Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1394/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, Zagreb, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, B. Adžije 22, protiv tuženika ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zrinko Markota, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska 32, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-50/2021-72 od 26. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 7. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv- 50/2021-72 od 26. veljače 2025. u točkama I, II i IV izreke te se u tom dijelu vraća predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića poslovni broj Ovrv-1464/2020 od 19. listopada 2020. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 77.208,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u točki I izreke prvostupanjske presude te mu naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.727,60 kuna i predvidive troškove u iznosu od 1.012,50 kuna, sve sa zateznim kamatama (točka I izreke). Naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.687,50 eura (točka II izreke) dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova odbijen (točka III izreke). Odbijen je i zahtjev kojim tužitelj traži da sud obveže tuženog da mu isplati na ime naknade troškova postupka iznos od 5.511,50 eura (točka IV izreke).

3. Presudu sadržajno u točkama I. II i IV izreke pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev odnosno podredno ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje u pobijanom dijelu sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev tužitelja od svog osiguranika s osnove isplaćene naknade po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 04400622959 u iznosu od 77.208,00 kuna/10.247,26 eura s pripadajućim zateznim kamatama vezano za štetni događaj od 24. listopada 2019.

6. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tuženik imao s tužiteljem sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu pod brojem police [broj police], da je predmetnog dana došlo do prometne nezgode na način da je, dok je tuženik upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] lijevom prometnom trakom južnog kolnika autoceste A3 u smjeru istoka, dolaskom do 33 km koji se nalazi na dionici između čvorova Buzin i Kosnica, s njegovog vozila došlo do pada solarnog panela (koji se nalazio na krovu vozila) na meki teren sa sjeverne strane kolnika uslijed čega je NČ, koji je upravljao vozilom reg oznake [registarska oznaka] i kretao se iza vozila tuženika istom prometnom trakom i u istom smjeru, u izbjegavanju naleta vozila na solarni panel skrenuo udesno u smjeru jugoistoka, izgubio nadzor nad vozilom te preko desne prometne trake i prometne trake za zaustavljanje vozila prednjim a zatim i stražnjim dijelom vozila naletio na zaštitu ogradu u vlasništvu Hrvatskih autocesta koja se nalazila s južne strane kolnika. Nije sporna niti činjenica da je tužitelj oštećenicima iz predmetnog štetnog događaja isplatio utužene iznose.

7. Pošavši od utvrđenja da je u konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka koji je sud u cijelosti prihvatio, neodlučno s koliko je elastičnih traka predmetni solarni panel bio vezan na krov vozila tuženika jer je uzrok štetnog događaja bio puknuće elastične trake, a što prosječan vozač, pa onda ni tuženik, nije mogao predvidjeti, pa čak ni u slučaju da su one bile rabljene imajući u vidu da se ne radi o proizvodu za jednokratnu upotrebu te da vežući teret na krovni nosač svog vozila tuženik nije mogao znati da će predmetna elastična traka puknuti sud prvog stupnja, primjenom odredbi čl. 221. a ZPP odnosno primjenom pravila o teretu dokazivanja koje je na strani tužitelja, utvrdio je da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da bi tuženik predmetne zgode postupao nesavjesno ili da je koristio vozilo za svrhu za koju nije namijenjeno posljedično čemu da tuženik nije izgubio pravo iz osiguranja iz razloga iz odredbi čl. 24. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014; dalje ZOOP) i Uvjeta osiguranja motornih vozila i vodiča kroz usluge, pa nije niti u obvezi tužitelju, kao osiguravatelju, vratiti iznos kojeg je tužitelj, na temelju police osiguranja, isplatio trećima zbog nastanka osiguranog slučaja. Posljedično navedenom sud prvog stupnja utvrdio je zahtjev tužitelja neosnovanim te temeljem odredbe čl. 451. st. 3 ZPP, ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

8. Navedena utvrđenja ne mogu se za sada prihvatiti.

9. Najme nije sporno da je uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja pad solarnog panela koji se nalazio na krovu vozila tuženika, a do kojeg pada je došlo uslijed pucanja elastične trake kojom je solarni panel bio vezan za krov vozila tuženika. Sud prvog stupnja pak odbija regresni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da prihvaćajući u potpunosti nalaz i mišljenje vještaka utvrđuje da postupanje tuženika prilikom pričvršćivanja solarnog panela - tereta na krovni nosač svog vozila elastičnom trakom nije postupao nesavjesno budući da tuženik nije mogao znati da će ta elastična traka puknuti.

