Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2158/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Lidije Bošnjaković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Vuković, odvjetniku u Križevcima, protiv tuženika OTP banke d.d. [adresa], OIB:, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P- 598/2020-33 od 26. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-598/2020- 33 od 26. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod stavkom II i III izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita], solemniziranog po Javnom bilježniku, sklopljenog između tužitelja AČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika SOCIETE GENERALE - SPLITSKA BANKA d.d. Split, R.Boškovića 16, a koja banka je pripojena tuženiku OTP BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, kao društvu preuzimatelju, u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak.

II Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833 da tužitelju AČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u ukupnom iznosu od 3.406,48 EUR / 25.666,48 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku do dana 31.12.2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje, od dana 1.1.2008. godine do dana 31.7.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a od dana 1.1.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče kako slijedi:

- na iznos od 3,68 € od dana 3.11. 2006. godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,42 € od dana 5. 12. 2006. godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,82 € od dana 4. 1. 2007. godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,16 € od dana 6. 2. 2007. godine do potpune isplate,

- na iznos od 2,20 € od dana 6. 3. 2007. godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,10 € od dana 4. 4. 2007. godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,83 € od dana 4. 3. 2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,25 € od dana 3. 4. 2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,03 € od dana 3. 10. 2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 13,01 € od dana 4. 11. 2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,43 € od dana 8. 12. 2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 15,89 € od dana 7. 1. 2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 19,96 € od dana 4. 2. 2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 22,50 € od dana 6. 3. 2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 20,78 € od dana 7. 4. 2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 16,12 € od dana 6. 5. 2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 16,20 € od dana 4. 6. 2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 17,15 € od dana 7. 7. 2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,24 € od dana 4. 8. 2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 16,09 € od dana 4. 9. 2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 13,35 € od dana 5. 10. 2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 17,30 € od dana 5. 11. 2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 15,78 € od dana 4. 12. 2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 18,47 € od dana 5. 1. 2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 20,99 € od dana 4. 2. 2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 21,32 € od dana 4. 3. 2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 25,80 € od dana 6. 4. 2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 25,30 € od dana 5. 5. 2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 28,62 € od dana 4. 6. 2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 36,97 € od dana 6. 7. 2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 33,67 € od dana 4. 8. 2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 42,79 € od dana 6. 9. 2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 40,01 € od dana 6. 10. 2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 35,72 € od dana 5. 11. 2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 46,10 € od dana 7. 12. 2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 52,40 € od dana 5. 1. 2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,77 € od dana 4. 2. 2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,45 € od dana 4. 3. 2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 45,62 € od dana 5. 4. 2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 49,99 € od dana 5. 5. 2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 60,91 € od dana 6. 6. 2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 57,02 € od dana 5. 7. 2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 76,42 € od dana 4. 8. 2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 75,38 € od dana 5. 9. 2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 59,45 € od dana 6. 10. 2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 61,36 € od dana 4. 11. 2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 58,87 € od dana 5. 12. 2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 61,52 € od dana 5. 1. 2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 64,59 € od dana 6. 2. 2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 64,91 € od dana 5. 3. 2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 63,33 € od dana 5. 4. 2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 63,96 € od dana 4. 5. 2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 84,22 € od dana 5. 6. 2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 82,36 € od dana 5. 7. 2912. godine do potpune isplate,

- na iznos od 82,73 € od dana 3. 8. 2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 1.522,17 € od dana 27. 8. 2012. godine do potpune isplate, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833 da tužitelju AČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.443,54 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 26. 2. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pod stavkom II i III izreke žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3.Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U predmetnom postupku tužiteljica traži isplatu preplaćenih iznosa po kreditu sklopljenom sa prednikom tuženika, a radi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF.

6. Između stranaka nije sporno da je dana 20. listopada 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj [broj kredita], između tužiteljice i prednika tuženika na iznos kredita od 21.435,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita.

7. Prvostupanjski sud se u obrazloženju pozvao na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. donesenu u postupku protiv ovdje tuženika kao jednog od tuženika, a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe, da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prethodno banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i interesima ugovornih strana. Time je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

8. U presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom je odbio revizije svih tuženika, pa između ostalih i ovdje tuženika, kao neosnovane, te presudi istog suda posl. br. Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019. zauzeto je stajalište o ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u slučajevima kao što je konkretni. Zato je pravilan zaključak, da je predmetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF nepoštena i time ništetna u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15,60/16, 29718, 126721, 114/22, 156/22, 145/23 I 155/23 - dalje: ZOO/05).

9. Pri tom je utvrđeno, da u kontekstu spornog ugovora tužiteljica ima status potrošača te predmetni ugovor ima status potrošačkog ugovora, što se žalbom ne osporava. U odnosu na učinak odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, sud je pravilno zaključio da odluka iz tog postupka ima učinak na ovaj postupak upravo tako što je sud sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/2014, 110/2015, 14/2019 - dalje: ZZP), odnosno odredbe čl. 126. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22) i odredbi članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz te parnice, a sve u vezi s odredbom članka 122. ZZP-a (odredba čl. 130. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača).

