Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-663/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PANA Windows d.o.o., Čakovec, Zagrebačka ulica 42, OIB 75204891070, zastupanog po punomoćnici Andreji Fileš-Ružić, odvjetnici u Čakovcu, Uska 1, protiv tuženika V. M. sistem d.o.o., Matulji, Put Luskino 16D, OIB 10972989598, zastupanog po punomoćniku Saši Poldanu, odvjetniku u Rijeci, Jadranski trg 4/II, odlučujući o žalbi tužitelja na rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-309/2024-12 od 14. siječnja 2026., dana 7. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-309/2024-12 od 14. siječnja 2026., te se predmet se vraća sudu prvog stupnja na daljnji postupak.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem prvostupanjski sud oglasio se stvarno nenadležnim u ovoj pravnoj stvari (točka I izreke), odredio da se nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupi Trgovačkom sudu u Rijeci (točka II izreke).
2. Navedeno rješenje pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP- a) te predlaže prvostupanjsko rješenje ukinuti.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet postupka u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenosti u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije (u daljnjem tekstu FINE) na pokretanje koje parnice je tužitelj upućen zaključkom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-579/2024-5 od 2. rujna 2024.
5. Pošavši od utvrđenja da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku između dvije pravne osobe, pozivom na odredbu čl. 34 b. st. 1. ZPP, sud prvog stupnja oglasio se stvarno nenadležnim (točka I izreke) te utvrdio da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja spis uputiti stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci (točka II izreke).
6. Prema odredbi čl. 17. st. 1. ZPP, sud se može po službenoj dužnosti oglasiti stvarno nenadležnim, najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a po prigovoru tuženika, sukladno čl. 17. st. 2. ZPP samo ukoliko je tuženik prigovor o stvarnoj nenadležnosti stavio do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari.
7. Stavkom 4. istog članka propisano je, da se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, sud jedne vrste može po službenoj dužnosti ili u povodu prigovora tuženika oglasiti stvarno nenadležnim za predmete iz nadležnosti suda druge vrste samo kada je to zakonom izrijekom određeno.
8. Prema stanju spisa tuženik se o navodima tužbe očitovao u pisanom odgovoru na tužbu od 20. prosinca 2024. u kojem nije istakao prigovor stvarne nenadležnosti.
9. Prvostupanjski sud koji u svojoj odluci niti ne navodi da se oglasio stvarno nenadležnim po službenoj dužnosti nije se, sukladno odredbi čl. 17. st. 4. ZPP, mogao oglasiti stvarno nenadležnim po službenoj dužnosti nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, jer se u konkretnom slučaju ne radi o sporu za koji je zakonom "izrijekom određeno" da se sud može po službenoj dužnosti ili u povodu prigovora tuženika oglasiti stvarno nenadležnim i nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari. Stoga je, sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 17. st. 4. ZPP, kada se oglasio stvarno nenadležnim i odredio da se po pravomoćnosti rješenja o nenadležnost predmet ustupi Trgovačkom sudu u Rijeci.
10. Nadalje valja reći da iako se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu između dvije pravne osobe odlučno je da se u konkretnom slučaju radi o postupku radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenosti u postupku izravne naplate, što je sud prvog stupnja zanemario.
11. Sukladno odredbi čl. 63. ZPP za suđenje u sporovima koji nastaju u tijeku i u povodu sudskog ili upravnog ovršnog postupka mjesno je isključivo nadležan sud na čijem području se nalazi sud koji provodi ovršni postupak odnosno sud na čijem se području provodi upravna ovrha.
12. Odredbom čl. 37. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 u daljnjem tekstu OZ) propisano je da su općinski sudovi stvarno nadležni određivati ovrhu, osim ako rješavanje tih predmeta nije izrekom povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi, a odredbom čl. 210. st. 1. OZ da nakon što zaprimi obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje koji će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenom s time da je st. 2. propisano da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi.
13. Iz navedenog proizlazi da i u slučaju da je sud prvog stupnja i mogao odlučivati po službenoj dužnosti o stvarnoj nenadležnosti, u ovoj pravnoj stvari koja se vodi radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava (koji je prema odredbama OZ izjednačen sa postupkom ovrhe pa se dakle radi o parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom) za odlučivanje je, iako su obje stranke pravne osobe, stvarno nadležan općinski sud.
14. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 380. toč 3. ZPP riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 7. travnja 2026.
Sudac:
Vlatka Fresl Tomašević
