Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1728/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], po upravitelju Ivana Popović, vl. [obrt] za održavanje [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miri Buljan, odvjetnici u Slavonskom Brodu, Vukovarska 3, protiv tuženika ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-107/2021- 35 od 3. ožujka 2025., dana 7. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-107/2021-35 od 3. ožujka 2025. u točki I izreke i u dijelu točke III izreke kojom je naloženo tuženom da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 783,07 eura uvećan za pripadajuće zatezne kamate.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nade Kemec iz [adresa], poslovni broj Ovrv- 193/2021 od 7. travnja 2021., u dijelu kojom je tuženiku naloženo platiti tužiteljima iznos od 123,82 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I izreke) dok je platni nalog u dijelu kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju ovršni trošak u iznosu od 58,07 eura i pripadajuće zatezne kamate ukinut (točka II izreke). Nadalje naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 783,07 eura uvećan za pripadajuće zaatezne kamate dok je za iznos od od 205,91 eura zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen (točka III izreke).
2. Protiv navedene presude sadržajno u dosuđujućem dijelu, u točki I i dijelu točke III izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredom čl. 353. st. 1. toč. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak odnosno istu preinačiti u smislu žalbenih navoda.
3. U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju navode žalitelja te predlažu da sud drugog stupnja istu kao neosnovanu odbije te potvrdi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Traže trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu kojeg tužitelji temelje na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik, kao suvlasnik stambene zgrade mješovite uporabe u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] i upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u obvezi podmiriti tužiteljima, također suvlasnicima predmetne stambene zgrade, doprinos za sredstva zajedničke pričuve.
6. U žalbenoj fazi postupka među strankama nije sporno da je tuženik suvlasnik predmetne nekretnine i vlasnik posebnog djela nekretnine, da su tužitelji isto tako suvlasnici predmetne nekreitne, da su suvlasnici predmetne zgrade 29. listopada 2015. sklopili Međuvlasnički ugovor u smislu odredbe čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 u daljnjem tekstu ZV) kojim se uređuju uzajamni odnosi vlasnika zgrade u svezi s upravljanjem i korištenjem zgrade kao i činjenica da tuženik u utuženom razdoblju nije plaćao zajedničku pričuvu određenu Međuvlasničkim ugovorom i Odlukom kojom je podignut mjesečni iznos zajedničke pričuve visina koja isto tako među strankama nije bila sporna.
7. Pošavši od utvrđenja da iz navoda tuženika proizlazi da tuženik nije plaćao pričuvu jer je smatrao da mu se trebaju priznati učinjeni troškovi za radove izvršene na sanaciji terase koja se nalazi u njegovom vlasništvu i koja nije zajednički dio zgrade koje je financirao iz vlastitih sredstava iako na to ostali suvlasnici nisu pristali (da se izvrši prijeboj troškova tuženika sa dugom tuženika po osnovi zajedničke pričuve), da tuženik tijekom postupka nije dokazao da ima potraživanje prema tužiteljima s osnova popravka terase sud prvog stupnja, primjenom pravila o teretu dokazivanja koja je na strani tuženika, ocijenio je njegove navode o postojanju njegove tražbine prema tužiteljima (koja je trebala biti isplaćena iz sredstava pričuve) neosnovanim te je, pozvavši se na odredbe čl. 89. st. 2. ZV i čl. 380. st. 1. i 4. ZV, utvrdio da je tuženik dužan platiti tužiteljima utuženi iznos s naslova neplaćene pričuve zajedno sa zateznim kamatama na pojedine iznose zajedničke pričuve od dospijeća do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO-a) te posljedično navedenom, temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP, održao u tom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na snazi.
8. U pobijanoj presudi, kao ni u postupku koji joj je prethodio sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Sud prvog stupnja u skladu je s odredbama ZPP-a proveo raspravu i sastavio pobijanu presudu, a ista nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno upućuje žalitelj.
9. Predmet ovog postupka u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev za isplatu dospjelih, a neplaćenih iznosa zajedničke pričuve u ukupnom iznosu od 123,82 eura. Kako se u konkretnom predmetu u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti, te se temeljem čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, to stoga ovaj sud prilikom odlučivanja o osnovanosti žalbe nije razmatrao navode koji se svode na pobijanje pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja da su tužitelji netransparentno trošili sredstva pričuve.
10. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 85., 89. i 90. ZV te odredbe međuvlasničkog ugovora kada je obvezao tuženika, kao suvlasnika predmetne nekretnine na isplatu neplaćenih iznosa zajedničke pričuve.
11. Odredbom čl. 90. ZV propisano je da je pričuva zajednička, namjenski vezana imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i za poboljšanje nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj zgrade kojeg oni imenuju međuvlasničkim ugovorom ili ga imenuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, ukoliko suvlasnici u zakonskom roku ne sklope međuvlasnički ugovor, kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika. To podrazumijeva i ovlast da suvlasnici, kao stranke, zastupane po upravitelju, u parničnom postupku tuže nekog od suvlasnika radi naplate neplaćene pričuve, koja se sredstva, nakon što ista naplate od utuženog suvlasnika, polažu na, u tu svrhu otvoren, poseban račun.
12. Kako tuženik u utuženom razdoblju pričuvu nesporno nije plaćao a iz utvrđenog činjeničnog stanja sud nije mogao utvrditi osnovanost njegovih navoda o postojanju njegove tražbine prema tužiteljima pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao na plaćanje utužene pričuve sa pripadajućim zateznim kamatama.
13. Slijedom navedenog, prigovori tuženika, izneseni kako u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja, tako i u žalbi, kojima osporava svoju obvezu plaćanja zajedničke pričuve ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja.
14. Odluka o troškovima postupka valjana je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP), koju žalbom tuženik posebno niti ne osporava.
15. Slijedom izloženog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 7. travnja 2026.
Sudac:
Vlatka Fresl Tomašević