10. U pogledu ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) Trgovački sud u Zagrebu presudom pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013., između ostalog, utvrdio je da je tuženik upravo u razdoblju na koje se odnosi i ovaj predmetni ugovor o kreditu (od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu,što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time na navedenu okolnost.

12. Budući da je odredbom iz čl. 323. ZOO propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, a sve u kontekstu odredbe čl. 324. ZOO-a, tužiteljica ima pravo na isplatu po osnovi onoga što je platila na temelju ništetne ugovorne odredbe.

13. U pogledu temelja za obračun tražbine, prvostupanjski sud je prihvatio pravni stav tužiteljice da je potrebno uzeti u obzir prilikom obračuna visine tražbine tečaj CHF u odnosu na kunu koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a sve s obzirom na zauzeti stav glede ništetnosti u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, budući da je smisao obračuna da se utvrdi je li došlo do preplate sukladno istaknutim parametrima, pa je stoga sud uzeo u obzir obračun iz nalaza i mišljenja vještaka koji je kao temelj za izračun upravo uzeo u obzir preplaćene iznose kad je tečaj rastao, a ne i kad je tečaj padao. Naime, sud da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

11. U konkretnom slučaju se radi upravo o kreditu u kojem je ugovorena valutna klauzula kakva je bila predmet spora povodom tužbe za zaštitu kolektivnog interesa i prava potrošača. Tuženik nije dokazao, da bi u konkretnom slučaju, eventualno na valjan način tužiteljici kao potrošaču pri sklapanju ugovora ponudio valjano objašnjenje posljedica i dosega ugovornih odredbi po nju kao potrošača kao i da bi se o takvoj ugovornoj odredbi pojedinačnog pregovaralo. Naime, sasvim suprotno proizlazi iz tužiteljičinog iskaza (list 129.-130. spisa) koji sud u cijelosti prihvaća, a kojega tuženik ničim nije doveo pitanje niti je predložio kakve druge dokaze obrazlaže da, ako tuženik smatra da ima po toj osnovi (za razdoblje kada je tečaj padao ispod one razine koja je važila u vrijeme ugovaranja kredita) pravo na isplatu od strane tužitelja, onda je istome na raspolaganju podnošenje tužbe (ili protutužbe u ovoj pravnoj svari) za isplatu, isticanjem procesnopravnog prigovora radi prebijanja te bi se u tom slučaju međusobne tražbine eventualno i susrele i tek bi tada to bilo od utjecaja na tražbinu tužitelja. Pri tome tuženik niti ne ističe da je tražbina ili dio tražbine prestao prijebojem u tom smislu (materijalnopravni prigovor u smislu odredbe čl. 195. ZOO-a).

14. Sukladno navedenom, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Marijani Matijević iz Bjelovara te je iz tog dokaza utvrđeno da po navedenoj osnovi razlika obveza u spornom razdoblju (od početka plaćanja do konačne otplate kredita), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenu kod otplate i tečaju za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 3.406,48 EUR / 25.666,48 kn[1] .

15. Tuženik u žalbi, iako istu podnosi protiv stavka II izreke, ne osporava ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli, već ističe da je tužiteljici trebalo dosuditi iznos preplate umanjenu za utvrđene negativne razlike, nastale uslijed pada tečaja CHF tijekom otplate kredita ispod početnih parametara koji su primijenjeni na dan isplate kredita. Pri tom ističe da je prema nalazu i mišljenju vještaka s ispravnim izračunom, tj. imajući na umu i negativne razlike, tužiteljica preplatila manji iznos od dosuđenog.

16. Tuženik je bez pravne osnove stekao više isplaćene iznose kao posljedicu promjene tečaja CHF tijekom trajanja ugovora pa je u tom smislu, na temelju provedenog financijskog vještačenja, koje je sud u cijelosti prihvatio ocjenjujući ga stručnim i objektivnim te sačinjenim po pravilima struke, utvrđena visina razlika uplaćenih anuiteta i to uvažavajući podatke o iznosima plaćenih anuiteta kroz ugovorni rok otplate i razliku tih plaćenih anuiteta i onih koji bi tužiteljica bila u obvezi platiti bez ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Pri tome valja reći, a s obzirom da tuženik na zadatak koji je sud dao vještaku nije prigovorio, a da je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio u skladu sa danim zadatkom te s obzirom na činjenicu da tuženik u ovoj pravnoj stvari nije niti potraživao od tužitelja povrat "negativne razlike" anuiteta, prigovori tuženika kojim osporava odluku u dijelu, u kojem sud nije odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je postojala negativna tečajna razlika, nije osnovan.

17. Predmet ovoga spora je povrat uplata za koje se u smislu čl. 1111. ZOO neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužiteljice prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, utvrđena ništetnom. Kako zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1112. - 1120. ZOO) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja niti je to po prirodi stvari moguće (pored činjenice da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužitelja), to prilikom ocjene osnovanosti kondikcijskog zahtjeva osnovano nisu uzete u obzir negativne tečajne razlike.

18. Budući da ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju paušalnim žalbenim navodima.

19. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić