Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-627/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Ljubičić- Vrdoljak&Partneri,d.o.o., Split protiv tuženika FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Željku Gulišiji, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3702/2019-55 od 28. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3702/2019-55 od 28. studenoga 2025. pod točkom I. izreke.

II. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3702/2019-55 od 28. studenoga 2025. i rješenje pod točkom II. izreke te se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

III. Nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

IV. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom suđeno je:

"I.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju po osnovi neimovinske štete iznos od 23.660,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 17.lipnja 2019. godine do isplate po stopi koja se do 31.prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 42.701,40 EUR po osnovi neimovinske štete sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos iz točke I.izreke tekućih od 18.svibnja 2019. do 17.lipnja 2019.

III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 637,20 EUR po osnovi imovinske štete uslijed tuđe pomoći i njege sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa u visini od 2.017,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.svibnja 2019. do isplate te zakonskim zateznim kamatama na iznos od 637,20 EUR tekućim od 18.svibnja 2019. do dana presuđenja, odbija kao neosnovan.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana tužitelju isplatiti iznos od 237,57 EUR po osnovi imovinske štete uslijed troškova liječenja sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

do 31.prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja radi isplate daljnjeg iznosa od 426,11 EUR po osnovi imovinske štete uslijed troškova liječenja sa zakonskim zateznim kamatama od 18.svibnja 2019. do isplate kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 237,57 EUR tekućih od 18.svibnja 2019. do datuma dospijeća pojedinačnih iznosa iz točke IV.izreke.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se prijedlog tužitelja radi osiguranja novčane tražbine izricanjem privremene mjere koji glasi :

'' I. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 525.000,00 kn s zateznom kamatom, u skladu čl. 29 st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od dana 18. svibnja 2019. godine, zabranjuje se protivniku osiguranja MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otuđenje i opterećenje

a) suvlasničkog dijela : 53/1869, etažno vlasništvo ( E-45) nekretnine u naravi stana oznake stan 10 u prizemlju, ukupne neto površine 50,95 m2, koji se sastoji od kuhinje s dnevnim boravkom , dvije sobe i kupaonice, koje se nalazi u stambenoj zgradi anagrafske oznake [adresa], sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZK uložak [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], suvlasničkog dijela 7/1869 etažno vlasništvo (E-26) nekretnine – zatvorene garaže ukupne površine 12, 08 m2 i baš 1- dijela koji je suvlasnički povezan s cjelinom parking mjesta oznake GM-30 u suteranu, sve sagrađeno na čest. zem. [katastarska čestica]., ZK 20249 K. O. [katastarska općina] b) Osobnog vozila reg. oznake i broja [registarska oznaka] marke VOLKSWAGEN, golf, 1,6 TDI broj šasije. WVWZZAUZDPO71799, godina proizvodnje 2013.

II.Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.

III.Ova privremena mjera ima se provesti uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu za nekretnine pod točkom a), odnosno upisom zabrane otuđenja i opterećenja u knjižici vozila reg. oznake i broja [registarska oznaka].

IV.Nalaže se protivniku osiguranja FĐ iz [adresa] naknaditi predlagatelju osiguranja JĐ iz [adresa] troškove postupka osiguranja u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana

V.Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njenu provedbu.''

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos 3.288,81 EUR na ime parničnog troška dok se zahtjev za naknadu daljnjeg troška u iznosu od 6.711,52 EUR odbija kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude, sadržajno pod točkom II. izreke i protiv rješenja pod točkom I. izreke žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže pobijanu presudu i rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu cjelokupnih parničnih troškova i troškova žalbe.

3. Tuženik se žali, sadržajno, protiv dijela pobijane presude pod točkom I., III. i IV. te pod točkom II. rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

4. Žalbe tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

5. Predmet ove pravne stvari je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog štetnog događaja od 18. svibnja 2019. kojom prilikom je tuženik, u neubrojivom stanju, pucao na tužitelja i teško ga ozlijedio.

5.1. Tužitelj je predložio i određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine zabranom tuženiku otuđenja i opterećenja nekretnine, stana u [adresa] i parkinga te osobnog vozila tuženika.

6. U odnosu na privremenu mjeru:

Sud prvog stupnja odbija prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere kojom bi se tuženiku zabranilo otuđenje i opterećenje nekretnina – stana i garaže u [adresa], pobliže opisanih točki I.a izreke rješenja te osobnog vozila pobliže opisanog točki I b izreke rješenja smatrajući da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 344 st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

6.1. Da bi se mogao usvojiti prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine potrebno je, u smislu odredbe čl. 344. OZ-a, da se kumulativno ispune 2 uvjeta:

1. da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, 2. da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu, otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati na štetu protivnika osiguranja.

6.2. Pritom nije dovoljna samo objektivna opasnost, već se traži subjektivna opasnost, koja se sastoji u aktivnom djelovanju ili propuštanju protivnika osiguranja uperenom na sprečavanje ili otežavanje naplate tražbine predlagatelja osiguranja.