10. Međutim za svoje utvrđenje zašto u tom dijelu poklanja isključivo vjeru nalazu i mišljenju vještaka sud nije dao valjane razloge pa se u tom dijelu presuda ne može ispitati to tim više što je do ispadanja solarnog panela u toku vožnje na auto cesti koja je predviđena za promet vozilima u većim brzinama došlo iz čega proizlazi da isti očito nije bio adekvatno osiguran za vožnju u tim uvjetima.

11. Pri tome sud prvog stupnja iskaz tuženika ocjenjuje nelogičnim i neživotnim u dijelu kojim navodi da je solarni panel vezao sa četiri elastične trake jer je u tom dijelu isti u suprotnosti sa podacima o policijskom očevidu iz kojih proizlazi da je teret u konkretnom slučaju bio vezan samo jednom elastičnom trakom koja je pukla u trenutku dok je tuženik vozilom upravljao na auto cesti. Očito je i da sam tuženik smatra da bi predmetni teret bio adekvatno osiguran tako da ne ugrožava sigurnost sudionika u prometu trebao biti privezan sa više elastičnih traka što je i zdravorazumski a imajući u vidu veličinu i oblik solarnog panela koji je bio pričvršćen na krovu vozila i efekt vožnje prilikom razvijanja veće brzine vozila na auto cesti na kojem je pričvršćen teret u obliku predmetnog panela predmetnih dimenzija.

12. Stoga nije jasno zašto sud nekritički prihvaća nalaz i mišljenje vještaka i istom vjeruje te temelj istog isključivo donosi odluku u ovoj pravnoj stvari a da pri tome vještak u svojim očitovanjima ne otklanja prigovore tužitelja. Vještak osim paušalnih navoda da nije važno sa koliko je traka teret bio vezan niti u kojem stanju su te trake bile uopće ne daje odgovore na postavljena pitanja a vezano za utvrđenje odlučnih okolnosti. Naime, vještak je u svojim očitovanjima naveo da se ne može očitovati na koji je točno način predmetni teret bio osiguran elastičnom trakom, sa koliko traka niti na koji su način one bile vezane, zbog kojeg je točno razloga došlo do puknuća jedne elastične trake, da li bi do pada tereta došlo da je teret bio vezan sa više elastičnih traka već samo navodi da bi veći broj električnih traka značilo i manju mogućnost pada tereta u slučaju pucanja jedne elastične trake. Niti na pitanje koji bi bio primjeren način osiguranja takve vrste tereta a da ne ugrožava sigurnost sudionika u prometu vještak nije mogao dati jednoznačan odgovor. Stoga nije jasno kako je sud odlučne okolnosti uopće mogao utvrditi iz provedenog vještačenja.

13. S obzirom na navedeno sud prvog stupnja izvedene dokaze nije ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP niti je svoja utvrđenja o istima opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti imaju li ona pravnu i činjeničnu osnovu.

14. S obzirom na navedeno valjalo je prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuti te predmet vratiti na ponovno suđenje.

15. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka u cijelosti.

16. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

17. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja raspravit će naprijed navedene odlučne okolnosti, o predmetu spora ponovno odlučiti te za svoju odluku dati valjane razloge uzimajući u obzir okolnosti koje su mu ovom odlukom ukazane te o svojim utvrđenjima dati jasne i valjane razloge. Pri tome će imati u vidu da svaka sudska odluka mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici. U tom smislu valja napomenuti da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-357/2016 od 1. veljače 2018. ukazao da svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici, jer bi u protivnom moglo proizvesti apsurdne učinke u odnosu na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnog prava.

U Zagrebu 7. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica