Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-305/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Dragice Samardži, predsjednice vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ankice Matić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja KO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Rastiji, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika GO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zlatku Ostroškom, odvjetniku u Zagrebu, radi trpljenja namirenja te u pravnoj stvari tuženika-protutužitelja GO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zlatku Ostroškom, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužitelja-protutuženika KO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Rastiji, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja i brisanja založnog prava, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda Novom Zagrebu broj P- 1007/2024-29 od 21. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda Novom Zagrebu broj P-1007/2024-29 od 21. studenoga 2025.

r i j e š i o  j e :

I.Odbacuje se žalba tuženika-protutužitelja protiv rješenja Općinskog suda Novom Zagrebu broj P-1007/2024-29 od 21. studenoga 2025. kao nedopuštena.

II. Tužitelju-protutuženiku se ne dosuđuje parnični trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju GO trpjeti namirenje tražbine tužitelja/protutuženika KO u iznosu od 100.723,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine iz cijene ostvarene sudskom prodajom 4. Suvlasničkog dijela od 1/4 nekretnine koja u naravi predstavlja kuću [adresa] i oranica, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja GO koji glasi:

1. Utvrđuje se da su u cijelosti namirene tražbine tužitelja KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po Ugovoru o zajmu od 3. svibnja 1990. godine temeljem kojeg je uknjiženo pravo zaloga, pod posl. brojem Z-7167/90, u iznosu od 576.312,00 dinara sa kamatama u skladu čl. 277. Zakona o obveznim odnosima uvećanim za 20% te 20.000 dinara eventualnih troškova te po Ugovoru o zajmu od 1. kolovoza 1990. godine temeljem kojeg je uknjiženo pravo zaloga, pod posl. brojem Z-11853/90, u iznosu od 756.000,00 dinara spp sa 20% kamatama u skladu s članom 277. Zakona o obveznim odnosima.

2. Nalaže se brisanje založnih prava upisanih u korist tužitelja KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod posl. brojevima Z-7167/ 90 i Z-11853/90, na nekretnini upisanoj u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjiižni odjel Novi Zagreb i to na 4. Suvlasničkom dijelu: 1/4 nekretnine upisane na ime tuženika GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju čini nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisana kao zk.č.br. [katastarska čestica], oznake zemljišta [adresa] ORANICA, površine 56 čhv odnosno 201 m2.

3. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju GO naknaditi tužitelju/protutuženiku MO parnični trošak u iznosu od 18.072,92 EUR (osamnaesttisućasedamdesetdva eura i devedesetdva eurocenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja GO za naknadom troška ovog postupka, u cijelosti."

1.1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Obustavlja se parnični postupak u odnosu na dio tužbenog zahtjeva da se naloži sudska prodaja 4. Suvlasničkog dijela od 1/4 nekretnine u vlasništvu tuženika/protutužitelja GO koja u naravi predstavlja kuću [adresa] i oranicu, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te dio tužbenog zahtjeva da se tuženik/protutužitelj GO može osloboditi prodaje navedene nekretnine ako u roku od 15 dana namiri tražbinu tužitelja/protutuženika KO iz toč. I. izreke ove presude te će se u odnosu na ove dijelove tužbenog zahtjeva po pravomoćnosti ovog rješenja provesti izvanparnični postupak."

2.Protiv prvostupanjske presude i rješenja žalbu je podnio tuženik-protutužitelj, pobijajući presudu i rješenje zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/2, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda i rješenje preinače i odbije tužbeni zahtjev, a prihvati protutužbeni zahtjev, podredno da se presuda i rješenje ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba tuženika-protutužitelja nije osnovana.

