2.2026. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ukupno 1.075 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 2.150,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (537,50 eura) 2.687,50 eura.

51. Tužiteljici nije priznat trošak sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspjela.

52. Nadalje, tužiteljici je u cijelosti priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, jer je taj trošak bio potreban za razrješenje ovog spora i ni na koji način nije bio ovisan o vrijednosti predmeta spora, te joj je u cijelosti priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 45,36 eura, budući da je taj iznos niži od visine pristojbe koju bi tužiteljica platila na tužbu prema vrijednosti od 1.699,06 eura s kojom je uspjela.

53. Tužiteljica nije dužna platiti sudsku pristojbu na presudu ovoga suda od 27.8.2024., jer je odredbom čl. 6. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 51/23.) izmijenjen čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18.) na način da su od plaćanja pristojbi oslobođeni i potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

54. Na ovu presudu nije dužna platiti sudsku pristojbu, jer je viši sud ukinuo odluku ovoga suda i predmet vratio na ponovno raspravljanje ovom sudu (3. Napomena Tar. br. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 37/2023.).

55. Stoga, ukupno priznati trošak tužiteljice, koji joj je dužan nadoknaditi tuženik, iznosi 2.998,31 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

56. Odluka o stopi zakonskih zateznih kamata do 1. siječnja 2008. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. do isplate na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. ZOO-a.

57. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. travnja 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Pun. tužiteljice

II. Pun. tuženika