Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1615/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, OIB 68419124305, iz Zagreba, Prisavlje 3, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice RP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 2. travnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Darijana Hőrta, odvjetnika u Opatiji, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice, po objavi od 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pl-439/2025-3 od 27. kolovoza 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 53,10 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

– na iznos od 10,62 eura od 01.09.2024.,

– na iznos od 10,62 eura od 01.10.2024.,

– na iznos od 10,62 eura od 01.11.2024.,

– na iznos od 10,62 eura od 01.12.2024.,

– na iznos od 10,62 eura od 01.01.2025.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pl-439/2025-3 od 27. kolovoza 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,50 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o izdavanju platnog naloga do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 144,13 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. travnja 2026., kao dana donošenja presude, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja radi naknade troška postupka odbija, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prvotno kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a javni bilježnik je, nakon što je utvrdio da je ovršenica osoba s prebivalištem izvan [adresa], proslijedio predmet ovom sudu u skladu s člankom 281 stavak 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., dalje: OZ-a), pri čemu se na temelju iste odredbe smatra da je zaprimljen zahtjev za izdavanje platnog naloga sukladno odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak.

2. Sud je rješenjem od 27. kolovoza 2025. izdao platni nalog kojim je tuženica obvezana na isplatu iznosa od 53,10 eura uvećano za zakonske zatezne kamate.

3. Po pravovremenom i dopuštenom prigovoru tuženice, kojim je isti osporila utuženo potraživanje, postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tuženica u prigovoru ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer da od rujna 2023. nije vlasnik niti korisnik bilo kakve nekretnine u Republici Hrvatskoj, odnosno da je u rujnu 2023. otuđila nekretninu u odnosu na koju tužitelj naplaćuje RTV pristojbu. Ističe i prigovor zastare.

4. U očitovanju na prigovor tuženice od 27. veljače 2026. tužitelj je istaknuo da, sukladno čl. 34. Zakonu o HRTu, svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu RTV prijamnik, dužan je plaćati mjesečne pristojbe. Također, obveza plaćanja mjesečne RTV pristojbe traje od prijave prijamnika do odjave. Tuženi do današnjeg dana svoj prijamnik nije odjavio o čemu tužitelj dostavlja dokaze, stoga je ovdje predmetno dugovanje dužan podmiriti. Slijedom navedenog, tužena je u vrijeme nastanka predmetnog duga bila zavedena u evidencijama tužitelja kao obveznik plaćanja mjesečnih pristojbi jer obveza traje od prijave prijamnika do odjave. Ukoliko je tuženi prodao nekretninu, bio je dužan prijamnik odjaviti, odnosno prijaviti izmjenu obveznika plaćanja mjesečnih pristojba. Nadalje, tužena u prigovoru navodi kako nije ni u kakvom ugovornom odnosu s tužiteljem. Ističe se da među strankama postoji odnos koji je temeljen na zakonu, a ne na ugovoru te su navodi tuženika u tom smjeru netočni. Prema evidenciji obveznika „Obveznik plaćanja RTV pristojbe“, šifra obveznika: 4900974 prijavljen je prijamnik za koji se, sukladno odredbama članka 34. st. 1. Zakona o HRT-u naplaćuje pristojba. Prijava je sačinjena temeljem prijave prijamnika koja je obavljena dana 01.07.2018. godine na adresi prijave. Tom je prilikom upravo tuženi predstavniku tužitelja dao i svoje osobne podatke i OIB koji je osobni tajni broj i tužitelj ga ne bi imao u prijavi da ga tuženi nije osobno dao kao i sve svoje podatke tužitelju. Također tuženi je osobno potpisao prijavu. Prilikom prijave tuženi je prijavio posjedovanje TV prijamnika na adresi prijave o čemu tužitelj dostavlja dokaze u spis. Slijedom navedenog, upravo je tuženi dužan plaćati svoje mjesečne obveze koje su na zakonu zasnovane dok iste postoje, odnosno do odjave prijamnik, slijedom čega obveze za 08. -12. mj. 2024. godine je dužan podmiriti jer se radi o periodu za koji postoji prijava prijamnika te je tuženi u evidencijama tužitelja zaveden kao obveznik plaćanja mjesečnih pristojbi. U sporno razdoblje je prijavljeni bio obveznik o čemu tužitelj dostavlja dokaze u spis. Tuženi je inače uredno prijavio posjedovanje prijamnika te mu HRT na adresu prijave dostavlja uplatnice i opomene. Nastavno, ističe se da je potraživanje za RTV pristojbu je zakonska obveza građana i pravnih osoba koji imaju prijamnike u RH (u vlasništvu ili posjedu - nevezano uz vlasništvo ili posjedovanje nekretnina i prebivalište koje je prijavljeno u MUP-u). Tuženi je za sporno razdoblje uredno prijavljeni obveznik, a svoj prijamnik nije odjavio, a ovdje predmetni dug nije podmirio. Obzirom da je nesporno da ovaj dug nije plaćen, a u sporno je razdoblje prijavljen kao obveznik plaćanja mjesečnih pristojbi, predlaže se održati na snazi platni nalog.