5. Predmet tužbenog zahtjeva je namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 100.723,86 eura sudskom prodajom ¼ suvlasničkog dijela suvlasništva tuženika- protutužitelja nekretnine koja u naravi predstavlja kuću [adresa], i oranicu, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a predmet protutužbenog zahtjeva je utvrđenje da je tražbina tužitelja-protutuženika u cijelosti namirena i brisanje založnog prava upisanog u korist tužitelja-protutuženika za ¼ dijela na teret tuženika-protutužitelja.

6. Tužitelj je založni vjerovnik iz dva Ugovora o zajmu koje je 3. svibnja i 1. kolovoza 1990. koje je sklopio sa K (M) A, a od tuženika- protutužitelja, kao među strankama nespornog suvlasnika založenih 1/4 dijela nekretnine traži da tuženik-protutužitelj trpi namirenje predmetne novčane tražbine iz cijene ostvarene sudskom prodajom ovog dijela nekretnine. Među strankama nije sporno da se ovaj dio nekretnine u stvarnosti odnosi na stanove koji se nalaze u prizemlju i potkrovlju kuće na adresi u [adresa], kbr. [adresa].

7. Među parničnim strankama je sporno je li novčana tražbina tužitelja navedena u tužbi namirena prijenosom prava suvlasništva 1/4 dijela u tužbi navedenih nekretnina sa CO kao nespornog nasljednika JO na tužitelja i to na temelju nagodbe koju su tužitelj-protutuženik i CO sklopili 30. svibnja 2017..

8. Uvidom u sadržaj ove nagodbe prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelj- protutuženik i CO naveli sljedeće:

- da su JO naslijedili CO, UO, RO i ČO,

- da postoje novčana potraživanja tužitelja-protutuženika prema JO u iznosima od 81.371,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 1991. do isplate koje se plaćaju na štednju po viđenju, 119.044.00 HRK i 108.000,00 DEM sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 1990.,

- da postoji založno pravo tužitelja-protutuženika upisano u zemljišnim knjigama na temelju dva ugovora o zajmu od 3. svibnja i 1. kolovoza 1990.,

- da ovom nagodbom pristupaju rješavanju svih otvorenih pitanja i sudskih sporova između njih,

- da ovom nagodbom CO podmiruje novčana potraživanja prema JO u iznosima od 81.371,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 1991. do isplate koje se plaćaju na štednju po viđenju, 119.044.00 HRK i 108.000,00 DEM sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 1990. kao i sva druga eventualna potraživanja tužitelja-protutuženika prema njemu kao nasljedniku JO,

- da CO na ime podmirenja ovih potraživanja tužitelju- protutuženiku prenosi u vlasništvo ovdje predmetnih 1/4 dijela nekretnine,

- da time CO podmiruje otprilike 40 % potraživanja koje je tužitelj-protutuženik imao prema JO, a da se za preostali dio tih potraživanja

CO oslobađa duga te

- da ova nagodba nema utjecaj na odnos tužitelja-protutuženika prema drugim nasljednicima JO niti pravo naplate njegovih potraživanja prema njima.

9. Na temelju odredbi naprijed navedene nagodbe proizlazi da tužitelj- protutuženik ima novčanu tražbinu prema svim nasljednicima JO, a da ovom nagodbom rješava svoju tražbinu prema CO kao jednom od tih nasljednika pri čemu mu dio njegovog duga (oko 60 %) oprašta. Netočan je zaključak tuženika-protutužitelja da iz sadržaja ove nagodbe proizlazi da su njom obuhvaćena sva novčana potraživanja koja je tužitelj-protutuženik imao prema JO s obzirom je navod da ova nagodba nema utjecaj na odnos tužitelja- protutuženika prema drugim nasljednicima JO niti pravo naplate njegovih potraživanja prema njima tome suprotan, a točnost ovog zaključka prema stavu prvostupanjskog suda ne dokazuje niti činjenica da je stvarna vrijednost dijela nekretnine čije je vlasništvo ovom nagodbom preneseno višestruko veća od 40 % vrijednosti ukupnog duga JO prema tužitelju. Stranke ove nagodbe su vrijednost prenesenog vlasništva u odnosu na vrijednost duga i opisale kao „otprilike“ određenu čime su sasvim očito dozvolile i mogućnost da je vrijednost prenesene nekretnine i veća od tako određene, a već sama činjenica da su sklopile nagodbu potvrđuje da su uzajamno popustile u svojim zahtjevima i postigle kompromisno rješenje koje ne odražava stvarne vrijednosti predmeta nagodbe već predstavlja sporazum stranaka o istima. Da su se ovdje tužitelj-protutuženik i CO upravo tako sporazumjeli prema ocjeni prvostupanjskog suda jasno, iscrpno, logično i uvjerljivo da su iskazali i tijekom postupka saslušani kao svjedok CO i tužitelj-protutuženik, a i na prijedlog tužitelja-protutuženika saslušan kao svjedok AO, odvjetnik koji je zastupao CO pri sklapanju ove nagodbe iskazavši u bitnom potpuno jasno i suglasno da su tužitelj-protutuženik i CO ovom nagodbom rješavali samo dugove CO kao nasljednika JO prema tužitelju-protutuženiku te da on nije jedini nasljednik JO. Ni samo navođenje u ovoj nagodbi predmetnog založnog prava tužitelja-protutuženika kao niti navođenje u istoj svih tražbina koje isti ima prema JO pored prethodno utvrđenog ne dokazuje da ova nagodba obuhvaća i rješava sve tražbine tužitelja-protutuženika prema JO. Tužitelj- protutuženik je saslušan kao stranka prema ocjeni prvostupanjskog suda sasvim jasno, logično i suglasno sa prethodno navedenim iskazao da su njegova preostala potraživanja prema JO i danas veća od ovdje utuženih, ali da pristaje na djelomično namirenje i da smatra da ni u vrijeme sklapanja nagodbe sa CO nije bilo realno tražiti ostvarenje njegovih potraživanja u cijelosti jer su vrijednosti nekretnina JO bile male.

10. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je proizvoljan i neutemeljen zaključak tuženika-protutužitelja GO o kojem je kao stranka iskazao da se ovdje tužitelj-protutuženik već dvostruko naplatio za ono što u ovom postupku od njega traži i to stoga što da mu je CO prepustio nekretninu. To stoga što je tuženik-protutužitelj kao i svjedokinja UO prema ocjeni prvostupanjskog suda sasvim nelogično i kontradiktorno iskazao da mu je UO rekla da će mu ona riješiti dug od JO prema ovdje tužitelju-protutuženiku, a zbog kojeg je upisan teret na nekretnini koju mu prepušta u vlasništvo i da su se zato njih dvoje nagodili, a i da mu je UO rekla da je CO dužan riješiti sve dugove JO ovdje tužitelju- protutuženiku jer, kao i iskaz UO, govori da je UO nagodbom sa tuženikom-protutužiteljem podmirila dug CO, iako je smatrala da je to upravo dug CO što nema smisla. Iskaz tuženika- protutužitelja vezan uz ovdje predmetnu nagodbu CO i tužitelja- protutuženika da „u cifre neće ulaziti“, no da zna da je CO ovdje tužitelju-protutuženiku prepustio vlasništvo nekretnine prema stavu prvostupanjskog suda potvrđuje da tuženik-protutužitelj o sadržaju dogovora između CO i ovdje tužitelja-protutuženika ne zna dovoljno precizno, a da bi pravilno zaključio da je upravo istim podmiren i ovaj predmetan dug.