6.3. Analizirajući pobijano rješenje suda prvog stupnja, isto nema nedostataka iz kojeg razloga se može ispitati. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da tužitelj kao predlagatelj privremene mjere nije dokazao opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu, otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati na štetu protivnika osiguranja.

6.4. Kako je sud prvog stupnja pravilno primijenio citiranu odredbu Ovršnog zakona, to se žalbeni razlozi ukazuju neosnovani, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje i za svoju odluku dao jasne i obrazložene razloge te pravilno primijenio materijalno pravo te je primjenom odredbe čl. 380 toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

7. U odnosu na glavni zahtjev:

Sud prvoga stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22., 155/23. - dalje: ZPP), a na koju povredu sadržajno ukazuje tuženik.

8. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

9. Sud prvoga stupnja navodi da je presudom Županijskog sud u Splitu broj K- 26/2019 od 20. veljače 2020. utvrđeno da je ovdje tuženik u neubrojivom stanju poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju, na način da je u pravcu tijela tužitelja ispalio iz pištolja jedan hitac, nanijevši tužitelju strijelu ranu trbuha, prostrjel slijepog dijela debelog crijeva, izljev krvi u trbušnu šupljinu, izljev krvi iz potrbušnice, prostrjel krila desne crijevne kosti sa strijelnom ranom kože koje ozlijede su okvalificirane kao teške i po život opasne pri čemu je život oštećenika, ovdje tužitelja spašen zahvaljujući hitnoj liječničkoj intervenciji. Ovdje tuženik je to djelo učinio u neuračunljivom stanju u stanju psihičkog poremećaja sa shizofrenim, paranoidno-halucinatornim značajkama zbog kojih nije bio u stanju shvatiti značenje svojih postupaka i upravljati istima.

10. Među strankama nije prijeporno da se dogodio predmetni štetni događaj. Prijeporno je, postoji li okolnosti pravičnosti da bi se tuženika moglo osuditi da naknadi štetu.

11. Sud prvog stupnja pravilno je zaključio da tuženik ne može odgovarati na temelju odredbe čl. 1050. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22, dalje: ZOO), ali da bi mogao po načelu pravilnosti biti osuđen na temelju odredbe čl. 1060. st. 1. ZOO-a kojom je propisano: "Kad je štetu prouzročila osoba koja za nju nije bila odgovorna, a naknada se ne može dobiti od osobe koje je bila dužna voditi nadzor nad njom, sud može, kad to pravičnost zahtijeva, a osobito s obzirom na materijalno stanje štetnika i oštećenika, osuditi štetnika da naknadi štetu, potpuno ili djelomično.

11.1. Prvostupanjski sud je imao potrebe navesti da "ratio navedene odredbe (čl. 1060. st. 1. ZOO) pretpostavlja tumačenje o primjenjivosti iste i u situaciji kada osoba koja je bila dužna voditi nadzor nad štetnikom ne postoji, naravno uz ispunjenje ostalih uvjeta koje zahtjeva odgovornost po osnovi pravičnosti. Takvo tumačenje navedene odredbe afirmirano je i u sudskoj praksi (npr. Odluka Vrhovnog suda RH, Rev-740/93 od 25. siječnja 1995.)" te je dalje naveo da je "u konkretnom slučaju potrebno raspraviti postoje li uvjeti za građanskopravnu odgovornost tuženika po osnovi zahtjeva pravičnosti".

11.2. Sud je utvrdio da je tuženik vlasnik stana u [adresa] površine 50,95 m2 i unutrašnjeg parkirnog mjesta površine 12,08 m2 te vlasnik osobnog automobila marke Volswagen Golf TDI iz 2013. godine. Također, sud je utvrdio da tuženik nije lišen poslovne sposobnosti slijedom čega mu nije ni određen zakonski zastupnik (skrbnik). a da je u kaznenom postupku bio raspravno sposoban.

11.3. Na temelju navedenih podataka, prvostupanjski sud je zaključio da je "tuženik (danas) osoba pune poslovne sposobnosti" te smatra "pravičnim obvezati tuženika naknaditi tužitelju prouzročenu štetu" te je potom pozivajući se na odredbu čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a te nalaz i mišljenje vještaka ortopedske, kirurške i psihijatrijske struke, rukovodeći se Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odlučio o visini neimovinske štete i tuđe pomoći i njege. Na temelju računa o troškovima liječenja odlučio je, sukladno odredbama čl. 1095. i čl. 1086. ZOO-a o imovinskoj šteti.

11.4. Glede odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-740/93 od 25. siječnja 1995. na koju se pozvao sud prvog stupnja, valja reći da su sudovi prvog i drugog stupnja odbili tužbeni zahtjev tužitelja u tom predmetu, a tom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukinute su nižestupanjske presude jer "niži sudovi nisu za postojanje odgovornosti štetnika utvrdili da li su se ispunili uvjeti propisani odredbom čl. 169 spomenutog zakona (sada 1060 ZOO). U toj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske je naglasio da bi "oštećenik u takvoj situaciji i od štetnika koji zbog nesposobnosti za rasuđivanje ne odgovara za štetu prema čl. 159. st. ZOO zahtijevati da mu naknadi štetu potpuno ili djelomično u slučaju kad to pravičnost zahtjeva, a naročito s obzirom na materijalno stanje štetnika i oštećenika".

11.5. Ovaj viši sud ima potrebu izdvojiti pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-x 639/12-2 od 12. rujna 2012. u kojoj je navedeno: "Po mišljenju revizijskog suda i onda kada se radi o primjeni odredbe iz čl. 169 ZOO (sada 1060. ZOO) na tužitelju je teret dokaza da dokaže postojanje zakonskih pretpostavki za primjenu instituta pravičnosti i supsidijarnu odgovornost neubrojivog štetnika koji ne odgovara za štetu. Dakle, primjeni te zakonske odredbe ima mjesta u situaciji kada se naknada ne može dobiti od osobe koja bi bila dužna nadzirati štetnika koji je uzrokovao štetu za koju nije odgovoran, kao i onda kada takva osoba ne postoji, ali samo onda kada to zahtjeva prihvaćeno shvaćanje pravičnosti, a osobito s obzirom na materijalno stanje štetnika i oštećenika pri čemu valja utvrditi postojanje imovinske mogućnosti neodgovorne osobe da tu štetu nadoknadi".

12. Kako je u ovoj pravnoj stvari utvrđeno da tuženik nije lišen poslovne sposobnosti, niti da mu je određen zakonski zastupnik (skrbnik), to je jasno da nema osobe koja je bila dužna voditi nadzor nad njim, iz čega slijedi da bi tuženik po načelu pravičnosti mogao biti osuđen, "osobito s obzirom na materijalno stanje štetnika i oštećenika."

13. U konkretnom predmetu tužitelj, na kojem je teret dokaza, osim što je dokazao da je tuženik vlasnik stana u kojem živi i garaže u toj zgradi te osobnog automobila, sud nije utvrdio "postojanje zakonskih pretpostavki za primjenu instituta pravičnosti i supsidijarnu odgovornost neubrojivog štetnika koji ne odgovara za štetu."

14. Sud nije utvrdio je li tuženiku stan u kojem živi dom, niti je doveo u svezu visinu neimovinske i imovinske štete i vrijednost garaže, automobila i stana tuženika, imajući na umu zahtjev pravičnosti kao izuzetak odgovornosti osobe koja nije bila odgovorna za djelo koje je počinila u neuračunljivom stanju. Stoga, potrebno je utvrditi i od osobe koja je prouzročila štetu, štetnika, ovdje tuženika, kao i od oštećenika, ovdje tužitelja njihovo materijalno stanje, kako je to propisano odredbom čl. 1060. st. 1. ZOO-a.

14.1. Skreće se pozornost sudu prvog stupnja da ne može donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari imajući na umu "činjenicu da je tuženik (danas) osoba pune poslovne sposobnosti". Naime, tuženik za štetu koju je prouzročio nije bio odgovoran, kako je to utvrđeno u kaznenom postupku, pa se odluka može donijeti samo imajući na umu tu činjenicu.

15. Također, valja istaknuti da pravična novčana naknada nije i ne može biti ekvivalent za uništeno ili povrijeđeno dobro, već se daje zato da oštećenik s pomoću drugih dobara i zadovoljstava koje može pribaviti za novac ublaži ili barem nastoji ublažiti posljedice svoje neimovinske štete (RĐ; Oblici nematerijalne štete i kriteriji za određivanje naknade, zbornik radova, Naknada nematerijalne štete, Organizator, Zagreb 2003., st. 43.).

16. Kako pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer u presudi o odlučnoj činjenici – zahtjeva pravičnosti, nema razloga, time je počinjena gore naznačena bitna povreda odredaba parničnog postupka, pa je već zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

17. Na temelju odredbe članka 371. ZPP-a određeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem (točka II).

18. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, radi pravilne primjene odredbe članka 154. stavak 1. ZPP valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP.

19. U ponovnom postupku sud će otkloniti bitne povrede postupka na koju mu je ovim rješenjem ukazano. Sud će imati na umu prije svega predmet spora te će na nedvojben način raspraviti i utvrditi prijeporne činjenice u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka, imajući na umu i ostale žalbene navode tuženika te će u novoj odluci dati jasne razloge, a izvedene dokaze ocijeniti na način određen člankom 8. ZPP-a i potom donijeti novu zakonitu odluku.

20. Odluka o troškovima nastalim u žalbenom postupku pod točkom IV. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

U Zagrebu 7. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin