Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-792/2022-33

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli, u pravnoj stvari tužitelja UČ pok. RČ iz [adresa] kod [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Suzana Malenica, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Grada Šibenika, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, OIB: 55644094063 kojeg zastupa zakonski zastupnik MČ, dr. med., a ovog punomoćnica UČL, mag.iur. i djelatnica tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 18. veljače 2026. godine u nazočnosti tužitelja s punomoćnicom, te punomoćnika tuženika, a na ročištu objave odluke dana 7. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik fizički određenog dijela čest. br. 1905/1 K. O. [katastarska općina] površine 2697 m[2] , a koji dio je označen slovima A-B-C-D-A na Geodetskom situacijskom nacrtu Josipa OČ dipl. ing. geodezije od 26. ožujka 2020. godine, koji čini sastavni dio ove presude.

2. Nalaže se tuženiku Gradu Šibeniku, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, OIB: 55644094063 kojeg zastupa zakonski zastupnik MČ, dr. med. nadoknaditi tužitelju UČ pok. RČ iz [adresa] kod [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.820,71 eura u roku od petnaest (15) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj UČ u tužbi i na ročištima naveo je da je u zemljišnoj knjizi Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na čest. br. 1905/1 (pašnjak površine 332.164 m²), upisana općenarodna imovina s organom upravljanja Mjesnim narodnim odborom Dubrava, te je, s obzirom na takav upis, nedvojbena pasivna legitimacija tuženika Grada Šibenika.

2. Međutim, navedeni upis je djelomično pogrešan jer je tužitelj vlasnik fizički određenog dijela čest. br. 1905/1 K. O. [katastarska općina], površine 2.697 m², koji je označen slovima A-B-C-D-A na geodetskom situacijskom nacrtu OČ, dipl. ing. geodezije, od 26. ožujka 2020. godine. Predmetni fizički dio čest. br. 1905/1 K. O. [katastarska općina] predstavlja pašnjak naziva „Ispod malog Umca“, koji je u cijelosti ograđen starim kamenim suhozidom i na kojem se stoka napasala još od vremena tužiteljeva djeda ŠČ.

3. Tužitelj je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao nasljeđivanjem od oca RČ te diobom s bratom BČ, a ujedno je upisan i kao posjednik te nekretnine u posjedovnom listu br. 2043 K. O. [katastarska općina], za udio od 3750/1003992.

4. Zbog izloženog, tužitelj je predložio da sud nakon provedneog postupka, donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen podneskom od 27. lipnja 2022. godine (list 34 spisa), uz obvezu tuženika na nadoknadu parničnog troška.

5. Punomoćnica tuženika je odgovoru na tužbu istaknula da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u odnosu na čest. br. 1905/1 K. O. [katastarska općina] jer nije dokazan pravni osnov stjecanja prava vlasništva.

6. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika JČ, pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 23.6.2022., podneska istog vještaka mjernika od 26.1.2023., neslužbene verzije izvoda iz katastarskog plana za predmetnu nekretninu Područnog ureda za katastar Šibenik, ispisa s Gepotala od 30.6.2022., neslužbene kopije prijepisa posjedovnog liusta 2043 K. O. [katastarska općina], Područnog ureda za katastar Šibenik, pismena „obrazloženje uz tastament zapisnika 30.3.1987.“ u postupku broj O-683/87 ovjerenog kod javnog bilježnika Igora Lučeva u [adresa] 15.11.2003. pod brojem OV-7793/2003, rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-683/87 od 31.3.1988., Geodetskog situacijskog nacrta Ureda ovlaštenog inžinjera geodezije Josipa Grubišića u Bilicama od 26.3.2020., neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda (Z. U. [broj ZK uloška]) saslušanjem svjedoka KČ, ŽČ i BČ, te tužitelja UČ.

7. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva fizički određenog dijela čest. br. 1905/1 K. O. [katastarska općina] i to dijela koji je na Geodetskom situacijskom nacrtu OČ dipl. ing. geodezije od 26. ožujka 2020. godine označen slovima A-B-C-D-A površine 2.697 m[2] , a koji nacrt je identičan skici mjesta očevida vještaka mjernika JČ dipl. ing. geod. 10. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da se predmet spora identificira dio čest. br. 1935/1 K. O. [katastarska općina] (dio koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika JČ od 23.6.2022. označen slovima A-B-C-D-A

- da se do nekretnine pristupa makadamskim putem koji se spaja na asfaltnu cestu koja prolazi kroz predio [adresa] u [adresa]. Predmetna nekretnina je sa svoje jugo-zapadne, jugo-istočne i sjevero-istočne strane omeđena kamenim suhozidom, dok sa sjevero-zapadne strane međa nije vidljiva

- da se u trenutku očevida na predmetnoj nekretnini zatiče borova šuma, šikara te smreka kojom je predmetna nekretnina prekrivena – (utvrđeno očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika JČ i pregledom skice mjesta očevida istog vještaka – list 31 i 35 spisa)

- da je u posjedovnom listu br. 2043 K. O. [katastarska općina], Područnog ureda za katastar, kao supojednik na čest. br. 1905/1 „Umac“, površine 332.164 m² (pašnjak 288.048 m², šuma 42.216 m² te kuća i dvorište 1.900 m²), upisan i tužitelj UČ, pok. RČ, za 3750/1003992 dijela – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije prijepisa posjedovnog lista br. 2043 Područnog ureda za katastar Šibenik, list 5–8 spisa).

- da je predmet spora označen slovima A-B-C-D-A i crvenom bojom na skici mjesta očevida svojim položajem i oblikom odgovara liku prikazanom na Geodetskoj situaciji OČ dipl. ing. geod. od 26. ožujka 2020. godine – (utvrđeno pregledom podneska vještaka mjernika JČ –list 48 spisa)

- da je čest. br. 1905/1K.O. [adresa] upisana u A list Z. U. [broj ZK uloška] (otpisana iz Z. U. [broj ZK uloška]) u naravi pašnjak površine 326.520 m[2] , a u B listu je upis općenarodna imovina kao organ upravljanja Mjesni narodni odbor Dubrava

–(utvrđeno pregledom neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda).

- da je u ostavinskom postupku iza smrti RČ pok. ŠČ (rođenog **.**.1908., a umrlog **.**.1987.) ovaj sud 31. ožujka 1988. godine donio rješenje o nasljeđivanju broj O-683/87, kojim su njegovim nasljednicima, na temelju oporuke broj Pi-74/87, a glede ostavine koju čine nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te pokretnine, proglašeni: sin VČ za cijelo u odnosu na novije kuće u [adresa] zajedno s vrtom ispred i iza kuće te kuhinjom koja se nalazi uz stražnji vrt, uz teret prava plodouživanja, odnosno stanovanja u toj kući u korist supruge ĆČ; sin UČ, tužitelj, za cijelo u odnosu na druge novije kuće u [adresa], jer ih je sam podigao, te staru kuću zvanu „Staro misto“; te sinovi UČ i VČ, svaki za ½ dijela, u odnosu na sve ostale nekretnine – (utvrđeno pregledom citiranog rješenja o nasljeđivanju ovog suda – list 11 i 12 spisa)

- da je Ured ovlaštenog inžinjera geodezije Josip Grubišić 26. ožujka 2020. godine na zahtjev tužitelja UČ izradio Geodetsko situacijski nacrt za dio čest. br. 1905/1 K. O. [katastarska općina] na način da je dio iste u vlasničkom posjedu tužitelja označen slovima A-B-C-D-A površine 2.697 m[2] – (utvrđeno pregledom citiranog nacrta – list 13 spisa)

11. Svjedok KČ iskazao je da mu je, s obzirom na to da je rođen i da cijeli život živi u mjestu gdje se nalaze predmetne nekretnine, poznato o kojim se nekretninama radi. Naveo je da su iste u većem dijelu omeđene suhozidom. Također je izjavio da su nekretnine izvorno bile u vlasništvu oca tužitelja, pok. RČ, te se sjeća da je RČ preminuo 1988. godine, budući da je u to vrijeme služio vojni rok u JNA. Nadalje je iskazao da su pok. RČ naslijedili tužitelj i njegov brat VČ, te da isti imaju još dvije sestre, od kojih je jedna pokojna, ali smatra da one ne polažu nikakva vlasnička prava na predmetnim nekretninama. Svjedok je naveo da je tužitelj jedno vrijeme radio u Švicarskoj, a da je, kada bi boravio u [adresa], koristio predmetne nekretnine. Također je istaknuo da je njegov otac za života držao konje i krave te su mu predmetne nekretnine služile za ispašu stoke, dok se na gornjem dijelu nekretnine, označenom na nacrtu slovima A-B-C-D-A, nalazila borova šuma iz koje je pok. RČ za života sjekao drva za ogrjev. Dodao je da se radi o manjoj sredini u kojoj je svima poznato čije su pojedine nekretnine, te da je njemu i ostalim mještanima poznato da su predmetne nekretnine bile u vlasništvu RČ, a potom UČ, te da nikada nitko nije branio njihovo korištenje, odnosno ostvarivanje vlasničkih prava na istima. Na kraju je naveo da pretpostavlja kako je RČ predmetne nekretnine naslijedio od svog oca, ali da istoga nije osobno poznavao jer je preminuo prije njegova rođenja. – (list 59 spisa).

12. Svjedok ŽČ iskazao je da mu je poznato koje nekretnine čine predmet spora, budući da se u neposrednoj blizini istih nalaze nekretnine u njegovom vlasništvu. Koliko mu je poznato, tužitelj je predmetne nekretnine naslijedio od oca RČ, a RČ ih je naslijedio od svog oca, čije ime se svjedok ne može sjetiti. Tužitelj je, zajedno sa svojim bratom, izvršio diobu nasljedstva nakon očeve smrti, te su mu tako sporne nekretnine pripale u vlasništvo. Svjedok ne može precizno odrediti datum Blažine smrti, ali navodi da je prošlo dugo vremena od tada. Koliko mu je poznato, nitko nije branio ni pok. RČ, ni tužitelju da koriste sporne nekretnine. Svjedok je naveo da se na nekretninama pretežito nalazila šuma i trava, te da je pok. RČ na njima držao stoku na ispaši, a također je koristio drva s nekretnine. – (list 60 spisa).

13. Svjedok VČ iskazao je da je njegov pok. otac RČ, koji je umro 1987. godine, ostavio u nasljedstvo nekretnine koje su predmet spora, te da su nakon njegove smrti on i tužitelj podijelili ostavinsku masu na način da je tužitelju pripalo u vlasništvo ono što je predmet spora. Pok. otac stekao je predmetne nekretnine od svog oca, odnosno djeda ŠČ, za kojeg svjedok misli da je umro oko 1930. godine. Sjeća se da je još kao dijete dolazio na te nekretnine jer je otac na njima držao krave i konje, te da su krave pasle travu na nekretninama. Nekretnina označena slovima A-B-C-D-A zapravo je ograđena suhozidom, za koji pretpostavlja da datira još iz vremena života njegovog djeda. U biti se radi o jednoj nekretnini oznake čest. br. 1905/1, ali zbog zida između njih oni je tretiraju i nazivaju kao dvije nekretnine. Svjedok je naveo da se u to vrijeme nije vodilo računa o tome je li nekretnina upisana na vlasnika, jer to nije bilo bitno s obzirom da je svima u mjestu bilo poznato čija je koja nekretnina, što je razlog zbog kojeg zemljišnoknjižno stanje na predmetu spora nije bilo sređeno. – (list 60 spisa).

14. Tužitelj UČ, pok. RČ, u stranačkoj izjavi izjavio je da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem nakon očeve smrti, RČ, te diobom s bratom BČ. Pok. otac stekao je vlasništvo predmetne nekretnine najvjerojatnije od svog oca, ŠČ. Svjestan je da ne zna točan datum djedove smrti, ali napominje da je njegov otac rođen 1908., a umro 1987. godine. Tužitelj je naveo da se predmetna nekretnina koristila za ispašu konja i krava te da je bila ograđena kamenim suhozidom. Sjeća se, kada je bio dijete u dobi od oko 8 godina, da suhozid već postoji, pa pretpostavlja da ga je izradio djed. Tužitelj je istaknuo da mu nitko, niti Grad ni država, nikada nisu osporavali vlasništvo predmetne nekretnine, kao ni njegovim prednicima. U rješenju o nasljeđivanju navedeni su kao nasljednici njegova majka te sestre RČL i CČ, ali su one bile upoznate s diobom nekretnine – (list 71 i 72 spisa).

15. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i skupno (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužitelj na temelju valjanog pravnog osnova stekao vlasništvo nad predmetnim dijelom nekretnine.

16. Pri tome, valja istaknuti, da prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

17. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.).

18. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

19. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946).

20. Podredno, valja napomenuti i pravno shvaćanje koje je Europski Sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009., broj 35298/04).

21. Odredbom članka 159. stavka 4. ZV-a (koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997. godine) je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle, protekom dvadeset (20), odnosno četrdeset (40) godina, a istovremeno je odredbom članka 388. stavka 4. ZV-a bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana pa, iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama br. U-I-58/1997., U-I-1235/1997., U-I-237/1997., U-I-1053/1997. i U-I- 1054/1997), prema shvaćanju Europskog Suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2017-2 od dana 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani nego sama država.

22. Naime u citiranim presudama Europskog Suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. je zauzeto slijedeće stajalište: "… da podnositelj zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška.

23. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

24. Dakle, prema naprijed citiranom stajalištu Europskog Suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije dana 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je u postupku valjalo utvrditi dosjelost tužiteljice na predmetnoj nekretnini do dana 17. studenoga 1999. do kada je bila na snazi ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a pri tome vodeći računa da pravu posjednika kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

25. U konkretnom slučaju, cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebno iskaze svjedoka KČ, BČ i ŽČ (domicilnih osoba koje su o predmetu spora imale relevantna saznanja), te stranačku izjavu tužitelja UČ – koje je sud, zajedno s priloženim materijalnim dokazima, ocijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio – utvrđeno je da je predmet spora oduvijek bio u vlasničkom i nesmetanom posjedu obitelji UČ. Prvotno je u posjedu bio ŠČ, djed tužitelja, zatim RČ, pok. ŠČ, otac tužitelja, a sada tužitelj. Nekretnina je bila omeđena kamenim suhozidima koje su izgradili prednici tužitelja, a koristila se dijelom za ispašu životinja (krava i konja), a dijelom za ogrijev.

26. Dalje je utvrđeno da je djed tužitelja, ŠČ, umro 1930. godine, te ga je naslijedio njegov sin RČ, otac tužitelja. Otac tužitelja, RČ, pok. ŠČ, umro je 1987. godine, a nasljednici su mu postali sinovi VČ, pok. RČ, i tužitelj. Dana 30. ožujka 1987. godine između sebe su izvršili diobu nekretnina, pri čemu je tužitelju u vlasništvo pripao predmet spora.

27. Međutim, imajući u vidu činjenicu da je otac tužitelja RČ pok. ŠČ rođen 1908., a umro 1987.. godine u dobi od 79 godina, da je tužitelj rođen 1938. godine i rezultate dokaznog postupka, očigledno je da je pok. otac tužitelja vlasništvo predmeta spora stekao izvanrednom dosjelošću prema tadašnjim odredbama OGZ-a (računjaući pri tome i vrijeme posjedovanja svog pok. oca ŠČ, što znači da je isti u trenutku smrti bio izvanknjižni vlasnik predmeta spora.

28. Dakle, tužitelj je pored pravne osnove nasljeđivanja i diobe sa bratom VČ (sukladno odredbi članka 33. i 36. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima "Narodne novine" broj 53/91 koji zakon je bio na snazi u vrijeme smrti pok. oca tužitelja i diobe) vlasništvo predmeta spora stekao i izvanrednom dosjelošću protekom određenog vremena do dana 17.11.1999. godine (računajući pri tome i vrijeme posjeda njegovog prednika pok. oca RČ pok. ŠČ i djeda ŠČ).

29. Da su prednici tužitelja sada pok. otac RČ pok. ŠČ i djed ŠČ bili u kontinuiranom i poštenom neometanom posjedu predmeta spora, a koji posjed je nastavio nesmetano i kontinuirano tužitelj proizlazi i iz prijepisa posjedovnog lista 2043 K. O. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Šibenik gdje je tužitelj upisan kao suposjednik predmetne nekretnine za 3750/1003992 dijela (list 5 spisa)

30. Kako iz rezultata dokaznog postupka (posebno saslušanih svjedoka) ne proizlazi da se radi o nekretnini na koje netko treći ima osim sada tužitelja polaže određena prava, to je očigledno da je tužitelj temeljem valjane pravne osnove stekao prava vlasništva dijela predmetne nekretnine.

31. Kraj takva stanja stvari, navodi tuženika izneseni u odgovoru na tužbu ne mogu se prihvatiti.

32. Međutim, tužitelj je dužan dokazivati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik mora dokazivati istinitost svojih navoda odnosno prigovora (članak 219. stavak 1. ZPP-a).

33. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a).

34. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari-svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

35. U konkretnom, znači da je tuženik bio dužan do zaključenja prethodnog postupka predložiti dokaze na okolnost da prednici tužitelja odnosno danas tužitelj nisu bili pošteni posjednici predmetne nekretnine, pa time da nisu niti stekli vlasništvo predmetne nekretnine (članak 299. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25) a što isti nije učinila.

36. Tim više, tuženik nije niti osporavao iskaze navedenih svjedoka, niti utvrđenja proizašla iz očevida, dok na skicu mjesta očevida vještaka mjernika JČ, dipl. ing. geod., nije imao primjedbi.

37. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, a tužitelju je priznat parnični trošak koji je imao za:

- sastav tužbe po kvalificiranom punomoćniku (v.p.s. = 1.327,36 eura - 10.001,00 kuna) 100 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarife)

- pet (5) zastupanja na ročištima po kvalificiranom punomoćniku (13.5.2022., 23.6.2022., 4.2.2025., 3.2.2026. i 18.2.2026.) – 500 bodova (5x100 bodova) sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife

- tri (3) sastava obrazloženih podnesaka po kvalificiranom punomoćniku (27.6.2022., 25.1.2023., 30.1.2023.) – 300 bodova (4x100 boda) sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife - ukupno 900 bodova ili 1.800,00 eura (Tbr. 54. Tarife) koji iznos uvećan za iznos PDV-a (25%) na trošak odvjetnika (450 eura), trošak očevida (464.53 eura / 3.500,00 kuna), sudsku pristojbu tužbe (53.09 eura) i odluke (53.09 eura) sukladno Tar. br. 1. t.1. i Tar. br. 2. t.1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23) predstavlja parnični trošak tužitelja u ukupnom iznosu od 2.820,71 eura.

Šibenik, 7. travnja 2026.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24).

DN-a:

- punomoćnici tužitelja, odvjetnici Suzani Malenici

- tuženiku Gradu Šibeniku, Trg palih branitelja Domovinskog rata I/1 kojeg zastupa zakonski zastupnik MČ, dr. med.