11. Na temelju uvida u ispravu koju je dostavio tužitelj-protutuženik prvostupanjski sud je utvrdio da su nasljednicima JO utvrđeni CO, UO, RO i ČO, kako su predmetnom nagodbom utvrdili i tužitelj-protutuženik i CO, da su CO i UO uručene nekretnine JO na ovdje predmetnoj adresi, što među strankama i nije sporno, a i da rješenjem o nasljeđivanju JO nije određeno da bi samo jedan od ovih nasljednika odgovarao za njene dugove u smislu odredbe članka 139. st. 1., 2. i 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, u daljnjem tekstu: ZN), prema kojoj za dugove ostavitelja odgovaraju svi njegovi nasljednici (koji su nasljedstvo prihvatili) do visine vrijednosti imovine koju su naslijedili. S obzirom na navedeno, za zaključiti je da su tuženik-protutužitelj GO, kao i svjedokinje UO te CO odgovorni za dugove JO te se predmetnom nagodbom sa tužiteljem-protutuženikom nagodio za svoj dio dugova. Uvidom u sadržaj ove isprave prvostupanjski sud je utvrdio i da je CO iza JO na temelju njene oporuke naslijedio i "sva prava i obveze u svim započetim postupcima pred nadležnim sudovima i drugim tijelima upravne ili izvršne vlasti". Navedeno prema stavu prvostupanjskog suda nisu dugovi JO u smislu prethodno navedenih zakonskih odredaba, a nije niti ostavinska imovina u smislu odredaba čl. 5. st. 3. ZN-a već isključivo pravo i obveza CO da se u odnosu na njega kao nasljednika JO u smislu odredaba čl. 215. st. 1. ZPP-a nastave sudski postupci u kojima je ista za života sudjelovala kao stranka, a koje utvrđenje prava i obveza ne određuje način na koji će ti postupci u odnosu na CO biti dovršeni pa tako niti hoće li u istima CO biti naloženo platiti kakav dug.

12. Tuženik-protutužitelj GO u ovom postupku nije dokazao da je tražbina tužitelja-protutuženika koja je predmet tužbenog zahtjeva namirena odnosno prestala prijenosom prava vlasništva 1/4 dijela u tužbi navedene nekretnine sa CO na tužitelja-protutuženika i to na temelju nagodbe koju su tužitelj-protutuženik i CO sklopili 30. svibnja 2017. jer su istom nisu obuhvaćane sve tražbine tužitelja-protutuženika prema JO dok druge činjenice na temelju kojih bi se utvrdio da ova tražbina tužitelja-protutuženika ne postoji nije niti naveo tuženik-protutužitelj. Naime, primjenjujući odredbe čl. 7., čl. 219. st. 1. i čl. 220. ZPP-a nedvojbeno je utvrđeno da novčana tražbina tužitelja- protutuženika navedena u tužbi postoji i to kako njena glavnica tako i zakonske zatezne kamate u zatraženom tijeku od dana podnošenja ove tužbe do isplate uvažavajući da tuženik-protutužitelj nije izričito osporio da je ova tražbina dospjela. Ukupna visina tražbina tužitelja-protutuženika prema JO za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva prema stavu zaključku prvostupanjskog suda nije odlučna s obzirom da tužitelj-protutuženik tužbenim zahtjevom ne zahtjeva namirenje tih tražbina u cijelosti, a ovo utvrđenje ne bi utjecalo niti na prethodno utvrđenje suda o sadržaju nagodbe koju su o tim tražbinama sklopili tužitelj-protutuženik i CO jer je sporazum stranaka i ne odražava stvarnu vrijednost tih tražbina. Radi toga ukupnu visinu tražbina tužitelja-protutuženika prema JO nije se utvrđivao u ovom postupku na temelju sadržaja spisu priklopljenih isprava.

13. S obzirom da među parničnim strankama nema spora o tome da je zasnovano založno pravo tužitelja-protutuženika na predmetnoj nekretnini koja je vlasništvo tuženika-protutužitelja, a tuženik-protutužitelj osporava pravo tužitelja- protutuženika da namiri svoju novčanu tražbinu iz vrijednosti tog zaloga, prvostupanjski sud je pravilno temeljem odredbe članka 336., čl. 339. i čl. 340. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZV), tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan na način da tuženik-protutužitelj trpi namirenje predmetne tražbine tužitelja-protutuženika iz cijene ostvarene sudskom prodajom nekretnine koja je radi namirenja ove tražbine založena. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno odbio kao neosnovan protutužbeni zahtjev da utvrdi da je predmetna tražbina tužitelja-protutuženika namirena te da se naloži brisanje založnog prava tužitelja-protutuženika upisanog radi namirenja.

14. Protutužbenim zahtjevom se ne zahtijeva utvrđenje činjenice s obzirom je se radi o zahtjevu za utvrđenjem postojanja prava tužitelja-protutuženika na naplatu novčane tražbine iz vrijednosti založene nekretnine pa zbog toga tuženik- protutužitelj, sukladno odredbama članka 187. ZPP-a, ima pravni interes za zahtijevano utvrđenje, ali taj zahtjev nije osnovan.

15. Povodom zahtjeva tužitelja-protutuženika da sud naloži sudsku prodaju založene nekretnine moguće je postupiti sukladno odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) i prema pravilima izvanparničnog postupka. Radi toga je prvostupanjski sud u tom dijelu odredio da se tuženik-protutužitelj ove sudske prodaje može osloboditi ako namiri tražbinu tužitelja-protutuženika radi koje je založno pravo osnovano, ali je parnični postupak, sukladno odredbi članka 19. ZPP-a, obustavio jer se ima provesti po pravilima izvanparničnog postupka.

16. Tužitelju-protutuženiku je, temeljem odredbe članka 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, s obzirom je uspio sa glavnim zahtjevom u ovom sporu, dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema vrijednosti predmeta spora i u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

17. Žalbeni razlozi i navodi tuženika-protutužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Tuženik- protutužitelj nije dokazao da je tražbina tužitelja-protutuženika koja je predmet tužbenog zahtjeva, a to je isplata iznosa od iznosu od 100.723,86 eura namirena odnosno prestala prijenosom prava vlasništva 1/4 dijela navedene nekretnine sa CO na tužitelja-protutuženika i to na temelju nagodbe koju su tužitelj-protutuženik i CO sklopili 30. svibnja 2017. jer istom nisu obuhvaćane sve tražbine tužitelja-protutuženika prema JO. S obzirom da tužitelj-protutuženik tužbenim zahtjevom ne zahtjeva namirenje tražbine u cijelosti već samo onog dijela koji je tuženik-protutužitelj naslijedio od sada pok. JO i to ¼ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine njegovi žalbeni razlozi i navodi su neosnovani. Nadalje, tuženik-protutužitelj nije dokazao da je tražbina koja je predmet protutužbenog zahtjeva u cijelosti namirena niti da bi bile ispunjene zakonske pretpostavke za brisanje založnog prava upisanog u korist tužitelja-protutuženika za ¼ dijela na teret tuženika-protutužitelja. Što se tiče sudske prodaje suvlasničkog dijela od 1/4 nekretnine suvlasništva tuženika-protutužitelja prvostupanjski sud je pravilno obustavio parnični postupak u odnosu na dio tužbenog zahtjeva te dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na to da se tuženik-protutužitelj može osloboditi prodaje navedene nekretnine ako namiri tražbinu tužitelja-protutuženika jer se isti treba provesti po pravilima izvanparničnog postupka.

18. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

19. S obzirom da je prvostupanjski sud obustavio parnični postupak u dijelu koji se odnosi na sudsku prodaju radi namirenja tražbine tužitelja-protutuženika te je odlučio radi toga provesti izvanparnični postupak, temeljem odredbe članka 367. stavka 1. u vezi s člankom 358. stavkom 3. ZPP-a, odbačena je žalba tuženika- protutužitelja protiv prvostupanjskog rješenja kao nedopuštena jer tuženik- protutužitelj nema pravni interes za podnošenje žalbe.

20. Tužitelju nije priznat parnični trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje postupka.

Split, 7. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić