Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2092/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Pervanu, odvjetniku u [adresa], protiv I. tuženika ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tuženika BZ iz [adresa], I. i II. tuženik zastupani po punomoćniku MZ, odvjetniku u [adresa], III. tuženika UZ iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sandri Wagner, odvjetnici u Metkoviću, A. Hebranga 6, IV. tuženika ĐZ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariju Vrnogi, odvjetniku u Metkoviću, Trg bana Jelačića 11, V. tuženika VZ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Juri Jelaviću, odvjetniku u Metkoviću, A. Hebranga 8 i VI. tuženika DZ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Stipi Cvitanoviću, odvjetniku u Metkoviću, A. Hebranga 8, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Psp-5/2022-24 od 20. ožujka 2024., dana 7. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Psp-5/2022-24 od 20. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su ga tuženici smetali u zadnjem, faktičnom i mirnom posjedu dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], time što su III., IV., V. i VI. tuženi po nalogu I. i II. tuženika dana 28. siječnja 2022. iskopali i uklonili tri masline tzv. T i uklonili željezne stupove i žičanu ogradu kojima su te masline bile ograđene u dužini od 12 metara i visine 1,2 metara, te taj dio navedene nekretnine u površini od 1,2 x 8 metara betonirali, što je sve prikazano u skici vještaka mjernika. Također, odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja za uspostavom prijašnjeg posjedovnog stanja na način da se tuženicima naloži da sa dijela navedene nekretnine uklone betonski plato koji su betonirali i vrate željezne stupove žičanu ogradu, te tri masline koje su uklonili, tužbeni zahtjev tužitelja za zabranom takvog ili sličnog smetanja posjeda, kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo i da nadoknadi troškove parničnog postupka tuženicima i to I. i II. tuženiku u iznosu od 331,81 eura, III. tuženiku u iznosu od 265,45 eura, IV. tuženiku u iznosu od 331,81 eura, V. tuženiku u iznosu od 265,45 eura i VI. tuženiku u iznosu od 331,81 eura (točka II. izreke).

2. Protiv rješenja žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj naime u postupku tvrdi da su ga tuženici smetali u posjedu sporne nekretnine na način da su iskopali i uklonili tri masline, uklonili željezne stupove i žičanu ogradu kojima su te masline bile ograđene u dužini od 12 m i visine 1,2 m, te taj dio navedene nekretnine u površini od 1,2 x 8 m betonirali, pa tužbenim zahtjevom traži da se to utvrdi, te da se naloži tuženicima da uspostave prijašnje posjedovno stanje i zabrani im se takvo i slično smetanje.

5. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da su sporne radnje za koje tužitelj smatra da predstavljaju čin smetanja njegovog posjeda počinili tuženici. Međutim, utvrdio je da je I. tuženik postupao kao komunalni redar Grada Vrgorca, da je II. tuženik postupao u okviru svojih policijskih ovlasti, dok su ostali tuženici postupali kao djelatnici Gradske čistoće Vrgorac. Također, sud prvog stupnja utvrdio je da na strani tuženika nije postojala nikakva namjera zadiranja u tužiteljev posjed jer su oni postupali isključivo po nalogu svojih poslodavaca, te da na strani tuženika ne postoji pasivna legitimacija u postupku.

6. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je smatrao da nisu ispunjene pretpostavke za pružanjem posjedovne zaštite iz čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), te je primjenom navedene odredbe tužbeni zahtjev tužitelja odbio.

7. Tužitelj žalbom osporava pobijano rješenje ističući u žalbi da je sud prvog stupnja u prvostupanjskom postupku propustio izvesti dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje geodetskog vještaka, pa kako sud prvog stupnja nije identificirao spornu nekretninu to je, prema stavu tužitelja, činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te je u postupku počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP. Također, tužitelj u žalbi ističe i da je novonastala kčbr. [katastarska čestica] uknjižena kao nerazvrstana cesta na ime Grada Vrgorca sedam mjeseci nakon utuženog čina smetanja, te da je kazneni postupak koji je Grad Vrgorac krenuo protiv tužitelja obustavljen. Na kraju, ističe i da je rješenje Grada Vrgorca o uklanjanju spornih maslina, stupova i žičane mreže poništeno rješenjem Splitsko- dalmatinske županije što također sud prvog stupnja nije cijenio prilikom donošenja pobijanog rješenja.

8. Žalbeni navodi tuženika su međutim neosnovani i ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, u konkretnom slučaju utužene radnje za koje tužitelj smatra da predstavljaju radnje kojima je smetan njegov posjed počinjene su u postupku izvršenja rješenja o uklanjanju svih protupravno postavljenih predmeta na nerazvrstanoj cesti u [adresa] (zaseok [adresa]) i vraćanje prometnice u prvobitno stanje od 31. prosinca 2021., na osnovi kojeg je donijeto rješenje o izvršenju od 13. siječnja 2022. i određeno uredovanje za dan 28. siječnja 2022. kada su se utužene radnje nesporno dogodile.

9. Smetanje posjeda pretpostavlja svijest o tome da se zadire u tuđi posjed, nije potrebno postojanje namjere da se smeta tuđi posjed, već je dostatno da postoji svijest, znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed. Dakle, osoba koja je smetanje počinila postupajući po nalogu, ne može odgovarati bez znanja i svijesti da radnjama poduzetim u izvršenju naloga uznemirava/smeta tuđi posjed. (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1024/2021 od 12. rujna 2023.).

10. U konkretnom slučaju, tuženici su postupali u svojstvu komunalnog redara, policijskog službenika i radnika komunalnog trgovačkog društva Gradska čistoće i usluge kako bi se osiguralo izvršenje rješenja koje je donio Grad Vrgorac 31. prosinca 2021. Stoga se ne može reći da su tuženici postupali sa sviješću da počinjenim radnjama smetaju tužiteljev posjed. Stoga je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da na strani tuženika nije postojala svijest ili namjera zadiranja u tuženikov posjed, te da je zbog tog razloga tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

11. Uz navedeno, potrebno je i navesti da je odredbom čl. 20. st. 4. ZVDSP propisano da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. U konkretnom slučaju, radnje tuženika izvršene su u postupku izvršenja rješenja o izvršenju Grada Vrgorca od 13. siječnja 2022. koje je donijeto na temelju rješenja o uklanjanju svih protupravno postavljenih predmeta na nerazvrstanoj cesti u [adresa] (zaseok [adresa]) i vraćanje prometnice u prvobitno stanje od 31. prosinca 2021. Dakle, radnje tuženika nisu bile neovlaštene, bespravne i samovlasne, već su se temeljile na odluci upravnog tijela Grada Vrgorca. Kako radnje tuženika nisu bile samovlasne, to se, sukladno odredbi čl. 20. st. 4. ZVDSP, u svakom slučaju ne može raditi o samovlasnom smetanju tužiteljeva posjeda, što je jedna od pretpostavki za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 1. ZVDSP.

12. Tužitelj u žalbi ističe da je sud prvog stupnja nije izveo dokaz uviđajem na licu mjesta i geodetskim vještačenjem uslijed čega je, prema tužitelju, i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Međutim, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada predmetne dokaze nije izveo. Naime, čak i da se utvrdilo da predmet smetanja nije nerazvrstana cesta, već nekretnina u privatnom vlasništvu tužitelja kako to tvrdi tužitelj u postupku, tužbeni zahtjev tužitelja, zbog nepostojanja svijesti o smetanju i nepostojanja samovlasti, bi bio neosnovan. Stoga neizvođenje dokaza uviđajem i geodetskim vještačenjem nije rezultiralo pogrešno ili nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, a niti je zbog toga počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP koju u žalbi sadržajno ističe tužitelj.

13. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja su i žalbeni navodi tužitelja da je sporna nekretnina upisana u zemljišnim knjigama sedam mjeseci nakon utuženog smetanja, te da je tužitelj oslobođen u kaznenom postupku koji je pokrenut protiv njega. Naime, posjedovna zaštita, sukladno čl. 22. st. 2. ZVDSP, pruža se prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika, pa okolnost kada je sporna nekretnina u zemljišnim knjigama uknjižena kao nerazvrstana cesta i da li je tužitelj oslobođen kao optuženik u kaznenom postupku, ne predstavljaju pravno relevantne činjenice u ovom postupku.

14. Tužitelj u žalbi ističe da su rješenja Grada Vrgorca o uklanjanju spornih maslina, stupova i žičane mreže ukinuta rješenjima Splitsko-dalmatinske županije. Međutim, tužitelj je uz podnesak od 13. veljače 2023. dostavio rješenje Splitsko-dalmatinske županije od 15. veljače 2023. kojim je ukinuto rješenje Grada Vrgorca od 17. listopada 2022. Dakle, tužitelj uopće nije dostavio rješenja kojim bi bila ukinuto rješenje o uklanjanju od 31. prosinca 2021. i rješenje o izvršenju od 13. siječnja 2022. na osnovi koji su tuženici postupali utuženog dana. Međutim, čak i da su ta rješenja naknadno i ukinuta, što tužitelj u postupku nije dokazao, to ne znači da bi tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan jer su ista pravno egzistirala u trenutku (28. siječnja 2022.) kada su sporne radnje počinjene.

15. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio sve izvedene dokaze, te je na temelju istih pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. i čl. 220. st. 2. ZPP, a niti je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 22. st. 1. i 2. ZVDSP kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužitelj. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

16. Neosnovano tužitelj osporava i odluku o troškovima parničnog postupka koja je donijeta pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP. Tužitelj tako u žalbi ističe da III. tuženik nije pristupio na zadnje ročište za glavnu raspravu, pa kako nije podnio zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka, to, prema stavu tužitelja, nije bilo osnove da mu se dosuđuju troškovi parničnog postupka. Međutim, iako III. tuženik nije pristupio na ročište na kojem je glavna rasprava zaključena, isti je podnio zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka još u odgovoru na tužbu. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na odluku o troškovima postupka u odnosu na III. tuženika neosnovani.

17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

18. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 7. travnja 2026.

Sudac:

Robert Jambor