5. Radi utvrđenja važnih činjenica sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile i to uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sa stanjem na dan 4. ožujka 2025. (list 12 spisa), dio Ugovora o poklonu nekretnina od 27. rujna 2023. (list 29-30 spisa), saldakonti kartica (listovi 34-38 spisa), potvrdu o obvezniku plaćanja RTV pristojbe (list 39 spisa) te obrazac za prijavu prijamnika (list 40).

6. Na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a) nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu RTV pristojbe za mjesece od kolovoza do uključivo prosinca 2024. od tuženika.

8. Obveza plaćanja RTV pristojbe proizlazi iz odredbe čl. 34. st. 1 Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22 i 20/23: dalje u tekstu Zakon o HRT) kojom je propisano da je mjesečnu pristojbu utvrđenu u čl. 35. st. 2. tog Zakona, HRT-u dužan plaćati svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno (a u konkretnom slučaju ne može se primijeniti nikakva druga odredba zakona prema kojoj bi tuženik bio oslobođen obveze plaćanja pristojbe). Sukladno odredbi čl. 36. st. 1. Zakona o HRT osoba iz čl. 34. st. 1. tog Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi time da način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom. Na temelju ove zakonske odredbe donesena je i Odluka HRT o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika od 18. lipnja 2019., Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika od 25. ožujka 2021. Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika od 6. lipnja 2024. (dalje u tekstu: Odluka HRT), a koja je bila na snazi u utuženom periodu, te je odredbom čl. 4. st. 1. Odluke HRT propisano da je obveznik plaćanja mjesečne pristojbe obvezan plaćati mjesečnu pristojbu sve dok prijamnik odnosno obvezu plaćanja mjesečne pristojbe ne odjavi na način utvrđen ovom Odlukom, pri čemu je st. 2. istog članka propisan i način odjave – neposredno ili putem punomoćnika u pisanom obliku preporučenom pošiljkom ili putem elektroničke pošte na propisanom obrascu od strane HRT-a.

9. Uvidom u potvrdu o obvezniku plaćanja RTV pristojbe utvrđeno je da je tuženica evidentirana kao obveznik plaćanja RTV pristojbe pod brojem 4900974 od dana 1. srpnja 2018. te do danas ima status aktivnog obveznika. Uvidom u saldakonti karticu utvrđeno da je tuženica sve do studenoga 2023.. svoju obvezu plaćanja mjesečne naknade uredno i ispunjavala, a plaćena je i pristojba za ožujka i travanj 2024., studeni i prosinac 2025. te siječanj i veljaču 2026.

10. Time što je tuženica darovala nekretninu na adresi [adresa], što je zaista utvrđeno uvidom u Ugovor o poklonu nekretnina od 27. rujna 2023., ista nije izgubila status pretplatnika niti je time prestala njezina obveza plaćanja pristojbe. Naime, kao što je naprijed navedeno, status pretplatnika RTV pristojbe, sukladno važećim zakonskim i podzakonskim propisima, prestaje odjavom prijamnika, pri čemu tuženica u postupku nije ni tvrdila da bi izvršila odjavu prijamnika. Pritom se napominje da za obvezu plaćanja pristojbe nije od utjecaja činjenica što tuženica nije posjednica ni vlasnica nekretnine, jer obveza plaćanja pristojbe proizlazi iz odredbe članka 34. stavka 1. Zakona o HRT, neovisno o promjeni adrese stanovanja, i traje sve do valjane odjave prijamnika, a o čemu je bilo potrebno obavijestiti tužitelja na način na koji je to svojom odlukom propisao tužitelj (članak 36. stavak 1. Zakona o HRT), a što sve tuženica nije učinila.

