REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

59. P-2222/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER LAMBDA j.d.o.o. Zagreb, Šenoina ulica 3, OIB: 53062837670, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE S-Leasing d.o.o. Zagreb, Zelinska ulica 3, OIB: 46550671661, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2026. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I/ Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o financijskom leasingu br 39259/12 od 04. rujna 2012. godine koji su zaključili Tuženik Erste & Steiermärkische S -Leasing d.o.o. OIB: 46550671661 ; Zagreb Zelinska ulica 3 kao Davatelj leasinga i ANAMIL d.o.o. OIB: 29315506757; Zagreb Josipa Lončara 2c kao Primatelj leasinga na ukupni iznos 11.928,46 EUR radi korištenja vozilo VW PEUGEOT PARTNER FG 16HDI II/ Nalaže se Tuženiku Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o. OIB: 46550671661; Zagreb; Zelinska ulica 3 u roku od osam dana platiti Tužitelju JUPITER LAMBDA j.d.o.o. OIB: 53062837670 10000 Zagreb, Šenoina ulica 3 iznos od 326,00 EUR uvećano za zakonske zatezene kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. godine te od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 01.siječnja 2023. godine, a od 01.siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena počev od 15.01.2016. pa do isplate na iznos 15,65 EUR

počev od 25.02.2016. pa do isplate na iznos 15,71 EUR

počev od 09.03.2016. pa do isplate na iznos 15,64 EUR

počev od 09.04.2016. pa do isplate na iznos 15,40 EUR

počev od 10.05.2016. pa do isplate na iznos 15,36 EUR

počev od 10.06.2016. pa do isplate na iznos 30,72 EUR

počev od 17.08.2016. pa do isplate na iznos 15,31 EUR

počev od 15.09.2016. pa do isplate na iznos 15,30 EUR

počev od 22.10.2016. pa do isplate na iznos 15,37 EUR

počev od 15.11.2016. pa do isplate na iznos 15,89 EUR

počev od 17.12.2016. pa do isplate na iznos 15,43 EUR

počev od 14.01.2017. pa do isplate na iznos 15,46 EUR

počev od 09.02.2017. pa do isplate na iznos 15,30 EUR

počev od 15.03.2017. pa do isplate na iznos 15,22 EUR

počev od 12.04.2017. pa do isplate na iznos 15,23 EUR

počev od 16.05.2017. pa do isplate na iznos 15,29 EUR

počev od 28.06.2017. pa do isplate na iznos 15,17 EUR

počev od 28.07.2017. pa do isplate na iznos 15,69 EUR

počev od 12.08.2017. pa do isplate na iznos 15,70 EUR

počev od 08.09.2017. pa do isplate na iznos 15,17 EUR

počev od 21.09.2017. pa do isplate na iznos 1,99 EUR

III/ Nalaže se Tuženiku Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o. OIB: 46550671661 iz 10000 Zagreb Zelinska ulica 3 da u roku od osam dana Tužitelju JUPITER LAMBDA j.d.o.o. OIB: 53062837670 Zagreb, Šenoina ulica 3 nadoknadi trošak uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena počev od donošenja ove presude do plateža."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. travnja 2026. do isplate , kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je Anamil d.o.o. sa tuženikom sklopio Ugovor o financijskom leasingu br. 39259/12 dana 4. rujna 2012. Društvo Anamil d.o.o. je pripojeno društvu Anamil logistika d.o.o. Tužitelj je potom sa Anamil logistika d.o.o. sklopio ugovor o cesiji kojim je tužitelju ustupljena jedna desetina (1/10) tražbina s osnove restitucije na temelju ništetnosti ugovora o financijskom leasingu. Navodi da je ugovorom o financijskom leasingu ugovorena promjenjiva naknada jer je navedeno da se visina rate obračunava i usklađuje prema indexu Euribor 3 mjesečni. Ističe kako nisu određeni parametri i način usklađivanja, trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja, niti referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi, tko određuje taj kriterij, te postoje li objektivni kriteriji na temelju kojih se određuje taj parametar te da je stoga činidba neodrediva te da pojmovi Euribor ne predstavljaju opće poznate činjenice. Navodi da ugovor o financijskom leasingu ne sadrži odredbu da primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja takvog ugovora pa da je zato ništetan. Također ističe kako je na strani tuženika postojala nedopuštena pobuda pa da je i iz toga razloga ugovor ništetan. Navodi da je korisnik leasinga platio tuženiku iznos od 24.562,52 kn po ugovoru o leasingu. Navodi da tužitelj traži isplatu jedne desetine novčane tražbine po osnovi ništetnosti pravnog posla, odnosno iznos od 326,00 eura

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da je ugovor o leasingu sklopljen između dva poslovna subjekta koji su dužni postupati s povećanom pažnjom u pravnom prometu. Navodi da ugovor o leasing sadrži sve odredbe koje su propisane Zakonom o leasingu i Pravilnikom o sadržaju i obliku ugovora o leasingu te navodi da je činidba iz ugovora o leasingu određena i odrediva. Čl. VI. ugovora je sadržavao točno određen iznos pojedinačne rate, iznos nominalne kamatne stope na dan sklapanja ugovora, efektivnu kamatnu stopu te jasnu odredbu da se visina rate obračunava i usklađuje sukladno 3 mjesečnom Euriboru. Kamatna stopa koja utječe na izmjenu leasing rata sastoji se od dva parametra, fiksne marže i 3 mjesečnog Euribora. Navodi i to da je Euribor javno dostupan i njegove vrijednosti mogu se pronaći na internetskim stranicama Europskog instituta za tržište novca koji upravlja Euriborom. Nadalje tuženik ističe kako Zakon o leasingu i Pravilnik ne propisuju da ugovorom o leasingu mora biti ugovoreno da primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja ugovora. Ističe prigovor zastare.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o financijskom leasingu broj 39259/12 sklopljen između ovdje tuženika i društva ANAMIL PROIZVODNJA d.o.o. od 4. rujna 2012. (list 16-17 spisa), Ugovor o cesiji od 21. listopada 2024. (list 18 spisa), raspored uplata od 2016. do 2021. godine (list 19-52 spisa), kartica obračuna (list 53 spisa), Rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 22. travnja 2021. KLASA: UP/I 973-06/21-01/02 URBROJ: 326-01-50-52-521-21-7 (list 54-69 spisa), Rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 22. travnja 2021. KLASA: UP/I 973-06/21-01/03 URBROJ: 326-01-50-52-521-21-14 (list 70-81 spisa), Rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 22. travnja 2021. KLASA: UP/I 973- 06/20-01/02 URBROJ: 326-01-50-52-521-21-7 (list 82-99 spisa), Rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 22. travnja 2021. KLASA: UP/I 973-06/20- 01/04 URBROJ: 326-01-50-52-521-21-6 (list 100-119 spisa), Rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 28. travnja 2021. KLASA: UP/I 993-06/22- 01/05 URBROJ: 326-01-50-52-521-22-5 (list 120-128 spisa), Rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 18. ožujka 2020. KLASA: UP/I 973 -06/19- 01/01 URBROJ: 326-01-50-52-521-20-6 (list 128-139 spisa), Rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 22. travnja 2021. KLASA: UP/I 973-06/20- 01/05 URBROJ: 326-01-50-52-521-21-6 (list 140-153 spisa), Rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 22. travnja 2021. KLASA: UP/I 973-06/21- 01/04 URBROJ: 326-01-50-52-521-21-5 (list 154-166 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo ANAMIL LOGISTIKA d.o.o. (list 167-171 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo ANAMIL d.o.o. (list 172-184 spisa), djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo S Alpe Adria Leasing d.o.o. (list 195- 192 spisa), Rješenje Trgovačkog sud u Bjelovaru o spajanju društva ANAMIL LOGISTIKA d.o.o. od 11. svibnja 2021. uz podatke za upis u glavnu knjigu (list 194- 195 spisa), Rješenje Trgovačkog sud u Bjelovaru o pripajanju društva ANAMIL d.o.o. od 28. travnja 2021. uz podatke za upis u glavnu knjigu (list 196-203 spisa), Rješenje Trgovačkog sud u Bjelovaru o brisanju društva ANAMIL d.o.o. od 15. prosinca 2021. uz podatke za upis u glavnu knjigu (list 204-206 spisa), Rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 23. svibnja 2008. KLASA: UP/I-451-01/07-02/46 Urbroj: 326-114-08-11 (list 207 spisa), Ogledni postupak radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava (prema Noveli Zakona o parničnom postupku) (list 208-215 spisa), Plan upravljanja postupkom zajedno sa primjerkom zapisnika sa rješenjem o planu upravljanja (list 216-228 spisa), opći uvjeti za ugovore o financijskom leasingu (list 305-310 spisa), zapisnik sa sjednice Građanskog odjela VSRH od 05. ožujka 2004. (list 451 spisa), informativna ponuda za financijski leasing broj 01986585 od 4. rujna 2012. (list 469 spisa), Sažetak Odluke Komisije od 4. prosinca 2013. (list 535-538 spisa), presudu općeg suda (list 539-578 spisa) zapisnik iz predmeta ovoga suda poslovni broj: P-2223/24 (list 696-707 spisa).

4. Tuženik je predlagao spajanje postupka koji se vodi pred ovim sudom poslovni broj P-2235/24 a takav prijedlog sud može, a ne mora, prihvatiti, sve primjenom odredbe iz čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP). U svakom slučaju takvo spajanje, prema stavu ovog suda, ne bi dovelo do ubrzanja raspravljanja i smanjenja troškova, zbog čega nisu ostvareni uvjeti za spajanje iz čl. 313. st. 1. u vezi s čl. 10. st. 1. ZPP-a.

5. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine predmetnog potraživanja te dokaz saslušanjem svjedoka AŠ, kao i svih ostalih predloženih a neizvedenih dokaznih prijedloga, jer nisu bili potrebni za odluku budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno odnosno o ništetnosti ugovora može se odlučiti na temelju dokumentacije u spisu te daljnje izvođenje dokaza nije svrsishodno a niti ekonomično budući da se AŠ nije odazivao pozivima suda te nije uspjelo niti privođenje po policiji.

6. U odnosu na prijedlog tužitelja za pokretanje oglednog postupka valja reći kako prema odredbi čl. 502.j ZPP-a postupci u kojima odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja prema odredbama ove glave su slični sporovi koji su u većem broju već pokrenuti ili se njihovo pokretanje očekuje u kraćem razdoblju, a rješenje kojih ovisi o istom pravnom pitanju koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (u daljnjem tekstu: pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava).

Sukladno odredbama ZPP-a kojima je navedeni institut uređen (čl. 502.i do 502. n ZPP-a), stranke imaju pravo predložiti pokretanje oglednog postupka sudu pred kojim se postupak u kojem pokretanje oglednog postupka vodi, međutim takav prijedlog sud ne obvezuje niti je o njemu dužan odlučiti. Tek ako, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti, sud sazna za postojanje postupaka koji ispunjavaju uvjete za pokretanje oglednog spora, zatražiti će od predsjednika suda sazivanje sjednice sudskog odjela kako bi se raspravilo o pretpostavkama za podnošenje prijedloga za pokretanje oglednog postupka .

Dakle imajući u vidu odredbe Zakon o parničnom postupku razvidno je da se ustavna uloga Vrhovnog suda Republike Hrvatske u smislu odredbe čl. 119. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", pročišćeni tekst, broj 85/10) prvenstveno ostvaruje u postupcima po reviziji stranaka, dakle samo iznimno se ta ustavna uloga ostvaruje u oglednom postupku kao svojevrsnom „skokovitom“ institutu, po dopuštenju vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske na prijedlog prvostupanjskog suda, ako su ispunjene pretpostavke iz čl. 502.k. st. 1. ZPP.

Prema tome svrha je oglednog postupka omogućiti da se u situaciji koja je uzrokovala pokretanje velikog broja parnica prevenira dugotrajno odlučivanje u tri stupnja, tako da se već pred prvostupanjskim sudom omogući da najviši sud riješi određeno pravno pitanje i time otkloni dileme oko tumačenja zakona, a ujedno i spriječi priljev velikog broja žalbi i revizija. U konkretnom slučaju, prema ocjeni ovoga suda, pokretanje oglednog spora nije svrsishodno zbog činjenice da su u drugim sličnim sporovima već donesene prvostupanjske odluke protiv kojih su stranke podnijele redovni pravni lijek i koje su podložne ispitivanju i ocjeni drugostupanjskog suda, uz mogućnost podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije te su također donesene i drugostupanjske odluke uz mogućnost podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije i po eventualnom dopuštenju i same revizije (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Gop-1/2020, Gop-2/2020; Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-325/2024 od 12. lipnja 2024.).

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o financijskom leasingu br 39259/12 od 4. rujna 2012. koji su zaključili tuženik kao davatelj leasinga i društvo ANAMIL d.o.o. kao primatelj leasinga te povrat isplaćenog po tako ništetnom ugovoru a obzirom na cedirani dio tražbine od strane primatelja leasinga tužitelju.

9. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o financijskom leasingu br 39259/12 od 4. rujna 2012.

10. U smislu odredbe čl. 328. Zakona o obveznom odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, a na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora (čl. 323. ZOO-a), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a rok zastare tražbine iznosi pet godina. Slijedom navedenog nije osnovan tuženikov prigovor zastare predmetnog potraživanja.

11. Predmetni Ugovor o financijskom leasingu br 39259/12 (dalje: Ugovor o leasingu) sklopljen je 4. rujna 2012. između tuženika kao davatelja leasinga i društva ANAMIL d.o.o. kao primatelja leasinga.

Iz izvatka iz sudskog registra za društvo Anamil logistika d.o.o. proizlazi da je tom društvu pripojeno društvo Anamil d.o.o. na temelju ugovora o pripajanju od 13. travnja 2021., te je pripajanje upisano u sudski registar u koji je upisano društvo preuzimatelj. Anamil logistika d.o.o. je sveopći pravni sljednik Anamil d.o.o. sukladno odredbi čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 dalje: ZTD).

12. Potom je Anamil logistika d.o.o.( pravni sljednika Anamila d.o.o.) kao ustupitelj (cedent) sa društvom JUPITER LAMBDA j.d.o.o. , kao primateljem (cesionarom), sklopilo 21. listopada 2024. Ugovor o cesiji prema kojem ustupitelj ustupa primatelju jednu desetinu ( 1/10) novčane tražbine sa osnove restitucije na temelju ništetnosti-stjecanja bez pravnog osnova iz Ugovor o financijskom leasingu br 39259/12 od 4. rujna 2012. odnosno njegovih odredbi koje ima prema cesusu (ovdje tuženiku).

Dakle navedeni Ugovor o ustupu sklopljen je u smislu odredbe čl. 80. ZOO -a prema kojoj odredbi vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Kako je predmetna tražbina novčana to se ista po svojoj naravi ne protivi prenošenju na drugoga niti je osobna tražbina i takvom tražbinom se može slobodno raspolagati.

Nadalje prema odredbi čl. 84. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, dakle identitet tražbine ustupom nije promijenjen .

13. Uvidom u Ugovor o financijskom leasingu br 39259/12 koji je sklopljen od 4. rujna 2012. između tuženika, kao davatelja leasinga i Anamil d.o.o. (sada Anamil logistika d.o.o. ), kao primatelja leasinga, utvrđeno je da je objekt leasinga Peugeot partner fg 1,6 HDI , a za koji je dobavljač Auto Holetić d.o.o. Prema odredbi čl. V. ugovora o leasingu ugovoreno je da je vrijeme trajanja ugovora 60 mjeseci, rata se plaća mjesečno te datum plaćanja prve rate slijedi po isporuci objekta leasinga. Nadalje prema čl. VI. ugovora o leasingu ugovoreno je da rata iznosi 154,16 eura, učešće je 25%, što iznosi 2.626,33 eura, realna godišnja kamatna stopa 7,02%, kamatna stopa 6,50%. Istom odredbom ugovoreno je da je ugovorna valuta EUR, te da se visina rate obračunava i usklađuje prema indexu: Euribor 3 mjesečni. Sastavni dio ugovora su Opći uvjeti financijskog leasinga,. Primatelj leasinga svojim popisom izjavljuje da je Ugovor i Opće uvjete pomno pročitao da razumije njihove odredbe te ih u cijelosti prihvaćaju.

14. Prema odredbi čl. 295. st. 1. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Prema stavku 2. istoga članka opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove, a prema stavku 5. opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

15. Prema odredbi čl. 3. t. 9. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 dalje : ZZP) potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok je trgovac bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, kao i osoba koja nastupa u ime ili za račun trgovca, (toč. 16. istoga članka).

U konkretnom slučaju nije riječ o potrošačkom ugovoru. Naime primatelj leasinga je trgovačko društvo pa stoga nije potrošač u smislu naveden odredbe čl. 3. ZZP-a zbog čega se na njega ne odnose propisi o zaštiti potrošača. Ugovor o financijskom leasingu sklopljen između Anamil d.o.o. i tuženika je trgovački ugovor u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOO-a te se na njega primjenjuju odredbe Zakona o leasingu („Narodne novine“ broj: 135/06 dalje: ZL).

16. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

17. Nadalje kriteriji od kojih ovisi novčana obveza na isplatu ugovornih kamata moraju biti određeni i mjerljivi. Odredbom čl. 269. st. 2. ZOO-a propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je prema odredbi iz čl. 270. st. 1. ZOO-a ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

18. U smislu odredbe čl. 271. ZOO-a činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a odredbom čl. 272. st. 1. ZOO-a propisano je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

19. Naime iz predmetnog Ugovora o leasingu proizlazi da su stranke ugovorile promjenjivu ugovornu kamatu, što predstavlja valjanu ugovornu odredbu kojom se definira cijena koju će primatelja leasinga platiti davatelju leasinga za odobreni leasing, odnosno da suglasno utvrđuju da su iznosi mjesečnih rata vezani uz kretanje tečaja tromjesečnog Euribora, a usklađivanje istih biti će vršeno mjesečno.

Naime, EURIBOR (European Interbank Offered Rate) je referentna kamatna stopa po kojoj velike europske banke međusobno posuđuju novac na međubankarskom tržištu za određeni vremenski period, najčešće od jednog tjedna do 12 mjeseci. Dakle nije riječ o parametru koji proizvoljno određuje sam davatelj leasinga.

20. Slijedom navedenog tuženik je imao pravo primijeniti odredbu čl. VI Ugovora o leasingu obzirom su odredbe u tom dijelu jasne i razumljive te su bile, odnosno morale su biti jasne i razumljive primatelju leasinga, koji je prilikom sklapanja ugovora bio dužan primijeniti pažnju dobrog gospodarstvenika u smislu odredbe čl. 10. ZOO-a. Prema tome navedena ugovorna odredba je jasna, a činidba je moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj: Pž-1556/2018 od 24. srpnja 2020. te Pž-157/24 od 3. travnja 2024. ).

21. Naime, promjenjiva kamatna stopa uvijek je vezana uz određeni kamatni rizik, odnosno rizik povećanja ili smanjenja kamatne stope. Prema tome, korisnik leasinga je prilikom potpisivanja ugovora o leasingu slobodnom voljom prihvatio takav rizik te mu je isti bio u cijelosti poznat. Također iz odredbe čl. VII. Ugovora leasingu razvidno je da je korisnik leasinga upućen u Opće uvjete koji su izričito navedeni u ugovoru kao njegov sastavni dio stoga je tužitelj potpisivanjem Ugovora o leasingu, kojeg su sastavni dio bili i Opći uvjeti, u cijelosti bio upoznat sa uvjetima poslovanja tuženika koje je svojim potpisivanjem i prihvatio. Dakle tužitelj je u trenutku zaključenja ugovora bio upoznat sa svim elementima izračuna rata za leasing i takva formulacija ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi jasno informira primatelja leasinga o čemu će ovisiti visina kamatne stope, i u konačnici sama visina iznosa mjesečne rate.

22. Nadalje podaci o kretanju Euribora su objektivni i javno dostupni svima putem internetskih stranica na kojima se objavljuju pa vezivanje promjene visine rate uz njihovo kretanje ne predstavlja neodredivu činidbu što bi imalo za posljedicu ništetnost ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 270. st. 1. ZOO-a, već je takva činidba odrediva sukladno odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a. Tužiteljevi navodi kako mu nije poznato što je Euribor i da to nije općepoznata činjenica nisu osnovani jer je u konkretnom slučaju riječ o trgovačkom ugovoru te je stoga primatelju leasingu, Anamil d.o.o., kao trgovcu moralo biti poznato što je Euribor, kao i da su ti podaci javno dostupni svima, jer je trgovac dužan postupati s povećanom pažnjom – pažnjom dobrog gospodarstvenika sukladno odredbi čl. 10. st. 1. ZOO-a.

23. Također navedeni ugovor je sklopljen s valutnom klauzulom (EUR). Prema odredbi čl. 22. st. 1. i 2. ZOO-a dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja strane valute u odnosu prema valuti Republike Hrvatske te se u tom slučaju, ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja.

Valutna klauzula je instrument zaštite kojim se iznos neke ugovorene veličine veže uz tečaj strane valute, te je riječ o institutu koji je opće prihvaćen od svih subjekta i njegovo je ugovaranje uobičajena praksa u sklapanju pravnih poslova a prednik tužitelja je morao biti svjestan ekonomskih posljedica ugovaranja valutne klauzule te uobičajenog rizika kod ugovaranja takvog pravnog posla jer se od njega, kao poslovnog subjekta, očekuje razumna mjera obaviještenosti, pažljivosti i opreza.

24. Predmetni ugovor o financijskom leasingu sastavljen je sukladno odredbi čl. 36. ZL-a, dakle sadrži sve odredbe koje zakon propisuje te je napisan na pregledan i razumljiv način primatelju leasinga. Usklađenje visine rate je vezano uz objektivan i javno dostupan kriterij – 3. mjesečni Euribor, koji kriterij primatelju leasinga kao trgovcu mora biti poznat.

25. Prema tome nisu osnovani navodi tužitelja da je predmetni ugovor o financijskom leasingu ništetan iz razloga što ne sadrži odredbu da primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja takvog ugovora, pozivajući se na odredbe ZOO-a koje uređuju ugovor o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene.

26. Iz Ugovora o financijskom leasingu i Općih uvjeta uz ugovore o financijskom leasingu proizlazi da predmetni ugovor o financijskom leasingu ne sadrži takvu odredbu o pravu primatelja leasinga raskinuti ugovor. Međutim, ugovor o financijskom leasingu nije zbog toga ništetan.

27. Prema odredbi čl. 464. st. 1. ZOO-a ugovorom o kupoprodaji pokretne stvari s obročnom otplatom cijene obvezuje se prodavatelj predati kupcu pokretnu stvar prije nego što mu cijena bude potpuno isplaćena, a kupac se obvezuje isplatiti njezinu cijenu u obrocima, u određenim vremenskim razmacima. Odredbom čl. 466. st. 2. ZOO -a propisano je da isprava o ugovoru mora, pod prijetnjom ništetnosti, sadržavati odredbu da kupac može raskinuti ugovor ako to pisano priopći prodavatelju u roku od tri dana od potpisivanja isprave te da se ovoga prava kupac ne može odreći unaprijed.

28. Nadalje prema odredbi čl. 472. ZOO-a pravila o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene vrijede i u slučaju drugih pogodbi koje imaju istu bit, kao što je, na primjer ugovor o zakupu s odredbom da će stvar koja je dana u zakup prijeći u vlasništvo zakupnika ako bude plaćao zakupninu za određeno vrijeme.

29. Međutim ugovor o financijskom leasingu nije ugovor o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene, već je to poseban ugovor reguliran odredbama Zakona o leasingu. Odredbama ZL-a nije propisano da je ugovor o financijskom leasingu ništetan ako ne sadrži odredbu da primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja takvog ugovora. Naime ZL-u propisuje situacije u kojima primatelj leasinga i davatelj leasinga mogu raskinuti ugovor o leasingu (raskid zbog pravnih i materijalnih nedostataka – čl. 41. i čl. 44. tog Zakona, raskid zbog neisporuke objekta leasinga – čl. 44. tog Zakona, raskid zbog neplaćanja naknade – čl. 45. tog Zakona, raskid zbog predaje objekta drugome na korištenje bez suglasnosti davatelja leasinga – čl. 47. tog Zakona) te istima nije propisana i mogućnost raskida ugovora pisanim priopćenjem u roku od tri dana od potpisivanja ugovora.

Nadalje, ugovor o leasingu nije ugovor koji ima istu bit kao kupoprodaja s obročnom otplatom cijene u smislu odredbe čl. 472. ZOO-a. Odredbom čl. 5. st. 3. ZL- a propisano je da je posao financijskog leasinga pravni posao u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga naknadu koja uzima u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i opcijom kupnje može steći pravo vlasništva nad tim objektom leasinga po određenoj cijeni koja je u trenutku izvršenja te opcije manja od stvarne vrijednosti objekta leasinga u tom trenutku.

30. Bit ugovora o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene je stjecanje prava vlasništva i otplata kupoprodajne cijene u obrocima. Za razliku od kupoprodaje s obročnom otplatom cijene ili ugovora o zakupu primjerice navedenog u čl. 472. ZOO - a gdje zakupnik postaje vlasnik stvari samom činjenicom plaćanja zakupnine kroz određeno razdoblje, sukladno navedenoj odredbi čl. 5. st. 2. Zakona o leasingu primatelj leasinga ne postaje vlasnik objekta leasinga samim istekom trajanja ugovora i plaćanjem ugovorenih rata, već nakon isteka ugovora ima opciju kupnje objekta leasinga po određenoj otkupnoj cijeni koja mora biti manja od stvarne vrijednosti objekta leasinga. Takvu opciju kupnje primatelj leasinga može i ne mora iskoristiti. Stoga, ugovor o leasingu i ugovor o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene se po svojoj biti ne mogu u potpunosti poistovjetiti. Zbog toga, ugovor o leasingu nije ništetan ako ne sadrži odredbu prema kojoj primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja takvog ugovora. Stoga bitan sastojak predmetnog Ugovora o leasingu ne bio uglavak naveden u čl. 466. ZOO-a pa niti iz tako navedenih razloga predmetni ugovor nije ništetan.

31. Tijekom postupka stranke su se na pripremnom ročištu 11. lipnja 2025. suglasile da se koriste iskazi svjedoka dani pred ovim sudom na ročištu 5. lipnja 2025. u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem P-2223/2024 u koji je izvršen uvid.

32. Slijedom navedenog utvrđeno je iz iskaza svjedoka ČŠ, koja je 2012. godine bila članica uprave leasing društva, da nije sudjelovala u pregovorima niti u sklapanju predmetnog ugovora, niti se na ugovoru nalazi njezin potpis. Izjavila je da članovi uprave operativno ne sudjeluju u pojedinačnim leasing poslovima, niti imaju neposredna saznanja o konkretnim ugovorima. Nema izravnih ni posrednih saznanja o predmetnom ugovoru, niti o primatelju leasinga. Istaknula je da promjenjiva kamatna stopa nije bila odlučujuća pobuda za sklapanje ugovora, već jedan od elemenata kalkulacije, pri čemu su klijentima bile ponuđene i fiksne i varijabilne kamatne stope. Navela je da je EURIBOR javno dostupan i općepoznat indeks, te da su zadužnice standardni instrument osiguranja naplate.

33. Nadalje iz iskaza svjedoka ĆŠ, koji je 2012. godine bio zaposlen kod tuženika kao voditelj rizika i prokurist, proizlazi kako nije bio ovlašten sudjelovati u sklapanju konkretnog ugovora, niti je sudjelovao u pregovorima. Ugovor je ocijenio kao tipski ugovor generiran iz sustava leasing društva. Nema saznanja o tome da bi promjenjiva naknada bila uvjet ili odlučujuća pobuda za sklapanje ugovora. Potvrdio je da je EURIBOR bio javno objavljivan podatak, te da se u poslovanju nudila i fiksna i varijabilna kamatna stopa.

34. Svjedokinja IŠ je prilikom svog iskaza navela da je 2012. godine bila zaposlena kod tuženika, ali da nije sudjelovala u pregovorima niti sklapanju predmetnog ugovora, niti se njezin potpis nalazi na ugovoru. Istaknula je da se radi o tipskom ugovoru koji proizlazi iz informacijskog sustava leasing društva, te da su opći uvjeti sastavni dio svakog ugovora i javno dostupni. Navela je da klijenti prije sklapanja ugovora dobivaju leasing ponudu s jasno navedenim parametrima, uključujući kamatnu stopu, te da klijent sam bira između ponuđenih opcija. EURIBOR je opisala kao indeks kamatne stope koji se tromjesečno usklađuje.

35. Svjedok LŠ je naveo da je u relevantno vrijeme bio član uprave tuženika, ali da nije sudjelovao u pregovorima niti u sklapanju konkretnog ugovora, te da se radi o standardiziranom ugovoru generiranom iz leasing programa. Naveo je da su klijentima uvijek bile ponuđene alternativne kamatne opcije (fiksna ili varijabilna), pri čemu su klijenti sami birali. Istaknuo je da upravljanje kamatnim rizikom predstavlja redovnu zakonsku obvezu leasing društava, te da promjenjiva kamata nije bila odlučujući motiv za sklapanje ugovora.

36. Svjedokinja ŽŠ je izjavila da 2012. godine nije sudjelovala u sklapanju konkretnog ugovora, niti ima saznanja o njegovim posebnim uvjetima. Potvrdila je da se radi o tipskom ugovoru leasing društva, te da su opći uvjeti sastavni dio ugovora ako je to u njemu navedeno. Nema saznanja da bi promjenjiva naknada bila odlučujuća pobuda za sklapanje ugovora.

37, Ovaj sud je ocijenio iskaze navedenih svjedoka vjerodostojnima jer su isti logični, jasni i međusobno suglasni. Naime iz navedenih iskaza je utvrđeno da nijedan od saslušanih svjedoka nije sudjelovao u konkretnim pregovorima niti u sklapanju predmetnog ugovora, da predmetni ugovor predstavlja tipski ugovor leasing društva, da promjenjiva kamatna stopa (EURIBOR) nije bila odlučujuća pobuda za sklapanje ugovora, da su klijentima bile ponuđene različite opcije kamatnih stopa, da je EURIBOR javno dostupan, objektivan i općepoznat referentni indeks te da su opći uvjeti standardizirani i sastavni dio ugovora o leasingu.

38. Dakle, prema ocjeni ovoga suda, sve odredbe predmetnog ugovora, te Općih uvjeta ugovora o financijskom leasingu jasne su i razumljive, te su određene i odredive pa stoga sud nije u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a utvrdio da bi predmetne odredbe Ugovora od leasingu bile protivne Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, te je utvrđeno da je činidba koja proizlazi iz predmetnog ugovora sukladno odredbi čl. 269. ZOO-a u svezi čl. 272. ZOO-a bila moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva . Također nije utvrđeno niti postojanje nedopuštene pobude na strani tuženika za sklapanje predmetnog ugovora, posebice jer je riječ trgovačkom ugovoru koju vrstu ugovora, trajanje istoga i vrstu kamate su odabirali sami klijenti.

39. S tim u vezi naglašava se da utvrđenja HANFA-e ni na koji način ne obvezuju ovaj sud, niti iz utvrđenja HANFA-e proizlazi da je ista ocjenjivala upravo ugovore o leasingu koji su predmet ovog postupka. Naime okolnost da je rješenjem HANFA-e utvrđeno da su određene nepravilnosti počinjene ne znači ujedno da su iste počinjene u odnosu na svaki ugovor o leasingu. Također niti pozivanje na preambulu Uredbu (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. nije od utjecaja na predmetni ugovor jer je isti sklopljen 2012. a navedena Uredba je donesena 2016. te se istom uvodi zajednički okvir za osiguravanje točnosti i cjelovitosti indeksa koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima, ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova u Uniji (čl. 1.) te se ista sukladno odredbi čl. 59. primjenjuje od 1. siječnja 2018. uz iznimku odredbi navedenih u st. 3. čl. 59. koje se primjenjuju od 3. srpnja 2016.

40. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužitelja kako na utvrđenje ništetnosti ugovora tako i na isplatu nije osnovan te je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

41. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa). Na ročištu održanom dana 11. lipnja 2025. tuženik je ostao kod prigovora na prenisko naznačenu vrijednost predmeta spora te se stoga tužitelja oč itovao i naveo kako se iznos od 326,00 eura odnosi na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva dok u odnosu na deklaratorni dio zahtjeva naznačava vrijednost predmeta spora u iznosu od 11.000,00 eura te je sud sukladno navedenom u utvrdio vrijednost predmeta spora. Dakle vrijednost predmeta spora (zbroj deklaratornog i kondemnatornog zahtjeva iznosi 11.326,00 eura.

Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska 19. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 11. lipnja 2025. i 20. veljače 2025. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 24. listopada 2025. i 3. veljače 2026. iznos od po 50,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife) što uvećano za PDV (Tbr. 46 Tarife), ukupno iznosi 1.125,00 eura kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

Na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tuženiku su dosuđene i zatezne kamate od presuđenja do isplate kako je i zatražio u odgovoru na tužbu.

Tuženiku nije priznat trošak zatražen preko iznosa koji mu sukladno odredbama Tarife pripada, stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

Zagreb, 7. travnja 2026.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.