11. Stoga je, u konkretnom slučaju, jedino odlučna činjenica odjave prijamnika, dok je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja tuženica trebala dokazati da je prijavljeni prijamnik odjavila, a što u postupku nije dokazao.

12. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sud je utvrdio da tužitelj ima potraživanje prema tuženici s osnova RTV pristojbe za mjesece od kolovoza do uključivo prosinca 2024. koje je evidentirano i u kartici saldakonti.

13. Kako tuženica nije dokazala da je izvršila odjavu prijamnika, niti da bi utužene RTV pristojbe platila to je sukladno naprijed citiranim odredbama Zakona o HRT-u tuženica dužan platiti utužene pristojbe.

14. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva s osnova potraživanja RTV pristojbe u zatraženom glavničnom iznosu od 53,10, isti se u cijelosti podudara sa priloženim izvatkom iz poslovnih knjiga i saldo konti karticom, zbog čega je sud isti ocijenio osnovanim, pri čemu je visina mjesečne pristojbe u iznosu od 10,62 EUR utvrđena Odlukom o utvrđivanju visine mjesečne pristojbe koja se plaća Hrvatskoj radioteleviziji za 2023. godinu te povlasticama za određene kategorije obveznika plaćanja.

15. Također, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, osnovana je i tužiteljeva tražbina s osnove zateznih kamata, i to od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa na naplatu pa do dana isplate, sve sukladno odredbi čl. 3. 1. Odluke HRT-a.

16. Stoga je sud, obzirom da utužena tražbina nesporno nije podmirena, koja činjenica proizlazi iz saldo konti kartice za tuženika, da tuženik TV prijamnik nije odjavio, što proizlazi iz potvrde o obvezniku plaćanja RTV pristojbe, dok istovremeno sam tuženik nije sudu podnio nikakav dokaz iz kojeg bi proizlazio drugačiji zaključak, ocijenio tužbeni zahtjev s osnova glavnice i sporedni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata u cijelosti osnovanim. Slijedom navedenog sud je u toč. I. izreke temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pl-439/2025-3 od 27. kolovoza 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju u pogledu glavnice i u pogledu zakonskih zateznih kamata tekućih na pojedine mjesečne iznose pretplate i to za razdoblje od njihova dospijeća sukladno Odluci o načinu kontrole plaćanja mjesečne pristojbe do isplate.

17. Prigovor zastare nije osnovan. U konkretnom slučaju primjenjuje se jednogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 232 st. 1. toč. 2. ZOO, jer se radi tražbini radiotelevizijske postaje za uporabu televizijskog prijamnika. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugom nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema odredbama čl. 245. st. 3., 4. i 5. ZOO-a kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka. Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Nije sporno u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj radi ostvarenja utužene tražbine dana 18. ožujka 2025. godine kod javnog bilježnika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Tužitelj je, pak, utužio tražbine od kojih je najstarija dospjela 1. rujna 2024. pa je nedvojbeno tijek zastare prekinut podnošenjem prijedloga za ovrhu prije isteka jednogodišnjeg roka zastare za svaku od utuženih tražbina, počev od one koja je najranije dospjela, pri čemu zastarni rok nije počeo ponovo teći jer je postupak još uvijek u tijeku.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. ZPP-a, pa je tuženica, koja je u cijelosti izgubila ovu parnicu, dužna tužitelju naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju troškove koji se odnose na nastali ovršni trošak u iznosu od 12,50 eura te parnični trošak u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u zatraženom iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7. t. 9. Tarife) što uvećano za PDV iznosi 125,00 eura, kao i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 6,63 eura, a ovo posljednje jer se prema članku 7. stavak 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., dalje ZSP-a) za odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke (članka 7. stavak 3. ZSP-a). Stoga se tužitelju, koji je dužan koristiti elektroničku komunikaciju sa sudom, kao trošak potreban za vođenje parnice priznaje trošak predmetne pristojbe u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, a ako stranka propusti podmiri pristojbu u skladu s članka 7. stavak 3. ZSP-a i tako nastane pristojbena obveza u višem iznosu, to je trošak koji je po načelu krivnje dužna sama snositi. Na priznati parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a, koja kamata je zatražena još u tužbi, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Pritom valja istaknuti da prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 02.06.2017.g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

U Opatiji 7. travnja 2026.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku